Trebalo bi suditi Mladenu Bajiću i Ranku Ostojiću jer su počinili izdaju
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 15 Kolovoz 2024 08:32
“Tako smo mogli saznati što na sastancima s američkim diplomatima govore Mesić, Manolić, Jakovčić, Bajić, Cvitan, Ostojić, Karamarko, Sanader, Žužul, Stier, Kosor, Pupovac, Livada, Pejnović, Đukić i drugi”, primjer je s WikiLeaksa koji potvrđuje da su tadašnji glavni državni odvjetnik Mladen Bajić i tadašnji ravnatelj policije Ranko Ostojić
sada predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, protuzakonito dostavljali tajne državne dokumente stranoj sili, drugim riječima, špijunirali protiv Hrvatske, a za to nisu nikada kazneno odgovarali.
Iz dokumenata je razvidno da je Ranko Ostojić kao ravnatelj policije u Vladi Ivice Račana osnovao tajnu parapolicijsku skupinu. U izvješću Silberstein navodi se kako su mu Mladen Bajić i Ranko Ostojić dali tajno izvješće upućeno predsjedniku Franji Tuđmanu, koje je sastavio general Markica Rebić, za koje Silberstein vjeruje da je originalno. U tom izvješću od dvadeset i dvije (22) stranice, poslanome 4. 6. 1998. predsjedniku Tuđmanu, general Rebić obavješćuje predsjednika o aktivnostima i činjenicama koje poduzima obavještajna zajednica na zaštiti interesa Republike Hrvatske pred Međunarodnim kaznenim sudom (MKS) u Den Haagu i obrani optuženih i osumnjičenih Hrvata.
Amerikanac u izvješću navodi kako je dobio podatke o tajnim operacijama hrvatske obavještajne službe (HIS) po kojima se vidi da HIS pokušava pribaviti podatke o istragama MKS-a. Za dostavljanje tih podataka stranoj sili svaki bi “običan” građanin počinio čin izdaje. Mladen Bajić i Ranko Ostojić nisu se zaustavili samo na “transferu” zaštićene dokumentacije od interesa za nacionalnu sigurnost stranoj sili, nego su išli korak dalje. Oni su Rebićevo izvješće predsjedniku Hrvatske o potpuno zakonitome djelovanju u zaštiti nacionalnih interesa predstavili Amerikancu kao krunski dokaz da je HDZ-ova Vlada za vrijeme predsjednika Tuđmana napravila sustav za zaštitu “zločinaca” iz Domovinskog rata te da im je osigurala “sigurnu kuću” i financijska sredstva, iako za to nema potvrde u dokumentima koji su sami dostavili Amerikancima, već se bavi pravnim aspektima obrane i zaštite interesa RH.
Denuncijanti
U svoju denuncijantsku igru Bajić i Ostojić uvode i Hercegovačku banku koja će kasnije biti razrušena bagerima po nalogu međunarodnih predstavnika. Upad u banku, koja je činila okosnicu financijskog sustava Hrvatske zajednice u BiH, pravdana je i njihovim “povjerljivim informacijama” koje su prenijeli djelatnicima američkog veleposlanstva kupujući si status i potporu. U jednom od izvješća navodi se kako je Mladen Bajić dogovorio s tužiteljstvom u Haagu kako će osigurati sudske naloge da se naloži Privrednoj banci Zagreb da dostavi podatke o financijskim transakcijama koji bi poslužili tužiteljstvu da dokaže kako je Vlada Republike Hrvatske financirala rat u BiH itd.
Iako su podaci, koje su Ostojić i Bajić, kao denuncijanti vlastite država, davali bili inkriminirajući po Tuđmanov HDZ, američki diplomat nije izrazio sumnju u njihove navode. Podređivanje državnih interesa stranim interesima Bajić, Ostojić i njima sličnih u ključnim su trenucima za završetak procesa uspostavljanja državne samostalnosti i očuvanja političke neovisnosti svojim djelovanjem podredili čitavu državu stranim interesima a za vlastitu političku korist. Svojim hodočašćima po veleposlanstvima diktirali su dinamiku s Haaškim sudom i otežavali položaj Hrvatske pri pregovorima s Europskom unijom. Plasirajući lažne informacije u korumpiranim medijima. Uvijek su u ključnim političkim trenucima dovodili državu na rub međunarodne izolacije, a onda za to optuživali ostatke “Tuđmanova režima”.
“Balans snaga u regionu”
U tom stvaranju protutuđmanovskog ozračja nisu posrijedi samo izvršavanje stranih naloga, jer nitko od njih nije eksplicitno tražio takav angažman. Razbijanje svih državnih simbola i nacionalnog ponosa, pokušaj kriminalizacije predsjednika Tuđmana, stalni pokušaj kompromitacije pobjedničke Hrvatske vojske bili su izraz autentične političke doktrine kadrova koji su se na odlučujući način stvarali u ozračju izdaje, preko vlastitih poltronskih poslušnika u državnom sustavu. Zadaća je bila osvojiti osobne pozicije moći stvarajući pretpostavke za “balans snaga u regionu”.
U jednom od dokumenata Mladen Bajić i Ranko Ostojić izvješćuju američkog službenika o svome planu da pokrenu kazneni postupak protiv svih djelatnika obavještajne zajednice koji su sudjelovali u legalnoj “Operaciji Haag”, između ostalog, piše Joško Buljan u Hrvatskom tjedniku u članku pod naslovom Tajni dokumenti WikiLeaksa: Bilo bi važno da se sudi Mladenu Bajiću i Ranku Ostojiću, izgleda su počinili izdaju”.
Pored ovog navedenog, još ću navesti jedan podnaslov iz tog članka „Novinari štitili izdajnike“. Ovo je dokaz da je Velimir Bujanec u pravu kada Ranka Ostojića zove Ostoja Ranković. To zbog imena i prezimena Ranko Ranković.
Nu, nije Ranko Ostojić jedini Hrvat kojega se može zvati Rankovićem. Njih je u Hrvatskoj puno. I prava je konkurencija među njima, tko će biti Ranković br. 1. od udbaša koji je bio impresioniran izgledom Aleksandra Rankovića pa svom sinu daje ime Saša-Aleksandar, ili tužitelja Andrije Artukovića preko onoga koji je u prešutnom dogovoru s predsjednikom genocidne RS Miloradom Dodikom o Jasenovcu, sudaca i odvjetnika, novinara, redatelja, povjesničara i umjetnika do onih koji idu ili šalju svog izaslanika u Srb i Jasenovac i zaštićenih svjedoka na pravosudnim procesima protiv Hrvata. Kao da postoji dinastija Ranković u Hrvatskoj. Kao da je Aleksandar Ranković, i ministar kulture, i ministar pravosuđa, i ravnatelj Pravnog fakulteta, i predsjednik HND-a (“novinari štite izdajnike”), i ravnatelj Filozofskog fakulteta, i ravnatelj HAVC-a itd.
Kao da i dalje Ranković vlada Hrvatskom
Što se može, na sudu dokazati. Na sudu se može dokazati da je odnos hrvatskih institucija prema NDH i Domovinskom ratu, upravo u duhu i svjetonazoru one Rankovićeve “Nisam zadovoljan brojem ubijenih Hrvata u Zagrebu 1945.” Podbočene onom “Na Bleiburgu je trebalo ubijati ustaše, ali se ustašama ne smije dozvoliti komemoracija”. A to je odnos prema Srbu, Jasenovcu i Bleiburgu u Drugom svjetskom ratu. I odnos hrvatskih institucija prema strahovitim srpskim zločinima nad Hrvatima u Domovinskom ratu i političke montaže Hrvatima iz Domovinskog rata. Nasuprot toleriranja i zataškavanja strašnih srpskih masovnih zločina nad Hrvatima imamo slučaj “Garaža”, “Seloteip” i “Obitelj Zec”.
Dakle, dodavši ovome što piše Joško Buljan u Hrvatskom tjedniku o Mladenu Bajiću i Ranku Ostojiću, odnos hrvatskih institucija prema Srbu, Jasenovcu i Bleiburgu u Drugom svjetskom ratu i odnos hrvatskih institucija prema strašnim srpskim masovnim zločinima nad Hrvatima u Domovinskom ratu i slučajevi “Garaža” i “Seloteip”, na sudu se može dokazati da su Hrvati žrtve srpskog genocidnog režima, i u Hrvatskoj. Što bi morali reći predsjednik Hrvatske i predsjednik Hrvatske vlade. Ali znamo da to oni ne će reći. Kako će onaj koji šalje svog izaslanika u Srb to reći? Kako će onaj koji šalje svog izaslanika u Srb tražiti da se na sud dovedu Mladen Bajić i Ranko Ostojić zbog ovoga što otkriva Hrvatski tjednik? I zbog toga što su oni bili zaštićeni svjedoci protiv Herceg Bosne u Haagu, kao i Ivan Zvonimir Čičak. Dakle, onaj koji ide ili šalje svog izaslanika u Srb i koji u prešutnom dogovoru i Miloradom Dodikom, nije i ne može biti predsjednik Hrvatske. Bez obzira što on nagrađuje postrojbe HVO-a u BiH. Jer je i to antihrvatska taktika i strategija. U korist Turske i Željka Komšića. Priznavati montiranu presudu protiv Herceg-Bosne u Haagu, pa ići nagrađivati postrojbe HVO-a u BiH, to je interes Bakira Izetbegovića i Željka Komšića. Da mogu govoriti kako Hrvatska ne poštuje presudu Praljku i ostalima u Haagu. I da mogu govoriti kako Hrvatska i dalje vodi “agresivnu politiku prema BiH”. Sumnjiva politika. Isto kao posthumno promicanje Marka Babića i Damira Tomljanovića pred Oluju – “kupovanje desnice”. Onaj koji šalje svog izaslanika u Srb i Jasenovac i koji ide u Brezovicu – posthumno promiče Marka Babića i Damira Tomljanovića!? Što je tu falsifikat.
Hrvatski predsjednik ne smije ići u Srb i Jasenovac, nego u Bleiburg
Što se tiče HDZ-ova kandidata za predsjednika Hrvatske Dragana Primorca, to me podsjeća na slučaj Jadranke Kosor. A pravi kandidat za predsjednika Hrvatske bi morao obećati da on, ako bude predsjednik Hrvatske ne će slati svog izaslanika u Srb i Jasenovac, da će on ići na komemoraciju za Bleiburg, da će tražiti pokretanje tužbe nad Mladenom Bajićem i Rankom Ostojićem zbog ovoga što piše u Hrvatskom tjedniku. I zbog toga što u bili zaštićeni svjedoci protiv Herceg Bosne u Haagu, kao Ivan Zvonimir Čičak. I da će u UN-u tražiti ukidanje presude Herceg Bosni u Haagu. Što je sasvim realno i moguće. I što je vrlo interesantno.
Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman na komemoraciji ubijenim Hrvatima u Bugojnu kaže da se u BiH zatire identitet Hrvata. A zatirači hrvatskog identiteta u BiH koriste presudu Herceg Bosni u Haagu koju su namjestili agenti tužitelja. Njih 20 na procesu zatvorenom za javnost što bi se, po svim načelima pravednog pravosuđa moralo proglasiti montiranim političkim pravosudnim procesom. Reći kako je to presuda protiv katolika i u korist muslimana. Zato opet kažem da Čičak, ili Mate Granić, ili Stjepan Mesić, ili Franjo Gregurić, ili Josip Lucić, ili Ranko Ostojić, ili Mladen Bajić, ili Ante Karić mogu zaustaviti zatiranje hrvatskog identiteta u BiH. Oni mogu ukinutu presudu Herceg-Bosni u Haagu.
I na koncu, da je meni dati “pet minuta vlasti”, ja bih bio pravi diktator. Ja bih proganjao i zatvarao svakog onog (onu) koji kaže da je Ivica Račan Hrvatsku izvukao iz međunarodne izolacije. I taj bi progon bio pravno utemeljen. Jer je Ivica Račan sa svojima Hrvatsku stalno dovodio na rub međunarodne izolacije. Pa tu osobu koja kaže da je Ivica Račan Hrvatsku izveo iz međunarodne izolacije treba tretirati kao neprijatelja Hrvatske. Kao velikog bijednika (bijednicu) i Rankovićevo čedo.
Jure Vukić, Tribanj/hrvatski-fokus.hr
