Zadnji komentari

Delikatese

Pin It

Delikt mišljenja i delikt govora dva su podmukla neprijatelja socijalističke Jugoslavije u kojoj su jugacarevali demokracija te bratstvo i jedinstvo, uz ljubav prema velikom vođi, a JBT i SKJ tumačili su marksizam te nepokolebivo predvodili narod na putu prema budućem besklasnom poretku.

U školama se izučavalo što sve ne valja u trulom kapitalističkom društvenom uređenju pa je bilo vrlo razvidno kako vladajuća radnička klasa, koja je u međuvremenu ovladala tvornicama i plodovima svojeg rada preko samoupravljanja koje je dominiralo u Jugoslaviji, ne će dopustiti povratak na stari i dekadentni sustav, gdje bi izgubila svoje mnogobrojne ovlasti i morala dozvoliti privatnicima preuzimanje proizvodnje, pa eventualno i dohotka. Ta je klasa na vlasti bila poduprta čuvarem tekovina, Jugoslavenskom narodnom armijom koja je bila jedna od najjačih u Europi, respektabilna sila posvuda poštovana.

Danas je Republika Hrvatska unutar Europske unije, sastavna članica i čvrsta karika u lancu višestruko korisnog EU-ropskog saveza koji nema veze s onim što se učilo po školama u SFRJ, državi koja je bespravno nastala iza rata, a obnovljena iza drugoga velikog rata, u krvi i zločinu, genocidnom iživljavanju nad poraženim protivnicima, koje se nastavljalo diljem teritorija, a i puno dalje od vlastitih granica. Nepoćudni su politički protivnici bili nemilosrdno, skriveno ali i otvoreno, progonjeni poput zvijeri za odstrjel, a presude su donosili nadležni sljedbenici KNOJ-a, OZNE, odnosno UDBA i svemogući branitelji poretka, komunisti, kao i kolumnisti koji su po novinama pisali hvalospjeve posvećene zemlji nad zemljama, tom nadmoćnom ostvarenju ideje komunizma i oličenju stvaralaštva JBT-a i drugova koji su raspolagali životom i smrti tih neposlušnih Hrvata, pučanstva koje je u Jugoslaviji trebalo neprekidno nadzirati, jer spomenuti su se delikti ipak stalno množili unatoč svim blagodatima države proglašene oazom svakoga mogućeg napretka i nadolazeće sreće, kakvu je samo JBT mogao i znao projektirati i pružiti.

Svi znamo kako dobro kratko traje, a idila se jednog dana ipak ruši. Hrvatska danas živi puno bolje nego u danima kada su po RH vodeću ulogu imali Nehrvati. Delikatese kapitalizma nadvladale su državu održavanu na deliktima kojih danas više i službeno nema. Svatko danas govori što hoće, od izabranog predsjednika države pa sve do radničke klase koja kapionako odumire u svom klasičnom obliku te prepušta mjesto nekim novim vrlo educiranim ljudima, sa sve više ženskoga spola na mnogim znakovitim rukovodećim položajima i apsolutno ravnopravnima u modernom hrvatskom društvu.

No kako ljudi nikad nisu zadovoljni jer ne trebaju ni biti, pa govore i misle što i kako hoće, samo je pitanje vremena kada će se opet revolucionarni oblaci nadviti nad sunčanim oazama turizma i ostalih dobrobiti suvremene svakodnevice, u tom podneblju kamo hrle velikani današnjega poslovnog okruženja, ne samo lokalno već i globalno gledajući. Neki se i danas predobro osjećaju, nedodirljivi u svom elementu, krezovski plaćeni spram običnog čovjeka illi pak prema željama bjelosvjetskih veličina koje plove dokle im se plovi, da se razvidno razabrati. Svaki vrč ide niz rijeku dok ne pukne, tako da je samo pitanje vremena kada će se iluzija o predstojećem općem blagostanju otisnuti niz vodu i ustupiti mjesto nekim novim deliktima, usred globusa bogatog delikatesama i rastrošnosti.

Turobna je ukrajinska stvarnost, neizvjestan je smjer kojim će krenuti Zapad, izuzmemo li kako se vrti u smjeru istoka. Očuvanje poretka bit će u vezi s deliktima, a ti su najuže povezani s mitovima ili jednostavno lažima kojima se pokušava sapeti obično pučanstvo, obuzeto ljubavlju za svoju naciju, plus minus neki od velikih vođa poput nekih i danas prisutnih održavatelja Poretka. Kako bi dugo živjela Jugoslavija formirana iza zatvorenih vrata da je u to doba postojao internet? Kako to da Putin može rušiti Ukrajinu danas kad je internet sveprisutan po cijelom svijetu i to radi ležernošću jednog Staljina ili manijakalnom upornošću jednog Hitlera? Povijest nikad više ne će biti što je bila, jer se kotač sve brže okreće, a sve se više spekulira i s nadsvjetlosnim brzinama, umu teško dostupnim konceptima: fizika je budućnost, a politika je odavno besmislena. Povijest? Molim vas, vrijeme je za ozbiljnost. Delikti služe i služili su održavanju dogmi. Ali danas, vrijeme je za slobodne mislioce. Znanost je samo jedan pristup stvarnosti, ali odgovori će i dalje biti nedokučivi. A delikti besmisleno uzaludni.

Slaven Šuba/hkv.hr