Odavno smo iščitali da su potpisani globalistički dokumenti u svakom dijelu oduzimanje prava većini
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Studeni 2024 18:06
“Izaberi zdravlje” – jutrošnja emisija na Hrvatskom radiju. Tema- komunikacija. Gošća, neka zagrebačka psihijatrica.
Počinje sa upoznavanjem slušateljstva o Cambridge kurikulumu, zajedničkom cijeloj EU, koji ima zadan protokol razgovora liječnika i pacijenta.
Isti slijed pitanja je u Švedskoj i Hrvatskoj. OK. Imam sumnji u kvalitetu jednoobraznog propitkivanja Skandinavca i čovjeka iz krša Dalmatinske zagore. No, recimo da je ne tema.
Emisija o komunikaciji ide na slijedeći kolosijek:
“Kolege liječnici se žale na problem komunikacije sa migrantima. Znate, većina ne govori ni jedan strani jezik osim materinjeg, pa nastaju problemi i zastoji u ordinacijama jer se liječnici ne mogu sporazumiti s njima. Nerijetko kolege navode i 20-30 takvih pacijenata dnevno u ordinaciji. Znate, sam grad Zagreb sada ima preko 100 000 takvih osiguranika. Trebaju nam hitno inokorespodenti njihovih jezika. Situacija je teška. Imamo veliki problem komunikacije sa takvim pacijentima a njihov broj se povećava. Tražimo inokorespodente na svim mjestima potrebnim za brigu i skrb o našim stranim državljanima.”
Kobna Marakeška deklaracija
Prvo, u prosincu 2018.kad je Božinović potpisao Marakešku deklaraciju, jedna od klauzula je bila jednokratna isplata 7000 kn za edukaciju. To je bilo prije šest godina. Danas je taj iznos sigurno veći od 1000 eura. Zanima me, kako ima toliko migranata koji ne govore ni jedan strani jezik? Niti toliko da objasne što ih boli, a odmah primaju sve dodatke i uživaju pripadajuća prava. Pa i ovo o jednokratnom novcu za edukaciju koji podrazumijeva učenje jezika.
Znači li to, da možda migranti ne stignu naučiti jezik, a već trebaju medicinsku pomoć ili bolovanje?
Koliko je takvih, ako psihijatrica u emisiji navodi da “kolege imaju i 20-30 takvih pacijenata dnevno”?
Što to govori o kvaliteti radnika koje uvozimo?
Zašto ja moram saznati te podatke iz emisije koja je ovo iznijela u sasvim suprotnu svrhu? Da se stvori senzibilnost prema problemu liječnika i migranata, i izdvoji još novca, za nova radna mjesta u opsluživanju ove populacije. Još inokorespodenata. Za koliko jezika? Za koliko institucija? Tko plaća ovu mašineriju opsluživatelja radnika koje uvozimo jer svojih nemamo, ali radnike koji će biti u službi stranih radnika moramo iznaći?!
Tko radi evaluaciju opravdanosti ulaganja u strane (ne)radnike iz Trećih zemalja koje po potpisanoj deklaraciji osim školovanja, mirovine i zdravstva dobivaju naknade za nezaposlenost, naknade za svakog člana kućanstva, prioritet pri zapošljavanju, dvije godine besplatno stanovanje, režije i prijevoz ? Trebaju li oni uopće opravdati ulaganja u njihov boravak ili je Zapad postao najveća volonterska zajednica spašavanja klimatskih, ekonomskih ili ratnih migranata i izbjeglica? Postoji li ograničenje, kraj ove investicije naseljavanja Europe?
Odavno smo iščitali da su potpisani globalistički dokumenti u svakom dijelu oduzimanje prava većini. Promoviranje svih manjina do toga da većina postaju građani drugog reda. Ali da nam djeca upisuju jezike Afganistana, Pakistana, Nepala ili Filipina kako bi opsluživala migrante koji otvaraju bolovanja prije nego nauče reći gdje ih boli ?! Pa sve to čujemo u radio emisiji kojoj to nije tema, nego nova zaposlenja radi komunikacije…jadno. Hoćemo li čuti od plačenika koji imaju pristup medijima da su naši novi sugrađani zakinuti za hranu na koju su navikli, odjeću u veličinama rase kojoj pripadaju ili žene koje bi im odgovarale? Dokle ide egalitarizam i zalaganje koje je preraslo u borbu ultra lijevih plaćenika da ljudi druge anatomske konstitucije, motoričkih mogućnosti, navika i potreba osjećaju “bitni i zadovoljni” među Europljanima ?
Jučer je počela čistiti Nepalka u jednoj velikoj građevinskoj splitskoj firmi, nakon što Hrvatica nije dobila produženje ugovora.
Na kraju prvog radnog dana je mirno izjavila da je tu previše posla za jednu osobu i da bi ona i svoju kolegicu da joj pomogne. Nepalku, naravno. Za posao za kojeg naša žena, koja nije dobila produženje ugovora, nikada nije imala prigovor. Niti je bilo zamjerki na njen rad.
Paralelno će msm objavljivati članke o nezamjenjivim stranim radnicima koji su višestruko učinkovitiji od domaćih. Ministar Božinović ide korak dalje, pa navodi da ” moramo biti zahvalni našim novim sugrađanima koji nam svojim radom omogućavaju kvalitetu življenja koju imamo.”
hrvatski-fokus.hr
