Ohrabreni nekažnjavanjem počinjenih ratnih i poratnih zločina u vjerskom beha sukobu
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 13 Listopad 2024 16:53
Uvijek, to nam potvrđuje povijest kao učiteljica života, kada se jedan počinjeni zločin ne osudi i počinitelji ne kazne on se zasigurno vraća, čak i u brutalnijem sadržaju, bilo na istom mjestu ili negdje drugdje u danas, nažalost napose nemirnom, svijetu. I to je postalo čvrsto pravilo koje moćnici i tvorci nemirnog i krvavog svijeta ne priznaju.
U otuđenosti od svijeta i životu izvan njegove stvarnosti, u svojoj udobnosti koju im pružaju i čuvaju često i sami počinitelji zločina, vladari sudbine čovječanstva koje gubi budućnost, mnogi ti kreatori današnjeg svijeta i “ne vide” crne slike koje slikaju, i “ne čuju” krikove žrtava u čijim smaknućima sudjeluju.
U nizu povijesno nekažnjenih zločina u svijetu, a koji su se zbog toga ponavljali i ponavljaju i danas, su i oni muslimanski počinjeni nad kršćanima katolicima od strane turski okupatora Bosne i Hercegovine do danas. Iako po svim međunarodnim konvencijama o nezastarijevanju zločina to pravilo koje je cijeli slobodni demokratski svijet prihvatio još nikad nije primijenjeno u Bosni i Hercegovini.
Svi muslimanski zločini počinjeni u Bosni i Hercegovini od 1463. godine do danas nad porobljenim domicilnim autohtonim katoličkim narodom, trinaest stoljeća starim stanarima u kraljevini hrvatske kraljice Katarine, nisu osuđeni, kao što nisu ni počinitelji kažnjeni. Kako oni u dalekoj prošlosti tako i ovi počinjeni u sadašnjosti. Niti pojedinačno, niti po zapovjednoj odgovornosti, što i jest razlog njihovih petsto i šezdeset jednogodišnjih kontinuiranih ponavljanja.
Nekažnjeni zločini
Ti muslimanski nekažnjeni i ratni i mirnodopski zločinci od fratarske Bosne i Hercegovine, kraljevine hrvatske kraljice Katarine, napravili su najveće svjetsko groblje kršćana, sa svakodnevnim povećanjem i proširenjem. Postajući sve većim grobljem kršćanskih žrtava islamskog terorizma, Bosna i Hercegovina je svakim danom sve šira i sigurnija baza radikalno islamističkih terorista, mrzitelja križa, njegova rušenja diljem kršćanskog svijeta i ubijanjem njegovih vjernika.
Iz tog ozračja snažne i razarajuće kršćanofobije koja je globalna muslimanska ideologija mržnje prema križu i kršćanskim simbolima, svakodnevna je muslimanska verbalna, pa čak i fizička agresija na kršćane katolike, koji su dotjerani na ivicu biološkog nestanka u zenlji trinaeststoljetnog obitavanja. Sve se to odvija pred očima pristrane svjetske javnosti, i zbog muslimanskog nastavka vjerskog beha sukoba za teritorij.
Rast islamskog ekstremizma pred kojim je u strahu za vlastitu budućnost i slobodni europski svijet, i zbog čega mirno promatra njegovo širenje, zemlju je uveo u politički labirint iz kojeg gotovo nema izlaza.
Početno nekažnjavanje tih zločina koji su se s vremenom naslagivali i poprimili oblik normalnog življenja, ukazivalo je da će se oni prenijeti i izvan beha granica. I to se već događa diljem europskih zemalja, koje su primile muslimanske izbjeglice, među kojima je, poput u migrantskoj islamističkoj planiranoj bujici, bio i velik broj terorista, rušitelja križa i ubojica građana domaćina koji su ih primili.
Muslimanski terorizam
Danas se, stoga, muslimanski terorizam iz Bosne i Hercegovine prenio u, gotovo, cijelu Europu. Sve ono što su muslimanski ekstremisti, ratnici protiv križa i kršćanstva činili prema kršćanima katolicima u Bosni i Hercegovini danas to iskustvo u zločinima koriste u europskim zemljama. Ohrabreni nekažnjavanjem počinjenih ratnih i poratnih zločina u vjerskom beha sukobu, zločini koje čine protiv kršćana i njihovih svetinja u zemljama domaćina su brutalniji, i čak ih snimaju pokazujući ostatku slobodna svijeta šta ga čeka.
Sada se vidi da Muslimani, u agresiji na Hrvate katolike i njihove vjerničke simbole u Bosni i Hercegovini, nisu isprazno govorili da “nema mira u svijetu dok njime ne zavlada islam”, i kako je to govorio muslimanski političko vjerski lider, ratni zločinac Alija Izetbegović, a ponavlja sin Bakir, rat će trajati do “mi ili oni”.
I ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i u Švicarskoj gdje je ga započela mlada džihadistica regrutirana u Bosni i Hercegovini i poslana po zadatku u tu europsku zemlju. Dobila je zadatak da učini ono što je uradio i Mehmed Silni Alagić Osvajač kada je okupirao gučogorski franjevački samostan i u njegove svete prostore, zajedno sa domaćim i stranim džihadistima, isilovcima, vehabijama, mudžahedinima, i sa silnim islamskim teroristima i ratnicima protiv križa, ušao na konju.
I odmah po ulasku u samostansko dvorište, kao zapovjednik “nenaoružane” muslimanske vjerske armije iz pištolja je izrešetao kip Svetog Frane. I kada je sa zlikovcima, Genjcem, Džaferovićem, Alijom i drugim muslimanskim barbarima snimio izrešetani sveti kip, što je učinila i njegova džihadistica u Švicarskoj, kao dokaz okupacije i nastavka turskog rušenja crkava, naređuje potčinjenima da mu iznesu Bibliju, što uz pjesmu “Alah u ekber” vjerska islamska rulja i čini.
Svetu knjigu kršćana pred svima također rešeta metcima i na kraju je potpaljuje, kako bi izbrisao trag zločina kršćanocida. Zaboravlja zlikovac Alagić da Biblija ne može goriti, i kao takva pocrnila od dima i izrešetana kao sito ostaje trajni dokaz muslimanskog barbarstva u vjerskom beha sukobu, započet muslimanskom agresijom na trinaeststoljetne stanare, vlasnike Bosne i Hercegovine, Hrvate katolike.
Zločin iz vjerske mržnje
Kako je i taj muslimanski zločin iz vjerske mržnje ostao nekažnjen, kao i svi turski iz prošlosti, na isti takav barbarizam upustila se i Alagićeva simpatizerka, mudžahedinsko bošnjačka džihadistica u Švicarskoj, koju je ta zemlja primila i udomila dajući joj i više negoli svom narodu. Za uzvrat za domaćinski prijem buduće džihadistice, onako kako je vidjela muslimanske zločine nad katoličkim svetinjama u Bosni i Hercegovini, i Alagićev u gučogorskom samostanu počinjen pred Genjcem, Izetbegovićem, Džaferovićem, pa vjerojatno i uz nazočnost Komšića i aktualne urednice otetog i islamiziranog “Oslobodjenja” koja je pratila zločinačko terorističku muslimansku armiju u procesu etničkog čišćenja Hrvata, beha muslimanka Sanija Ameti u Zürichu rešeta sliku Djevice Marije s Isusom.
Tko zna koji put se već potvrđuje nemogućnost muslimanske uklopljenosti u europsku kulturu i način života. Svi dolasci muslimana iz islamskih zemalja, pa i iz Bosne i Hercegovine, u Europu je rušilačkih namjera i ciljeva. Nema, ili gotovo da nema, zabilježenog primjera muslimanske prihvaćenosti Europe sa njenim kulturnim i civilizacijskim stečevinama. Potvrđuje to i zločinačko teroristički čin muslimanke iz Bosne i Hercegovine, koja je rasla u Švicarskoj ali nikada i dorasla kulturi života te zemlje. Niti će.
Potvrdila je to hvalisanjem na društvenim mrežama, čime se kršćani srame muslimani se hvališu, metcima izrešetane slike Djevice Marije sa Isusom. Uradila je ono što joj je njen uzor Alagić činio u okupiranom gučogorskom samostanu, i pokazala da je njegova učenica položila ispit zločina, zbog čega su je i poslali u Europu da se pridruži islamskim teroristima.
Kao i svi drugi pridošli muslimanski ekstremisti i bošnjačka džihadistica ulazi u ekstremno radikalnu muslimansku političko rušilačku partiju Zelenih. Politička muslimanska partija radikalnih islamista koju su Europljani razgolili, a Merkel im zabranila da o tome govore, i danas skriva zelenim ogrtačem svoje crne islamske ciljeve.
Zeleni su od svog pojavljivanja u Europi zapravo ogranak globalne kršćanofobije. To je utočište islamskim budućim ubojicama europskih građana na gradskim trgovima i ulicama. To su iranski čuvari morala usmjereni protiv “nemoralno” odjevenih europski djevojčica i žena.
A kako trebaju da se oblače Europljanke pokazala je muslimansko-bošnjačka džihadistica odjevena u crnilo do zemlje, pokazujući kakvo crnilo čeka Europu. Odjeća u kakvoj se slikala i zločin kakav je počinila zaista je crna budućnost Europe koju joj spremaju ortodoksni muslimani koje je Stara Dama primila, i koje i dalje prima dajući, pod ostavljenom politikom Honeckerove miljenice Merkel, im veća prava i slobode negoli svojim građanima, na način da islamske zločince ne kažnjavaju, kao i one muslimansko-bošnjačke u Bosni i Hercegovini, a svojim građanima ne dozvoljavaju obranu.
Stoljeća strahota i stradanja kršćana
Petsto šezdeset i jednogodišnje strahote i stradanja kršćana katolika u Bosni i Hercegovini od muslimansko-turskih okupatora i njihovih potomaka danas je stvarnost koja se događa u Europi od isti tih vjerski islamskih terorista.
Koliko su islamski teroristi jaki i organizirani u političkim muslimanskim partijama kakva je i Zeleni, govori i činjenica da je u Švicarskoj zabranjeno nazivati predbožićne zakuske radnika “Božićna večera”, jer taj naziv smeta muslimanskim džihadistima pa se zbog toga te večere, u strahu domaćina od muslimanskog terorizma, zovu poslovne ili godišnje večere.
A da to nije kraj muslimanske agresije na kršćanski identitet pokazala je muslimansko-bošnjačka džihadistica, pripadnica Zeleni, kojima, što je bilo i za očekivati nakon što su u strah utjerali Europljane, da im danas smeta i križ na švicarskoj nacionalnoj valuti, Franak, tražeći da se i on izbriše. Ako nikako drugačije pokazat će to muslimansko bošnjačka učenica muslimanski ratnih zločinaca kalibra Alagića, Genjca, Džaferovića, Mahmuljina, Izetbegovića, i niza drugi nekažnjenih muslimanskih ratni i poratnih zločinaca koji slobodno šetaju i Bosnom i Hercegovinom i Europom.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
