Je li Maković uopće trebao biti član suradnik HAZU?
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 15 Rujan 2024 09:14
Duje se našalio sa mnom rekavši mi da je njegovim proračunima glasovanja na Izbornoj skupštini HAZU 2006. Godine zaključio da sam ja glasovao za Makovića. Pa zar nisi video da sam u intervjuu koji sam dao Mladenu Pavkoviću dao cijeli moj tekst iz 2005.: MAKOVIĆ KAO SIMBOL JUGOSLAVENSTVA.
https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/40634-razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem-ili-odgovor-zvonku-makovicu
https://bezcenzure.hr/toptema/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem-ili-odgovor-zvonku-makovicu/
Zapravo sam razmišljao trebam li prigovoriti i njegovom izboru, ali sam odustao. Pa čovjek je doktorirao s 49 godina, a kako je sjajno konstatirao Zvonimir Hodak: „Umjetnost je da k’o profa postaneš akademik pišući o povijesti i umjetnosti. Analiziraš tekstove i slike drugih, a da sam nisi napravio baš ništa.“
Da jadan li je to profesor kad zbog nemogućnosti da sam postane takav akademik kakav opisuje Hodak kao razlog navede neizbor jednog historičara. I to onog koji je uklonio jedno umjetničko djelo iz njegove struke: bistu koju je izradio akademski kipar Kruno Bošnjak. Akademik Kuzma Kovačić je veliki hrvatski slikar, dakle poznat je po onome što je uradio a ne zbog pisanja o drugima mada je i to radio. Upravo je on, pravi i priznati umjetnik, nazvao kandidata dr. sc. Stanka Andrića 'povjesničar – Uklanjatelj'. Onaga koji nije ništa sam stvorio a u Razredu je za umjetrnost ne zanima istinski umjetnik i njegovo djelo. Zašto? Pa pogledajte naslov mog teksta iz 2005. To što nisam tada vjerovao da on može biti nešto više od Člana suradnika ne opravdava me što se tada nisam javio za riječ na Izbornoj skupštini. Pa pogledajte samo dio teksta:
Već na početku emisije kada se susreo s prvom optužbom da je Jugoslaven, Maković je optužio i Jelčića da je to isto. A dokaz mu je bilo to što je Jelčić bio zaposlen u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti.
Kao Maković tada nije razumio kao što ne razumije ni zašto ga i danas mnogi smatraju Jugoslavenom, a akademika Dubravka Jelčića nije nikada nitko tko i malo zna razmišljati. Istina lako je moguće da je Maković doista u toj kategoriji.
Ali vratimo se onome kako je Hodak opisao Makovića i činjenici da je hrvatski velikan Kuzma Kovačić nazvao Stanka Andrića 'povjesničar – Uklanjatelj'.
Zašto?
Znate li da i ja slično Makoviću pišem knjige o velikim hrvatskim umjetnicima?
Prva takva knjiga je upravu o akademiku Kuzmi Kovačiću:
J. Pečarić, Akademik Kuzma Kovačić, Zagreb, 2022. str. 342.
Knjiga je prvo predstavljena 9. studenoga 2022. u Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Na predstavljanju je sve nazočne uvodno pozdravio predsjednik HAZU-a akademik Velimir Neidhardt, koji je među ostalim rekao:
„Rijedak je primjer da jedan akademik piše knjigu o drugom akademiku, pogotovo znanstvenik o umjetniku“, osvrnuo se predsjednik HAZU-a na knjigu akademika Pečarića o akademiku Kovačiću, no ocijenio je to kao sretnu okolnost sinergije znanstvenika i umjetnika, koja i jest u temeljima HAZU-a, ali i izvrstan primjer zajedništva kojega treba biti.
„Upravo zahvaljujući toj sinergiji i komplementarnosti znanosti i umjetnosti HAZU opravdava svoje ime i profilirala se kao institucija od najvišega ugleda i povjerenja, koja radom svojih članova te znanstvenih i umjetničkih jedinica obogaćuje intelektualni i duhovni život Hrvatske, ali i Europe i svijeta.“
Knjigu su predstavili književnik Hrvoje Hitrec i likovni kritičar Milan Bešlić.
Svi znate tko je Hrvoje Hitrec. Žalosno je što on nije akademik. Za one koji ne znaju tko je Milan Bešlić:
MILAN BEŠLIĆ - ŽIVOTOPIS
Milan Bešlić rodio se 1953.. godine u Slavonskom Brodu. Podrijetlom je iz Dalmatinske zagore, kraj Sinja. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Od studenskih dana piše likovne i književne kritike, članke i eseje u novinama i časopisima: Vjesnik, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Danas, Oko, Vijenac, Hrvatsko slovo …i dr. te u časopisima: Život umjetnosti, Čovjek i prostor, Dubrovnik, Kontura, Hrvatska revija, Zadarska smotra, Crkvena kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije-Analecta, Mogućnosti, Dometi, Republika, Forum, Dubrovnik, Zadarska smotra, Kolo i dr.
U tom razdoblju ( od 1978.) surađuje kao likovni kritičar na Radio Zagrebu u emisiji „Govorimo o likovnoj kulturi“ koju je uređivao Juraj Baldani.
Autorski potpisuje izložbe mnogih suvremenih hrvatskih umjetnika: Lovrenčića , Šimunovića, Kantoci, Jordana; Koydla, Murtića ,Rabuzina, Lackovića, Trebotića, Šuteja, Kuzme Kovačića, Rončevića, Kuliša, Sedera, Kesera, Švaljeka, Bućana, Kokota, Kuduza, Kožarića, Barišića, Kulmera, Jančića, Vulasa, Trostmana, Eterovića, Berbera, Perića, Džamonje,… i drugih.
Od l983. do l990. godine piše likovne kritike u redakciji kulture Televizije Zagreb (HTV ).
U dokumentarnom programu Hrvatske televizije od 1990.godine realizirao je autorske dokumentarne filmove o likovnim umjetnicima i književnicima:Dogan – prostor slike,
Perić – slikarev put, Jordan – druga strana svjetlosti, Murtić – prostori boje…
Ranko Marinković – riječi samoće,Josip Depolo-kroničar i kritičar ,Džamonja,Kuliš,
Kipar Kuzma Kovačić, Trostman-svjetla Mediterana, Šutej...“Slomljeni Pejzaž“- Gordan Lederer , Munir Vejzović, Joško Eterović i dr.
Za vrijeme Domovinskog rata brojnim je akcijama, izložbama, napisima, člancima i
filmovima promicao istinu o našoj borbi za slobodu.
Bio je glavni suradnik i savjetnik Kuzmi Kovačiću tijekom gradnje spomenika na
Medvedgradu – Oltar hrvatske domovine o kojemu je napisao monografsku knjigu i snimio autorski dokumentarni film prateći sve faze nastajanja ovog nacionalnog spomen-obilježja.
Od 2000. do 2004.godine voditelj je Galerije Forum KIC-a u Zagrebu.
Od 2005. do 2012. godine Predsjednik Umjetničkog savjeta Galerije Forum KIC-a, kojemu su članovi: Igor Zidić, Eugen Kokot, Stanko Jančić, Dominique Narran, Andrej Smrekar
Organizacijski tajnik
Autor je monografskih knjiga: Jordan, ( s Girogiom Segatom), AGM, Zagreb, 2009. Butala, Gradski muzej Karlovac,2011., Kuzma Kovačić, AGM, Zagreb. 2013., Veljo Tashovski, ( s Vladimirom Velickovskim), Narodna galerija Makedonije, 2016., Ivo Kalina ( s Ervinom Dubrovićem i Berislavom Valušekom), Hrvatski muzej turizma, Opatija, 2018.
Autor je i retrospektivne izložbe Jordan u Modernoj galeriji u Zagrebu 2010/11.
i retrospektivne izložbe Kuzma Kovačić u Modernoj galeriji u Zagrebu i Galeriji umjetnina u Splitu 2013.
Autor knjige crteža (ciklus ruke) Keser,2015.Čapljina
Autor retrospektivne izložbe Joška Eterovića, Galerija umjetnina, Split,2016.
Monografija Eugen Kokot, AGM, Zagreb, 2016.
Monografija Kalina ( s Ervinom Dubrovićem i Berislavom Valušekom), Hrvatski muzej turizma, Opatija, 2018.
Član Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Sabora Republike Hrvatske.(2004.-2008.)
Član Glavnog odbora Matice Hrvatske.(2006.-2014.)
Predsjednik Hrvatsko-Izraelskog društva.(od 2015.do 2019.)
Savjetnik za kulturu Glavnog ravnatelja HRT Mirka Galića (2006/7.)
Urednik-koordinator u Dokumentarnom programu HRT.
Inicirao i vodio u Matici hrvatskoj Kolokvij „ Dr. Franjo Tuđman - deset godina poslije“, 2009.
2010. Utemeljio, autorski koncipirao i voditelj manifestacije Dane Ede Murtića u Velikoj Pisanici
Organizacijski tajnik Odbora MH (Predsjednik Igor Zidić) na Znanstvenom simpoziju o Hrvatskom proljeću, 2012.
Koncepcija i produkcije, te Voditelj Projektnog tima HRT za izgradnju Spomen obilježja Gordanu Ledereru postavljenom i otkrivenom 10.kolovoza 2015. na brdu Čukur kraj Hrvatske Kostajnice, kojega autorski potpisuju kipar Petar Barišić i arhitekti Kata Marunica i Nenad Ravnić.
Počasni građanin Hrvatske Kostajnice 2017.
Kustos retrospektivne izložbe Kuzme Kovačića, Hodočasnik u kiparstvu, Musei di San Salavatore in Lauro, Rim, 2017. ( Pod pokroviteljstvom kardinala Gianfranca Ravasia , predsjednika Papinskog vijeća za kulturu)
Voditelj Projektnog tima za izgradnju Spomen-obilježja Žarku Kaiću u Osijeku (2106., kiparsko djelo Božice Dea Matasić.). Nije sudjelovao u realizaciji
Predsjednik Umjetničkog savjeta Galerije „Vladimir Filakovac“ (od 2015.)
2020. Autor retrospektivne izložbe Vatroslava Kuliša u Modernoj galeriji u Zagrebu
2022. Nagrada HAZU
Utemeljitelj i voditelj kulturne manifestacije Dani Ise Kršnjavog u Feričancima, Ogranak Matice hrvatske Feričanci
Autor projekta: Strossmayerovim putem – Moderno hrvatsko sakralno kiparstvo -
2024. Autor i voditelj kulturnog projekta SV. VID - SIGNUM TEMPORIS u Gračišću pod pokroviteljstvom HAZU.
Sudjeluje na znanstvenim simpozijima i kolokvijima HAZU i Sveučilišta Zadra, Mostara i dr.
Živi i radi u Zagrebu.
Drugo predstavljanje je bilo u Splitu. Voditelj Zavoda HAZU akademik Davorin Rudolf je održao pozdravni govor, a knjigu su predstavili publicist Josip Jović i akademik Radoslav Tomić.
Za velikog hrvatskog kolumnistu i publicistu Josipa Jovića vjeriujem da svi znate. Možda netko ne zna za pokojnog akademika Radosava Tomića:
AKADEMIK RADOSLAV TOMIĆ
Preminuli članovi VII. Razred za likovne umjetnosti
Rođen: 01. ožujka 1957. u Splitu, Preminuo:17. ožujka 2024. u Splitu
Akademske titule: doktor znanosti, akademik
Institucije:
viši znanstveni suradnik – Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu
izvanredni profesor na Odjelu za povijest umjetnosti – Sveučilište u Zadru
Funkcije u Akademiji:
voditelj – Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu (29. 03. 2023. – 17.03.2024.)
član Knjižnični odbor Akademijine Knjižnice (2022. – 2024.)
Članstvo u Akademiji:
redoviti član – Razred za likovne umjetnosti (20.05.2010. – 17.03.2024.)
član suradnik – Razred za likovne umjetnosti (20.05.2004. – 20.05.2010.)
Životopis
Radoslav Tomić rodio se 1. ožujka 1957. u Splitu. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982., magistrirao 1988. godine s temom Poljica ‒ prostor i spomenici, a doktorirao 1994. s temom Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije. Usavršavao se u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Radio je kao kustos u Muzeju grada Splita od 1983. do 1986., od 1986. do 1998. radio je u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao konzervator savjetnik. Od 1998. bio je zaposlen u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, gdje je od 2011. bio znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Od 1997. do 2014. predavao je Umjetnost baroka na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, gdje je izabran u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Predavao je i na sveučilištima u Zagrebu i Splitu.
Redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za likovne umjetnosti bio je od 2010., a od 2004. bio je član suradnik. Od 2023. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu.
Akademik Radoslav Tomić bio je autor ili koautor brojnih knjiga, među kojima se izdvajaju: Barokni oltaru i skulptura u Dalmaciji (1995.), Trogirska slikarska baština (1997.), Splitska slikarska baština (2002.), Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Dalmaciji (2002.), Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo (Zadar 2006.), Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo II, (Zadar 2008.). Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku (2014.), Vrboska i njezine znamenitosti (urednik i koautor; 2016.), Zborna crkva sv. Vlaha u Dubrovniku (koautor; 2017.) i Znakovi identiteta. Sveci zaštitnici u umjetnosti 17. i 18. stoljeća u Dalmaciji, Boki kotorskoj i Dubrovačkoj Republici (2022.).
Bo je autor ili koautor mnogih izložbi, među ostalim i izložbi 1000 godina hrvatske skulpture (Zagreb, 1991.), Hrvati: vjera, kultura, umjetnost (Vatikan, 1999.), Dominikanci u Hrvatskoj (Zagreb, 2008.-2009.), Zagovori sv. Tripunu. Umjetnička baština Kotorske biskupije (Zagreb 2009.-2010.), Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima, (Zagreb, 2010. – 2011.), Tizian Tintoretto Vernoese. Veliki slikari renesanse (Zagreb, 2011), Sveto i profane slikarstvo talijanskog baroka u Hrvatskoj (Zagreb 2015.), Umjetnine iz privatnih zbirki Sr
Sudjelovao u uređenju Zbirke crkvene umjetnosti župne crkve u Omišu, Sutivanu na Braču, Splitu i Muzeja crkvene umjetnosti u Kotoru.
Akademik Radoslav Tomić umro je u Splitu 17. ožujka 2024.
https://www.info.hazu.hr/clanovi/tomic-radoslav/
Ali nije to jedina knjiga koju sam napisao o istinskim umjetnicima. Druga je o velikom hrvatskom slikaru:
J. Pečarić, Josip Botteri Dini, dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/botteri.pdf
Nije tiskana pa nije bilo ni predstavljanja, ali zahvalan sam svom imenjaku na lijepom pismu koje mi je poslao u svezi s knjigom.
Da, takvi umjetnici sigurno ne bi stavili nekakvo jugoslavenstvo ispred struke pa bi prije misslili o umjetničkom djelu i umjetniku koji ga je napravio nego smatrao da to nije vrijedno ni spomena.
Strašno, zar ne?
Josip Pečarić
PS. A što bi tek rekao Maković da zna kako ja imam znanstvene radove i u nizu drugih područja kao npr. građevinarstvo, fizika, termodinamika, astrofizika, fizika, elektrotehnika, geoznanosti, povijesti tekstila… Da se time bavim ozbiljnije u svakoj od tih oblasti bih vjerojatno po Scopusu bio polji znanstvenik od njega. Ono što znamo da je on učinio je doista jadno. Hodak nas je usporedio , ali je moja brojka od prije tri mjeseca pa je danas mnogo poraznija za njega. O tome može vidjeti u tekstu:
https://bezcenzure.hr/vlad/kako-izgleda-kada-svaka-budala-moze-pisati-o-znanosti/
