Srbi prisvajaju čak i ovog kralja: Potječe iz poznate hrvatske velikaške obitelji
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 07 Listopad 2024 16:00
Podrijetlo srednjovjekovnog bosanskog bana i kralja Tvrtka I. Kotromanića izaziv mnoge prijepore. U svjetlu nedavnog postavljanja spomenika tom srednjovjekovnom vladaru u Banjoj Luci, revitalizirala se velikosrpska teza o njegovoj vladavini kao o dokazu da je Bosna i Hercegovina oduvijek bila "srpska zemlja".
Tvrtko I. Kotromanić, bosanski ban (1353–1377) i kralj (1377–1391) prvorođeni je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Bribirske, unuk Stjepana I. Kotromanića i Jelisave Nemanjić. Godine 1353. naslijedio je strica Stjepana II. Kotromanića, a za njegova su maloljetništva brigu o državnim poslovima vodili otac i majka.
Unatoč dinastičkim vezana, odnosi s Ugarskom bili su zategnuti. Naime, Tvrtko je bio vazal hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika, koji je u ljeto 1363. poveo vojnu protiv Tvrtka pod izlikom obračuna s bosanskim kršćanima, ali je poražen morao uzmaknuti. Nakon toga Tvrtko se prozvao "milošću Božjom ban cijele Bosne", čime je naglasio svoju neovisnost o Ludoviku.
U veljači 1366. izbila je pobuna koju je predvodio Tvrtkov brat Vuk Kotromanić, pa su Tvrtko i njegova majka Jelena bili prisiljeni skloniti se u Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo. Zahvaljujući Ludovikovoj pomoći Tvrtko se sredinom 1367. vratio na vlast u Bosni porazivši pobunjenike. Nakon što je učvrstio položaj sporazumom s bosanskim plemstvom, odbacio je vrhovništvo hrvatsko-ugarskog kralja.
Proširio je teritorij i stabilizirao državu
Nakon smrti srpskog cara Uroša, iskoristivši razjedinjenost srpskih velikaša, Tvrtko je istaknuo pretenzije na srpsko prijestolje. Početkom 1377. preoteo je Đurađu Balšiću Trebinje, Konavle i Dračevicu, čime je pod svoju vlast okupio znatan dio područja koje su nekoć držali Nemanjići. Idući korak bila je krunidba dvostrukom krunom (sugubi vijenac) i uzimanje naslova "kralj Srbljem, Bosni, Primorju, Humskoj zemlji, Donjim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori i Podrinju".
Krunidbena svečanost održala se 1377. vjerojatno u mjestu Mile kraj Visokog u srednjoj Bosni. Godine 1385. zaposjeo je Hum, Livno, Duvno i Glamoč te stekao Kotor pod uvjetom da ne pruži potporu hrvatskim feudalcima, koji su ustali protiv Ludovikove kćeri Marije. Međutim, 1386. okrenuo se protiv hrvatsko-ugarske kraljice i 1387. započeo osvajati hrvatske krajeve. Do ljeta 1390. pokorili su mu se i gradovi Split, Trogir, Šibenik te otoci Brač, Hvar i Korčula, a nakon toga uzeo je naslov "kralj Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja".
Suparništvo s Balšićima, gospodarima Zete, uvuklo je od 1386. Tvrtka u ratove s Osmanlijama, ali je u bitki kraj Bileće 1388. osmanska vojska bila poražena. Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne. Kralj Tvrtko I. umro je u dobi od oko 53 godine, 1391. godine u utvrdi Bobovac, a naslijedio ga je polubrat Stjepan Dabiša. Pokopan u okrilju franjevačkoga samostan sv. Nikole u Milima kod Visokoga.
