Vrelo Une i ustanak kod Srba 2024.
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 21 Kolovoz 2024 14:17
Nije im dosadno, ispisuju transparente, dolaze saborski zastupnici zagrebačke vladajuće stranke, saborski zastupnici SDSS-a, cuga se, zabavlja ih Rundek kojem isto koji euro sjeda u džep od zagrebačkih Možemovaca. Da ne bi ostalo na tome, stigao je i Mile Kekin zabavljati ustanike u Donjoj Suvaju kod Srba, čovjek s liste Možemo, suprug poznate perjanice te stranke Ivane Kekin.
Da je famozno vrelo Une, koje je ovih dana sveprisutno u medijima zbog mogućeg ekocida gradnjom mini hidroelektrane protiv kojeg su se ustali ustanici iz Možemo te lokalni i nelokalni srpski živalj, tek koji kilometar sjeverno od Donje Suvaje i da se nalazi kod sela Brotnja, za moguću devastaciju vrela Une ne biste čuli.
Malo geografije za početak. Vrelo Une nalazi se kod sela Donja Suvaja. Kod nešto većeg Srba u Zadarskoj županiji. Općina Gračac.
Ustanici u Srbu
Moderni hipiji, koji kao i oni originalni, laju protiv sistema dok im iz usta viri zlatna žlica natrpana javnim novcem, našli su se eto tamo, javljeno im je da se nešto ruje oko vrela Une i već danima pronose eko bratstvo i jedinstvo u sinergiji s lokalnim življem.
Nije im dosadno, ispisuju transparente, dolaze saborski zastupnici zagrebačke vladajuće stranke, saborski zastupnici SDSS-a, cuga se, zabavlja ih Rundek kojem isto koji euro sjeda u džep od zagrebačkih Možemovaca. Da ne bi ostalo na tome, stigao je i Mile Kekin zabavljati ustanike u Donjoj Suvaju kod Srba, čovjek s liste Možemo, suprug poznate perjanice te stranke Ivane Kekin.
Javio se i Rade, kaže stiže čim odradi Brijune, za vaše pare…
Ovi eko prvoborci glasno su zažmirili na činjenicu da im glavni grad države liči na golemo smetlište tempiranom eko bombom na Jakuševcu i baš im je vrelo Une u fokusu.
S obzirom da znamo da novinari u pravilu simpatiziraju Možemo ili slične političke opcije (hvala kolegi Klauškom na istraživanju) jasno je da je ovaj eko produljeni godišnji možemovaca vrlo brzo dospio u medijski fokus.
Za devastaciju Une ne biste znali…
Isti ti premreženi su i s ekipom u Pupovčevim Novostima i eto press clippinga o devastaciji vrela Une na sto stranica…Tri, četiri poziva, i svi su dolje. S upaljenim kamerama…
Da nije linka sa Zagrebom i da lokalno stanovništvo nije srpsko, moglo bi to isto lokalno stanovništvo kukat do mile volje nad ekocidom, no rijetko bi koja kamera zalutala u Donju Suvaju, a kamoli uzrokovala toliku medijsku pažnju.
Zašto spominjem selo Brotnja tek koji kilometar sjevernije od vrela Une? Da je koji slučajem eko devastacija na toj lokaciji i da hrvatsko stanovništvo iz tog sela nije pobijeno 1941. kao posljedica famoznog ‘antifašističkog’, čitaj četničkog, ustanka u obližnjem Srbu, za devastaciju Une ne biste znali.
Isto kao što gotovo nitko ne zna da je jedan mega ekocid i kulturocid već u poodmakloj fazi u većinski hrvatskom Kosinju.
Kosinj ima peh…
Kosinj ima taj peh što će skoro na dno jezera i što tamo uglavnom ne žive Srbi.
No, ima i kvaka. U Kosinju će pod vodu i srpsko selo Mlakva. To očito nitko još nije dojavio SDSS-u i Možemo.
Možda su ovi Srbi iz Mlakve previše nesrpski i mlaki za razliku onih iz Srba pa recimo 1991. nisu radili gotovo nikakve probleme.
Eto, sad će zato pod vodu bez da itko trepne. Jer trepnuo je tek kosinjski župnik Pero Jurčević koji je s istraživačem kosinjske povijesti dr. Ivanom Manceom glasno ustao protiv brisanja (dijela) Kosinja s lica zemlje.
Mance nam je otkrio od kuda njegova ljubav prema Kosinju, kako je stručnjak za poslovnu sigurnost postao povjesničar te o tome je li kasno da se zaustavi nepovratno uništenje toga kraja – potapanjem
Imaju čak i udrugu, no sve to oni mogu mačku o rep. Premalo im je Srba tamo, nemaju direktnu vezu sa Šimpragom, Kekin, Sever…
Od ocvalih feralovaca ni pisma ni razglednice. Javio se tek Pavičić koji zamjera Thompsonu što nije s Kekinom zapjevao na vrelu Une.
Ja čekam Kekina u Kosinju. I vrujastok Dežulovića. Pa makar nek’ dođe u srpsku Mlakvu, ne mora u Gornji Kosinj. I Mlakva će pod vodu.
Možemo prijeći i u kosinjskoj susjednu, Gacku dolinu.
Ovi zeleni ljubitelji Jugoslavije ne bi niti okom trepnuli da su bili u naponu snage kad je tamo negdje 60-ih godina prošlog stoljeća uništeno pola toka prekrasne Gacke koja je fino kanalizirana i izgleda k’o odvodni kanal, a pritom uništene ‘male Plitvice’ tj. Švički slapovi.
Betonski spavači i eko crne rupe
A glinica? Halo što je s tim?
Kako je izgledao Kaštelanski zaljev? A koksara u Bakru?
Snimate ode ‘betonskim spavačima’, komunističkim betonskim mastodontima masovnog i elitnog turizma poput Kupara ili Haludova, a danas se bunite čim čujete miješalicu za beton uz more.
U ostalom i danas naslijeđe komunističkog urbanizma i estetike strši iz vizura svih gradova koji su imali tu nesreću da žive pod tom čizmom.
Bi li se i onda bunili? Teško.
Ili možda pročitali genijalan dječji roman Eko-Eko koji je klincima u Socijalističkoj republici Hrvatskoj bio prvi i jedini dodir s ekologijom i kojeg je zamislite, napisao ‘crni desničar’ Hrvoje Hitrec?!
