Najveći problem našeg turizma nije u skupoći: Ovaj posao u Hrvatskoj nitko ne želi raditi
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 09 Kolovoz 2024 08:07
Nakon dvije godine divljanja inflacije i europskog plesa na rubu recesije u koju su velika gospodarstva poput njemačkoga lani i skliznula da bi se do danas tek skromno oporavila izdržavajući drastičan rast kamata za eurozonu dokoni dušobrižnici hrvatskog turizma jadikuju da je turista manje, da manje jedu u restoranima, da manje unajmljuju brodove, da vile zjape prazne
i da se svi redom žale da je Hrvatska postala skupa, skuplja, najskuplja.
Velevažno papagajski ponavljamo nužnost rasta kvalitete koji bi trebao pratiti taj drastični porast cijena koji budimo iskreni više pogađa nas same, nego turiste kakve želimo privući. Srpanjski pad broja turista od pet posto zapravo je uspjeh, a od pada prometa u restoranima od 20 do 50 posto, prema odokativnim ocjenama razočaranih ugostitelja ne treba raditi problem, jer tu je samo riječ o usklađivanju ponude i potražnje, tko se nije dobro poslovno pozicionirao neće uspjeti.
Isto tako, očekivanje da će Europljani koji čine većinu turista u Hrvatskoj, a kojima se ove godine nudilo Europsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj i Olimpijske igre u Francuskoj uz svu financijsku iscrpljenost trošiti više nego lani i da će ih u Hrvatsku doći više nego lani u srpnju i kolovozu je očekivanje iz kategorije koju bismo mogli nazvati "naivčine". Međutim, ima jedna mala kategorija unutar turističke djelatnosti na koju treba obratiti pozornost. Kako je na Indexu izračunao Branimir Perković, cijene čišćenja u turizmu porasle su u Hrvatskoj od lipnja 2021. do lipnja 2024. za 39,9 posto, najviše u cijeloj EU, prvo iduće poskupljenje je u Portugalu za 19 posto, potom u Crnoj Gori za 15,5 posto.
Čišćenje u turizmu i njegova cijena trebali bi biti polazna točka za ocjenjivanje kvalitete. Naime, uz rast cijene 40 posto i činjenicu da sat vremena čišćenja danas košta više od sata vremena instrukcija iz bilo kojeg školskog predmeta ni jedan apartman na hrvatskoj obali nikad ne bi smio dobiti manju od najbolje ocjene za čistoću, ako ćemo govoriti o cijeni koja se plaća i kvaliteti isporučene usluge.
Problem nije u skupoći
Turizam u kojem čistačica svoju satnicu cijeni skuplje od profesorice, u kojem je namještaj po komadu, od komode preko kreveta do lampe skuplji nego u Finskoj zbog politike formiranja cijena i nameta i koji lokalnom stanovništvu mora donijeti dovoljno prihoda da plate jednu od najviših cijena hrane u Europi u odnosu na primanja ne može ni u najluđoj mašti biti jeftin. Problem nije u skupoći, već je za početak u čistoći. Prati li čistoća svega što se čisti u hrvatskom turističkom smještaju cijenu koja se za to čišćenje plaća?
Sustavan odgovor na to pitanje zapravo nemamo i nikad ga ozbiljno ne postavljamo. Puno ćemo govoriti o pohlepi iznajmljivača, potom o bahatosti ugostitelja, o skupoći kuglice sladoleda, o suludim cijenama parkiranja, o spretnosti ili nespretnosti konobara, no o kvaliteti čišćenja u turizmu baš i ne možemo govoriti. To je ipak čišćenje, posao koji zapravo nitko ne želi raditi pa oni koji odluče da žele prvo ga naplate kao da je suho zlato, a potom ga loše odrade kao da uopće nije plaćeni posao.
Kuharu smijemo prigovoriti da je loše pripremio jelo, turističkom vodiču da nema pojma o lokalitetu o kojem priča, skiperu broda da ne prepoznaje val ni kada ga zapljusne, ali ako čistačici koja sat svojeg rada naplaćuje skuplje od profesorice prigovorite da joj je promakao sloj prašine debljine prsta riskirate da ostanete i bez takvog čišćenja. Koje je u odnosu na prije tri godine 40 posto skuplje. Ali nije niti pola posto bolje. Dapače, zbog manjka radne snage prije će biti da je lošije.
Početna točka
Zašto je u hrvatskom društvu prihvatljivo prigovarati svima osim čistačicama pitanje je na koje bi trebalo tražiti detaljniji odgovor. Možda zbog licemjerja u kojem ćemo tvrditi da je posao čišćenja ravnopravan svim drugim poslovima, ali kada ga netko ne obavi kako treba onda ipak nećemo prigovarati jer to je posao – čišćenja. I to je početna točka kvalitete za novac o kojoj govorimo, točka na kojoj sve pada ili raste jer ako uz savršeno jelo servirate prljave čaše ili žlice, ako u savršeno pozicioniranom smještaju prašina nije pokupljena iz zabitih kutova od prošle sezone tada ni savršeno jelo neće biti ukusno niti će spavanje u savršeno pozicioniranom smještaju biti ugodno.
Kvaliteta za novac postala je glavni motiv ovogodišnje turističke sezone. Važno je iz toga izvući ispravnu lekciju. Cijene ne trebaju padati, ali kvaliteta mora rasti. Naučimo li lekciju ovako, brzo ćemo prestati kukati o skupoći domaćeg turizma i počet ćemo joj pljeskati kao najvećoj blagodati koja nam se mogla dogoditi. Ako smo ove godine svijetu poslali poruku da je kod nas skupo, tada do iduće godine moramo poslati poruku da je vrijedno te skupoće. A jest vrijedno i može biti. Zna to svatko tko usporedi hrvatsko more sa švicarskim jezerima. Preduvjet je da iz mentaliteta izbacimo misao da ne zaslužujemo biti skupa destinacija. Itekako zaslužujemo.
Dragana Radusinović/direktno.hr
