Ima samo deset godina
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 08 Listopad 2024 07:23
Proljetos je počela priča o jednom dječaku, jedne zagrebačke osnovne škole, koji maltretira cijeli razred svojim ponašanjem i ometa nastavu. Jesenas je ostao sam u razredu, Sva druga djeca su otišla u neke druge škole. Na kraju je i taj dječak premješten u drugu školu. U toj drugoj školi nastali su jednaki problemi kao i u prethodnim školama koje je dječak pohađao.
Roditelji učenika s kojima dječak dijeli razred su prosvjedovali. Ne puštaju svoju djecu u školu dok se problem ne riješi. Dječak navodno bezočno psuje i seksualno napada djevojčice. Da ostaneš bez teksta. Oglasilo se ministarstvo prosvjete i još neke institucije grada Zagreba. Apelira se na razumijevanje i empatiju prema tom deset godišnjaku. Uz put se spominje što se sve učinilo i što se može učiniti u ovom slučaju. Puste priče. Odgojna mjera premještanja dječak u drugu školu nije uspjela. Zašto ? Niti je to dijete pripremljeno za promjenu, niti djeca u razredu, niti škola.Administrativno i zakonski je sve u redu. Svi se pridržavaju i poštuju protokole. Činjenica je da je prekinuta nastava. Djeca nisu danas bila u školi. To se nije nikako trebalo dogoditi. Dogodilo se. Što sada? Hoće li dječaka preseliti u novu školu ? Hoće li se ostali učenici ispisati iz te škole ? Cirkus. Pisala sam o tome. Svi činitelji uključeni u ovaj slučaj su zakazali. Problem se razvio do eskalacije. Kako to sada ublažiti ? Na početak se ne može vratiti. Da ne filozofira, Po meni su za sve krivi roditelji učenika i škola koju je najprije pohađao. Premještanjem u drugu školu, kao i u treću školu ništa se nije promijenilo u ponašanju dječaka, koji ima samo deset godina. U novoj sredini on se ponaša kao i prije.
To se dijete nije takvim kakav je sada rodilo. Gdje je naučio sve te psovke ? Gdje je vidio ono što sad oponaša i simulira ? U svom roditeljskom domu, naravno.
Gdje su bile sve službe koje su se time trebale baviti, socijalni radnici, pedagozi, psiholozi, liječnici i psihijatri ? Meni se čini da se slučaj (problem) prebacivao s jednih na druge. Nije bilo suradnje. Uzaludan rad. Nadmudrivanje i filozofija: Brigo moje pređi na drugoga.
Što je, tu je. Dalje tako ne može. Taj dječak mora i treba ići u školu. Kako to organizirati ? Na silu i nekakvu prisilu neće ići. Nova škola ga je navodno morala primiti. Po kojoj osnovi ? Roditelji ostale djece nisu na to pripremljeni.
Sve se može kad se hoće i kad se zna. Netko u svemu tome nije znao svoj posao. Protokoli, projekti,….puste i prazne priče. Treba nešto konkretno napraviti, ponajprije shvatiti kako to dijete i njegova obitelj zahtijevaju poseban tretman. Potrebna im je i sveobuhvatna stručna pomoć Potreban je tim stručnjaka koji će se s ovim uhvatiti u koštac. Vođa tog tima (?) mora imati uvid u sve što se dosad događalo s tim djetetom u školi. Mora dobro poznavati obiteljsku situaciju tog djeteta. Svaki član tima bi trebao djetetu prići sa stajališta svoje struke.
Nije to jednostavan i lak posao. Nije to ni prvo ni zadnje dijete koje ima problem prilagodbe i ponašanja. Svaki se problem može riješiti u nekom vremenu. Treba samo imati volje, znanja i empatije.
Ankica Benček, učiteljica u mirovini
