Bijeda i siromaštvo
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 03 Listopad 2024 07:58
Jučer je na Trgu Bana Jelačića, u organizaciji umirovljeničkih udruga i nekih sindikata održan prosvjed protiv siromaštva. Kažu da je odaziv bio dobar. Meni se baš ne čini tako. Trg je trebao biti premali za taj prosvjed. Puno je građana u Lijepoj našoj siromašno. Svaki dan ih je sve više. Nisu to samo umirovljenici.
To su svi oni koji su na minimalnim, pa i prosječnim plaćama ili mirovinama, pogotovo ako su podstanari. Postoji li uopće nekakav popis, i evidencija, da bi se znalo koliko ljudi je točno u nas siromašno, preživljava iz mjeseca u mjesec i jedva spaja kraj s krajem. Neki imaju male mirovine i plaće, ali dobro žive, jer imaju druge izvore prihoda. To se ne uzima u obzir prilikom određenih državnih mjera i novčanih dodataka na mirovine, što dovodi do određenih nejednakosti i lažnog siromaštva. Netko ima relativno malu mirovinu, ali iznajmljuje apartmane ili stanove, što donosi znatan prihod i omogućuje bolji život. O tome bi se trebalo voditi računa kad se dijele državni dodaci na mirovine. Poznajem ljude koji imaju relativno niske mirovine, ali imaju zemlje, stanove i apartmane. Hranu uglavnom proizvode sami. Hrana je danas jako skupa i odnosi velik dio mjesečnih prihoda. Vlast govori da je inflacija u padu i iznosi oko 3 posto. To je relativno. Hrana koju kupuju oni s nižim primanjima poskupjela je je preko 50 posto. Dovoljno je usporediti cijene kruha i peciva, unazad godinu dana. Meso, mesne prerađevine, povrće, voće, deterdženti, kozmetika,…poskupljuju na mjesečnoj razini. Budno se prate akcije u trgovačkim centrima i ciljano se kupuje, samo ono najnužnije. Malo tko si može priuštiti neki luksuz. Pitanje je i što je to luksuz za običnog čovjeka. Keksi, čokolada, kava, naresci, bijela riba, teletina,…? To nekada nije bio luksuz.
Postoji priča kako branitelji imaju visoke mirovine i žive na visokoj nozi. Ima ih i takvih, ali malo ih je. Neki su se obogatili i dobro unovčili svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu. Ti i takvi su privilegirani. Za neke je upitan njihov ratni put i zasluge. Što je, tu je. To bi se moralo revidirati. Velik dio branitelja se vratio svojem poslu prije rata. Neki su našli drugi posao i žive od svojeg rada. Mnogi nisu bili te sreće. Oni danas životare, bolesni i zaboravljeni. To se nije smjelo dogoditi. Mjesne zajednice, općine, gradovi i država su tu zakazali. Sramota je da ijedan branitelj, tridesetak godina nakon rata, živi u bijedi i siromaštvu.
Sramota je zapravo, da ijedan građanin ove države živi u bijedi i siromaštvu. To znači da preraspodjela sredstava koja su na raspolaganju nije dobra. Nekima se dijeli šakom i kapom, dok drugi dobivaju mrvice s bogataških stolova.
Mnogi državni poticaji su bili krivo usmjereni i otišli su u prazno. Umjesto da se time stječu veći prihodi, to je otišlo u potrošnju. Ne zna se kuda. Poljoprivreda i stočarstvo su na niskim granama. Uvozimo velike količine hrane, dok naše njive zarasta korov. Svakog onog tko ne održava svoje gospodarstvo i ne obrađuje zemlju koju posjeduje trebalo bi primjereno kazniti. Udariti mu veliki porez na ono što uslijed nemara i nerada propada. Svaki pedalj zemlje bi trebalo obraditi, kako bi donosio određeni prihod. Države kojima je stalo do dobrog života njenih žitelja o tome vode računa. Ne treba ići daleko da bi se to vidjelo. Dovoljno je skočiti do Slovenije i pogledati svud oko sebe. Njihove plaće i mirovine su u prosjeku daleko više od naših. U čemu je njihova tajna ?
Velika je to i poučna priča. Ponajprije se to odnosi na mentalitet, onda na vlast i vladu, iskorištavanje svih resursa, štednju, brigu o svakom pojedincu.
Naš premijer se samo hvali postignućima svoje vlade. Izjavljuje kako se nikada u Hrvatskoj nije bolje živjelo. O kome i o čemu on to priča? Sebi i svima oko sebe su nedavno enormno povisili plaće. Te plaće bi trebalo zaraditi. Neki njegovi ministri su nekompetentni i ne bi zadovoljili niti na mjesto nekog načelnika ili predsjednika mjesne zajednice. Kako i čime oni pridonose napretku i boljitku društva, što im je primarni zadatak. Previše je tajnika, savjetnika i činovnika. Proizvodnje je nedovoljno. Turizam spašava situaciju. To neće ići u nedogled. Postali smo skupi, za neke i preskupi. Ne dajemo onoliko koliko naplaćujemo. Konkurencija će nas staviti u realne okvire, a onda kom opanci, kom obojci.
Sve to ne zanima onoga tko svaki dan misli što će sutra jesti, kako će se grijati i čime će platiti račune. Velebni Pelješki most toj sirotinji ništa ne znači. Vladajući bi morali i trebali napraviti sve u svojoj moći da taj Pelješki most, svima puno znači.
Ankica Benček
