Niti jedan Hrvat nije digao ruku protiv izravnog uključivanja u rat s Rusijom
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 21 Rujan 2024 11:00
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošlog je tjedna zatražio ukidanje zapadnih ograničenja na korištenje oružja dugog dometa kako bi se – prema njemu – ubrzao završetak rata i prisilila Moskva na pregovore. S druge strane, Vladimir Putin je upozorio da bi dopuštanje Ukrajini da napadne ruski teritorij s takvim arsenalom značilo izravno uključivanje NATO-a i zapadnih zemalja u sukob
što bi, prema njegovim riječima, promijenilo narav sukoba.
“Ako se takvi napadi dogode, odgovor će biti snažan i adekvatan. Rusija ima sredstva za odmazdu, a jače oružje je već spremno”, izvijestio je uskoro Predsjednik ruske Državne dume, Vjačeslav Volodin,
Paralelno, Sergej Karaganov, utjecajni stručnjak za vanjsku politiku i sigurnost, pozvao je Rusiju da zaoštri svoj nuklearni stav prema Zapadu, otvoreno predlažući mogućnost ograničenog nuklearnog napada na zemlje NATO-a koje “podržavaju agresiju u Ukrajini”. Pojasnio je kako trenutna nuklearna doktrina Moskve očito ne uspijeva učinkovito odvraćati neprijatelje te da bi Moskva trebala signalizirati spremnost na uporabu nuklearnog oružja kao odgovor na masovne napade na svoj teritorij.
“Pomoć” Ukrajini
Ipak, čini se da su, ruskim upozorenjima unatoč, pozivi Zelenskog u susjedstvu naišle na plodno tlo. Tako je Europski parlament u četvrtak usvojio rezoluciju kojom podržava pravo Ukrajine da napadne “legitimne vojne ciljeve” unutar Rusije, ukazujući na potrebu ukidanja postojećih ograničenja koja ometaju ukrajinsku samoobranu, tvrdeći da će bez tih ograničenja Ukrajina biti bolje zaštićena od napada na svoje stanovništvo i infrastrukturu.
Uz to, zastupnici su izrazili zabrinutost zbog nedovoljnih isporuka streljiva te smanjenja bilateralne vojne pomoći Ukrajini od strane zemalja Europske unije. A kako bi odagnali te brige, izglasali su “ponavljanje poziva državama članicama da ispune svoju obvezu iz ožujka 2023. da isporuče milijun komada streljiva Ukrajini, da ubrzaju isporuke oružja, posebno modernih sustava protuzračne obrane i drugog oružja i streljiva kao odgovor na jasno utvrđene potrebe, uključujući projektile Taurus”.
Izglasana rezolucija je također utvrdila “stajalište da bi se sve države članice EU-a i saveznici u NATO-u trebali kolektivno i pojedinačno obvezati na vojnu potporu Ukrajini, s najmanje 0,25 posto svog BDP-a godišnje”. Konačno, apelira se na “uspostavu pravnog okvira za konfiskaciju ruske državne imovine zamrznute u EU-u, kako bi se iskoristila za nadoknadu štete koju je Ukrajina pretrpjela tijekom rata”.
Sloga i nesloga
Rezolucija je dobila podršku 425 zastupnika, dok je 131 bio protiv, a 63 suzdržana. Zanimljivo je, recimo, pogledati kako su, u konačnom zbroju, glasali parlamentarci određenih država. Tako su stopostotno “da” dale baltičke države, Švedska, Finska i Slovenija. Trima zemljama je za to nedostajao jedan glas, a to su Danska, Luksemburg i – Hrvatska.
Vrlo visok postotak suglasnih je došlo i iz Poljske, Nizozemske, Belgije i Portugala. Odlučno tj. preko dvotrećinsko “da” su izglasale i Španjolska, Njemačka, Italija i Rumunjska, do su nešto manje sigurnosti pokazale Francuska, Grčka, Češka i Bugarska.
Doduše, bilo je tu i naroda koji bi pošto-poto htjeli izbjeći globalni sukob. U pitanju su, naime, Mađari, Slovaci, Austrijanci, Ciprani i Maltežani. Svi su, osim Slovačke, ovaj izbor donijeli u velikom postotku, dok kod dvije otočke državice nijedan predstavnik naroda nije podigao ruku za neugodnu eskalaciju rata.
Sedmorica veličanstvenih
Dakako, nas je nekako najviše zanimalo za što su se odlučili ljudi koje su hrvatski građani otpremili da odlučuju o sudbinama njihova potomstva, a i – kad je u pitanju zveckanje nuklearnim oružjem – samom životu na planeti Zemlji. Od dvanaest takvih – nazovimo ih za ovu prigodu “Hrvatima” – se njih četvero odlučilo izuzesti iz glasanja. U pitanju su nezavisni Stephen Nikola Bartulica, SDP-ove Biljana Borzan i Romana Jerković te HDZ-ov Karlo Ressler. SDP-ov Marko Vešligaj se pak uspio suzdržati od prizivanja kataklizme, dignuvši ruku kao “neodlučan”.
A sedam veličanstvenih junaka koji su se u Strasbourgu isprsili za “snažan i adekvatan” odgovor, koji je “već spreman” te “izravno uključuje” Hrvatsku u “pravo na nuklearni odgovor na svaku ozbiljnu prijetnju ruskom teritoriju” su: HDZ-ovi Željana Zovko, Davor Ivo Stier, Tomislav Sokol, Sunčana Glavak i Nikolina Brnjac, SDP-ov Tonino Picula i Možemovac Gordan Bosanac.
Nakon glasanja, spomenuti Volodin je upitao europarlamentarce jesu li konzultirali svoje birače prije donošenja ove odluke te žele li građani europskih zemalja da im rat dođe u dom. “Ono na što poziva Europski parlament otvara put nuklearnom svjetskom ratu … Za informaciju: vrijeme leta rakete Sarmat do Strasbourga je tri minute i 20 sekundi”, izvijestio je Rus.
Gostoljubivi Hrvati
A što Europljani zaista žele? Pa, sve ankete su kristalno jasne po tom pitanju. Primjerice, ona nedavna Eurasia Groupe pokazuje kako otprilike dvije trećine Europljana zahtijeva da njihovi čelnici “guraju dogovorno rješenje za rat u Ukrajini”. Tome unatoč, rezolucija poziva na “podršku na svaki mogući način do pobjede Ukrajine”, koju definira kao “dopuštanje Ukrajini da oslobodi sve svoje ljude” i “ponovno uspostavi punu kontrolu unutar međunarodno priznatih granica”. Drugim riječima, podržava upravo suprotno od nastojanja da se postigne dogovorno rješenje.
Nego, što ćemo s Europljanima koji sve to ne žele? Bez brige, rezolucija pokriva i to, “pozivajući Europsku komisiju da se uključi u stratešku komunikaciju” (op.a. što je šifra za propagandu) kako bi objasnila ljudima što bi trebali misliti. Ista ona EU koja je Europljanima prodana kao instrument mira i prosperiteta, a koja je sada postala upravo suprotno: instrument rata i ekonomskog pada, vođena od strane ljudi koji su, čini se, izgubili dodir sa stvarnošću i voljom vlastitog naroda.
A to koliko navedeni interkontinentalni balistički projektil Sarmat, koji može nositi 10 tona nuklearnog “korisnog tereta”, putuje do Zagreba, naše europarlamentarce ne zamara previše. Jer, Hrvatska je, kao turistička nacija, poznata po tome da raširenih ruku prima goste svih težina, dimenzija i, u sklopu nedavno proširene ponude – detonacijskog potencijala.
