Plakati koji zazivaju pokrivanje muslimanskih žena jasan je pokazatelj Europi vjersko stanje islama u BiH
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 10 Siječanj 2025 17:59
Ne prestaje muslimanska agresija na bosanskohercegovački europski i kršćanski identitet kulture i civilizacije, slobode i uključivosi, niti gotovo tri desetljeća od oružanog muslimanskog pohoda na osvajanje i islamiziranje beha zajednice vjera, nacija, svjetova, kuktura i civilizacija.
Muslimanski pokušaj invazionističkog nastavka tamo gdje su Turci zaustavljeni i poraženi uz, kroz polutisućljetnu okupaciju hrvatske kraljevine kraljice Katarine, nažalost milijunsko stradanje kršćana katolika, sve je agresivniji i brutalniji sa demonstracijom pobjednika.
Svakim novim danom ne samo na bošnjačkom teritoriju nego i izvan njegovih granica niču i pokazuju se islamističke poruke sa opisom kakva treba i mora biti buduća bosansko i hercegovačka zajednica dva entiteta, jedan distrikt, i deset kantona. A ona je u svim tim svakodnevnim muslimansko-bošnjačkim bojanjima uvijek sve zelenija, sve crnja, sve islamskija, sve centraliziranija, sve hamasovski građaniziranija, i sve pokrivenija, poručujući ženama i djevojčicama afganistansko-iransku budućnost obespravljenosti i ropstvo žena svih doba i uzrasta.
Talibanizacija muslimanskih žena
Žene, ne samo muslimanke nego i kršćanke kada na vlast dođu bošnjački talibani i ajatole, čeka najcrnja budućnost u Bosni i Hercegovini. Njihovu slobodu i pravo određivat će policijski ćuvari morala i oblačenja. Trgovi i ulice bit će, a oni gradovi koji su pod kontrolom bošnjačkih talibana i ajatola već sada su, prepuni moralne policije koja nadgleda djevojčice i žene kako se oblače. Sve mora biti pokriveno i sakriveno, svaki dio tijela koje više i nije u vlasništvu onih žena i djevojčica koje su u njemu rođene i odrasle, nego je to vlasništvo talibana i ajatolaha koji se nakon uhićenja na ulici i odvođenja na mučenje i zlostavljanje seksualno iživljavaju na njima, a zatim “pod nesretnim” slučajem nestaju. To je i budućnost žena na bošnjačkom teritoriju, kojeg pokušavaju terorizmom, građanstvom, centralizmom i muralima ratnih zločinaca proširiti i neprohodnim granicama ograditi. Već su slike crnila žena vidljive na bošnjačkom teritoriju, i njihova prava i slobode su u stegama moralne policije. Ograđene muralima ratnih zločinaca koji prate svaki njihov pokret, i način oblačenja, žene su u Alijinom entitetu u otvorenom zatvoru, po čijim leđima svaki pripadnik moralne policije po zakonima ajatola, može udariti toliko bičeva da padne u nesvijest kako bi je lakše odvukli u zatvorska mučilišta gdje im nestaje svaki trag.
Mnogi gradovi na bošnjačkom teritoriju što ga muslimansko-bošnjački lider, sin ratnog zločinca koji je kao islamski pisac živio u poligamiji, Bakir Izetbegović označio, početkom studenog 2024. godine bili su okićeni rukama moralne policije plakatima koji naređuju ženama način oblačenja i za početak da stave hidžab na glavu. Jer vrijeme potpunog pokrivanja dolazi, i muslimanke se moraju i po odijevanju razlikovati od kršćanki.
Teško crnilo muslimanskih žena pokrivenih od glave do pete se nadvija na bosanskohercegovačku crnu sadašnjost, koja ni po čemu ne vodi u budućnost. A kada bude zemlja Bosna i Hercegovine prekrivena tim muslimanskim crnilom kojeg nije bilo ni u tursko vrijeme, muslimanke u BiH su u prošlosti nosile šareni hidžab i gotovo nikada na sebi nisu imale crnu odjeću sve do Alije Izetbegovića i njegove Islamske deklaracije, tada će Bošnjaci svoju ideologiju krvi i tla braniti teorijom,zar se ne vidi čija je zemlja.
Uz nametnutu modu koja po svemu pripada islamskim radikalnim zemljama vladavine talibana i ajatola, muslimani Bošnjaci svoj bošnjački teritorij markiraju i muralima ratnih zločinaca. Nekažnjeni ratni muslimanski zločinci visoko kotirani u muslimansko-bošnjačkom narodu, što promatrače navodi na zaključak kolektivne muslimanske odgovornosti za ratne zločine, grafiti koji naređuju način oblačenja Muslimanki, sve to beha zajednicu goni u trajnu diobu na bošnjački, hrvatski i srpski teritorij. Što zapravo i jest, gotovo, jedini i najsigurniji način obrane kršćanki od muslimanskih vjerski radikala, koji beha zajednicu afganistiraju i iraniziraju, čak i korak ispred tih dviju fundamentalistički islamskih zemalja, koje je slobodni svijet izolirao i njihove lidere nazvao terorističkim.
Gdje i u koje povijesno vrijeme su lideri odveli te svoje zemlje, a u čije društvo i muslimani guraju i bosansko i hercegovačku zajednicu kršćanstva i islama, vidljivo je u crnim slikama ženocida koji provode na toj skupini društva. Te radikalne islamske zemlje ajatole i talibani zabetonirali su u srednji vijek, povijesni period u koji Alijini sljedbenici i u vjerski beha rat pridošli talibani, vehabije, mudžahedini, građani, i svi drugi muslimanski plakatari prijetećeg sadržaja ženama, istim islamizmom guraju i Bosnu i Hercegovinu.
Europska periferija
Nikako da ti islamski radikali talibansko isilovskih dimenzija prihvate i priznaju bosansko i hercegovačku istinu da ta europska periferija nikada nije bila, niti će biti etnički i vjerski cjelovita islamska. Čak ni u vrijeme turskog polutisućljetnog genocida i kršćanocida nije bila cijela poturčena i islamska, nije bila pokrivena nikakvim hidžabima i crnilom odijevanja, pa se postavlja pitanje, kojom snagom i kojim sredstvima zločina i kršćanocida namjeravaju muslimani-Bošnjaci to učiniti danas u Bosni i Hercegovini.
Očito da se oslanjaju na pomoć afganistanskih talibana i iranskih ajatola, te na globalni islamski terorizam koji ruši i mijenja sliku, ne samo Bosne i Hercegovine nego i Europe pa i šire.
No, tom islamskom terorizmu muslimansko-bošnjačkih lidera, svih predznaka, dužna je se suprostaviti sama ta muslimanska raja, u prvom redu djevojčice i žene koje su i najveće njegove žrtve.
Da je islamski terorizam muslimansko bošnjačkih ajatola prema ženama svih uzrasta vrlo opasnih namjera sa ciljem pokrivanja cijele zemlje tim crnilom pokazuje činjenica da su se ti prijeteći jumbo plakati pojavili, gotovo najprije i najviše, u izvikanoj tolerantnoj, multi-kulti Tuzli, na čijoj periferiji se već u kontinuitetu ruše katolička groblja, ruše katoličke svetinje i vjerski objekti. Zar i to ne govori o neodrživosti bilo kakve zajedničke Bosne i Hercegovine pokrivene i umotane u hidžab, pa makar on bio i šaren kakav su nekada nosile muslimanske u Bosni i Hercegovine.
U vjerskom beha sukobu za teritorij, kojeg i danas vode muslimanski džihadisti plakatari koji kite beha gradove, brzo šareno pozeleni ili pocrni, pa stoga kršćani pušu i na hladno kada dolazi iz ekstremističke muslimanske kuhinje, bilo kojeg predznaka budući da između njih nema nikakve razlike, jer ih čvrsto povezuje cilj, islamska Bosna i Hercegovina. A taj cilj muslimanima Bošnjacima opravdava sva sredstva. I koriste ih, što je i razlog brzog vjerskog fanatiziranja muslimansko-bošnjačkog naroda, kojeg vođe usmjeravaju u suprotnom europskom hodu, laskavim plakatima koje su, po načinu pisanja osmislili imami, hodže i drugi vjerski čelnici što potvrđuje i jedan od njih: “Sestro, ne oblači odjeću u kojoj ne bi željela da ti melek smrti uzme dušu! Stavi svoju krunu HIDŽAB”.
Ovim plakatom se ne ide nigdje, a napose ne u Europu, u slobodu i demokraciju. To je muslimanski zid kojim se ograđuju od europske civilizacije, sa kojim i kršćanima u Bosni i Hercegovinu brane ulazak u Europu, i Europi u Bosnu i Hercegovinu. Muslimanski zid prema Europi i Europi prema Bosni i Hercegovini, što je jasan razlog potrebe diobe Bosne i Hercegovine na vjerske entitete, kako to traže muslimani Bošnjaci.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
