Hrvatski proces tranzicijske pravde većinom je imao negativan učinak
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 19 Studeni 2024 11:06
Znanstvena suradnica vukovarskoga područnoga centra Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ dr. Sandra Cvikić zahvalna je sugovornica uz Dan žrtava Domovinskoga rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje 18. studenoga.
Rođena Vukovarka, koja je u koloni napustila okupirani grad 1991., završila je dvopredmetni dodiplomski studij engleske književnosti i sociologije u Kanadi (University of Western Ontario) te interdisciplinarni magisterij suvremenih europskih studija u Velikoj Britaniji (University of Sussex). Doktorirala je na Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu 2016. Od 2008. zaposlena je u Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“, u Područnom centru u Vukovaru. U prošloj akademskoj godini predavala je kolegij Sociologija migracija pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta „Josip Juraj Strossmayer“ u Osijeku. Područje njezina znanstvenoga interesa uključuje sljedeće: kvalitativne metodologije (konstruktivistička utemeljena teorija, kritička analiza diskursa / foucaultovska analiza diskursa, sociologija znanja i pristup diskursu); sociologija rata, nasilja i traume; komunizam/socijalizam, tranzicijska pravda i kultura sjećanja. Od 2015./2016. područje je njezina znanstvenoga interesa i sociologija migracija – ilegalne migracije i izbjeglištvo. Godine 2022. provela je šest mjeseci u Turskoj, pa su i migrantski valovi iz Sirije i drugih država u posljednjem desetljeću također dotaknuti u ovom razgovoru.
Kako Vukovar diše između rata, ljudi, brojeva, još nerazjašnjenih sudbina nestalih, pitam na tragu naslova Vaše knjige „Rat, ljudi, brojevi – Vukovar 1991. i danas“, objavljene u suautorstvu s kolegama Draženom Živićem i Josipom Maras Kraljević?
Ovom smo knjigom kolege i ja željeli odgovoriti na neka još uvijek otvorena pitanja vezana uz dokumentiranje ljudskih gubitaka Domovinskoga rata kako u Vukovaru tako i na razini Hrvatske. Htjeli smo pružiti uvid u svu kompleksnost tog procesa iz perspektive triju znanstvenih disciplina u dvama različitim znanstvenim područjima – društvenom i humanističkom: demografiji, sociologiji i povijesti. R LJ B nasl sIstovremeno nam je bila želja da na inovativan način na vukovarskom primjeru omogućimo hrvatskoj javnosti sveobuhvatnije razumijevanje poslijeratne transformacije društva i uzroka ratnoga sukoba koji je prouzročio velike ljudske gubitke i materijalnu štetu. U tom kontekstu moj je zadatak bio pružiti uvid u svu kompleksnost poslijeratne izgradnje društveno-političkih odnosa u Vukovaru te ispitati i problematizirati proces dokumentiranja ljudskih gubitaka Domovinskoga rata na razini Hrvatske i na razini Grada Vukovara. Kako je proces tzv. tranzicijske pravde temeljna odrednica svih društveno-političkih procesa u hrvatskom poslijeratnom društvu, moj je primarni znanstvenoistraživački cilj bio kritički analizirati programe, politike i projekte koji su u tom kontekstu bili implementirani u Hrvatskoj i Vukovaru od 1991. godine do danas. Zakonodavni i normativni okvir tranzicijske pravde htjela sam istražiti kako bih utvrdila u kojoj je mjeri on utjecao na hrvatsko i vukovarsko poslijeratno društvo, odnosno kako su, s jedne strane, zakonodavni okvir međunarodne zaštite ljudskih prava i, s druge strane, provedbeni mehanizmi osigurali svim hrvatskim građanima ravnopravnost u primjeni principa pravde, istine i mira. Mogla sam na taj način, fokusirajući se i na hrvatski proces dokumentiranja ljudskih gubitaka Domovinskoga rata kao sastavnoga dijela tranzicije pravde, istražiti te problematike i na primjeru Vukovara 1991. godine.
U tom bih kontekstu htjela istaknuti sljedeće činjenice:
hrvatski proces tranzicijske pravde kao socijalni eksperiment međunarodno sponzoriranih programa, projekata i politika većinom je imao negativan učinak ne samo na hrvatsko društvo u cjelini, nego posebice na visoko traumatizirane poslijeratne zajednice kao što je vukovarska
od 2000. godine do danas, poslijeratno dokumentiranje ljudskih gubitaka Domovinskoga rata, odnosno izrada jedinstvenoga popisa smrtno stradalih i nestalih osoba u Hrvatskoj kao i popis stradalnika u Vukovaru 1991. godine bio je snažno obilježen procesom tranzicijske pravde, ali i eurointegracijskim procesom koji su zajedno uvjetovali i oblikovali način na koji je zakonodavstvo određivalo definiranje i normiranje ratnih žrtava i stradalnika
vukovarske poslijeratne zajednice u tom kontekstu predstavljaju ogledni primjer otpora lokalnih traumatiziranih zajednica – kako hrvatske tako i srpske – politikama, projektima i zakonodavstvu tranzicijske pravde, jer je eksperimentalni karakter takvih pokušaja od strane međunarodnih i domaćih proponenata pretvorio temeljne paradigme ljudskih i manjinskih prava u oružje koje jača poduzetnički mentalitet društveno-političke emancipacije, kako predstavnika većinskoga tako i manjinskoga naroda.
Usudim se ipak reći, ali sada na temelju vlastitoga iskustva života i rada u Vukovaru, kako su unatrag nekoliko godina poslijeratne zajednice – hrvatska i srpska – izgradile međusoban odnos – suživota i povjerenje – zahvaljujući vlastitim postignućima i suradnjom, a ne uslijed primijenjenih politika, projekata i programa tranzicijske pravde.
Koje su pozitivne i negativne posljedice Erdutskoga sporazuma, vidljive i danas, dvadeset i šest godina nakon mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja? Također, kada tematiziramo vrijeme nove vukovarske žrtve, stvaranja samostalne hrvatske države i budućega sjećanja na 1991. – pitam se ponavlja li se povijest i kada je Hrvatska ratna pobjednica?
Ovo su vrlo kompleksna pitanja i puno bi se toga moglo reći. Izdvojiti ću možda dvije važne činjenice do kojih sam došla istraživanjem hrvatske i srpske zajednice u Vukovaru nakon procesa mirne reintegracije. 16vukovarsko dijeteErdutski sporazum ogledni je primjer zakonodavstva tranzicijske pravde kroz implementirani projekt UN-a na području Hrvatske. Ostavljajući po strani njegov pravni učinak i normativne akte koji su se na njega oslanjali, Erdutski sporazum i način na koji se proces reintegracije hrvatskoga Podunavlja provodio utjecali su različito na hrvatsku i srpsku zajednicu u Vukovaru. Taj je proces pokazao kako se poslijeratne zajednice natječu za ostvarivanje svojih prava, i kako tranzicijska pravda nije u stanju na temelju svojih osnovnih premisa pravde, istine i mira, svima njima osigurati ravnopravno, nepristrano i jednakopravno ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava. Vukovarski su Hrvati u tom slučaju bili gubitnici, i njihova temeljna ljudska prava često su bila nadjačana zahtjevima za ostvarivanje manjinskih prava Srba. U toj borbi, hrvatska zajednica nije bila u stanju ispregovarati bolji položaj i status jer većinski narod u kontekstu tranzicijske pravde ne može biti ugrožen, odnosno njegova ljudska prava ne mogu biti ugrožena.
Opterećuju li dnevnopolitičke i vukovarske i nacionalne teme pojedine segmente onoga što analizirate u svojim znanstvenim radovima, osobito pojam tranzicijske pravde?
Paradoks se takvih međunarodno sponzoriranih projekata poslijeratne izgradnje suživota i pomirenja očituje u otporu kako većinskoga hrvatskoga naroda tako i manjinskoga (najbrojnijega) srpskoga naroda u Vukovaru. Naime, proces tranzicijske pravde ima nagodbenjački karakter koji u političkoj borbi za vlastite interese i prava te stranačke reprezentacije u lokalnim zajednicama kao što je vukovarska, nadjačava interese građana – pripadnika zajednica. Dok se otpor srpske manjinske zajednice hrvatskomu procesu tranzicijske pravde u Vukovaru očituje u odbijanju njihove političke elite, ali i građana da se suoče s činjeničnom istinom o oružanoj pobuni i počinjenim zločinima pripadnika njihove zajednice tijekom Domovinskoga rata; s druge se strane manjinskim političkim poduzetništvom zlorabe prava i status srpske zajednice maksimiziranjem koristi od liberalno normiranih zakona. I u jednom i u drugom slučaju manjinska srpska zajednica samu sebe onemogućava u integriranju u suvremeno hrvatsko društvo, a mlade poslijeratne generacije segregira kroz obrazovno-odgojni sustav.
Je li slučaj pokojnoga Darka Pajičića jedan od tužnijih paradoksa poslijeratnoga Vukovara i nerazumijevanja hrvatskih institucija koje su pokazale prema hrvatskim braniteljima?
Što se tiče hrvatske zajednice u Vukovaru, i ona trpi pod okriljem nagodbenjačkoga karaktera svojih političkih elita u okviru procesa tranzicijske pravde te je stoga prisiljena pružati otpor politikama koje dehumaniziraju njihovu žrtvu i traumu. pajicicTakozvani „slučaj ćirilice“ zorno ocrtava negativan utjecaj neprimjerenih i neprilagođenih politika tranzicijske pravde u jednoj visoko traumatiziranoj poslijeratnoj zajednici gdje se preživjeli i branitelji bore za dignitet žrtve i pravo na sjećanje i istinu. Nažalost, prvi put epilog jednoga otpora i neodgovorno implementirane politike rezultira i prvom žrtvom tranzicijske pravde u suvremenoj Hrvatskoj – branitelja Darka Pajičića, koji je uspio preživjeti rat, ali ne i nepravdu i nerazumijevanje državnoga sustava koji neselektivno primjenjuje međunarodne politike ljudskih i manjinskih prava. On je simbol otpora i žrtve za čiju smrt trebaju odgovarati veliki zagovornici tranzicijske pravde u Hrvatskoj, koji su nekritički usvajali vrijednosti neoliberalnih intelektualnih elita i vjerovali da će individualizirana ljudska i manjinska prava svih Vukovaraca omogućiti poslijeratnu pomirbu i suživot bez posljedica.
S dr. Živićem napisali ste i rad „Demografski, migracijski i sigurnosni izazovi u tranzitnim zemljama zapadno-balkanske rute“, od Albanije do Srbije.
Upravo me je ratno iskustvo Hrvatske, odnosno prisilne migracije hrvatskih građana tijekom i nakon Domovinskoga rata i okupacije potaknulo da istražujem suvremene migracijske procese i migrantsku krizu do koje je došlo 2015./2016. Naime, tada je najveći pritisak migranata bio na istočne granice RH, odnosno na Vukovarsko-srijemsku županiju. Zanimalo me je kako će naše visoko traumatizirane populacije odgovoriti na novonastalu situaciju, i hoće li vlastita iskustva progonstva i izbjeglištva utjecati na njihovo prosuđivanje društveno-političke situacije u kojoj se Hrvatska našla podjednako nepripremljena kao i ostatak EU-a. Na temelju provedenoga istraživanja u Turskoj (Istanbulu) koja je zbrinula najveći broj sirijskih izbjeglica – 3,8 milijuna Sirijaca, i o njima se skrbi još od sirijskoga građanskoga rata 2014.; došla sam do zanimljivih zaključaka. Naime, suvremena znanost, tu ponajprije mislim na društvene znanosti, nema funkcionalno rješenje za novonastali problem tzv. neželjenih migracija i ljudi u pokretu koji žele doći u Europu i EU.
S obzirom na činjenicu da je samo tijekom 2015. i 2016. tom rutom prošlo oko 900 tisuća izbjeglica i drugih migranata, do kakvih ste zaključaka došli tijekom istraživanja? Izazovi su stišani u koronskom nevremenu, no ponovno su aktualizirani i rastu u ovoj godini u odnosu na 2023., kao da njima upravlja neka nevidljiva ruka.
Iz dobivenih rezultata provedenih istraživanja znanstvenika i eksperata mogu se iščitati sljedeća obilježja suvremenih migracija: masovnost, mješovitost migracijskih tokova, nedokumentiranost, ilegalnost, kriminalnost, militariziranost granice, nesigurnost granice i društva država primateljica/tranzita, i društvena dezintegriranost.Migranti RH Od vremena migrantske/izbjegličke krize do danas puno se toga promijenilo i mnoge su države promijenile svoje politike dobrodošlice uslijed negativnih posljedica neselektivne imigracijske politike koja nije polučila željene rezultate. S tim usko povezane direktive EU-a, od Dublinskih rješenja do najnovijega europskoga pakta za migracije i azil, govore više o tome kako se zakonodavno-institucionalna koordinacija, kontrola i upravljanje vanjskim granicama, te integriranje ljudi u pokretu u zapadnoeuropska društva ne temelji na realitetu i stvarnoj situaciji u kojoj se nalaze migranti/izbjeglice/tražitelji azila nego na željenoj projekciji budućnosti europskih društava – primatelja migranta/izbjeglica/tražitelja azila – vjerujući da će na taj način prinuditi države članice na kvote i zakonodavstvo plaćanjem cijene za nekonformizam.
Kakvom procjenjujete uspješnost hrvatskoga suočavanja s masovnim migracijama (mješovitima strukturno) i politika Europske unije prema njima 2015. – 2024. – iregularne migracije i iregularni migranti između radikalne deklarativne liberalizacije i konzervativne imigracijske politike – neuspjeh Dublinske regulative u praksi?
U temeljima je svih nastojanja kako hrvatskih tako i EU zakonodavaca i sigurnosnih institucija (policija, Frontex) iregulariziranje, odnosno legaliziranje ilegalnih prelazaka granica – proces koji će po mom mišljenu dodatno usložiti već uvelike kompleksna pitanja i probleme suvremenih migranata u Europu i EU-u. Suvremena praksa, odnosno iskustvo Hrvatske to i dokazuje zorno na primjeru kazneno-pravnoga sustava gdje su već sada zatvori u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji prenapučeni osobama osuđenim za trgovanje i krijumčarenje ljudima. Brojčani podatci, kako prekršaja i kaznenih djela, tako i nezakonitih prelazaka hrvatskih granica koje su istovremeno i vanjske granice Schengenske zone, ukazuju na kontinuirani rast što upućuje na zaključak da će tzv. Zapadnobalkanska migrantska ruta u svim svojim varijantama snažno utjecati i na živote hrvatskih građana. Žele li građani Hrvatske više policije, kamera i oružja u svom javnom prostoru, i u kojoj se mjeri mogu osjećati sigurnima ako ni mjerodavne znanstvene i političke institucije EU-a, kao što je Europska komisija, zapravo ne znaju puno o tome koliki je broj i tko su sve osobe koje su ilegalnim putem prešle vanjske granice Schengenskoga prostora?
Očekujete li da će se pobjedom Donalda Trumpa na američkim izborima išta promijeni i u ratnim žarištima Ukrajina – Rusija, Izrael – Palestina – Iran, ali i dosadašnjim trendovima nezakonitih migracija?
Radikalno liberalizirani imigrantski zakoni, kao što najnoviji primjer Sjedinjenih Američkih Država pokazuje, govore o velikom nerazmjeru idealiziranih politika progresivne intelektualne i političke elite i realiteta novonastale situacije na terenu u lokalnim američkim zajednicama gdje je po nekim procjenama trebalo biti integrirano više od 10 milijuna migranata kroz tzv. gradove utočišta. Donald TrumpTakve su politike dovele do društvene dezintegracije lokalnih zajednica, povećanoga kriminala, trgovine i krijumčarenje ljudima, seksualnoga zlostavljanja žena i djece te iscrpljivanja lokalnih resursa za integriranje novopridošlih migranata. Istovremeno velik otpor lokalnoga stanovništva koje se teško nosi s inflacijom i otežanom ekonomskom situacijom u državi smatran je rasizmom, ksenofobijom, fašizmom i mržnjom prema migrantima. Duboko polarizirano američko društvo na taj je način dodatno oslabljeno i unutarnjom borbom za vlast, gdje se ipak tvrdi da je razum nadvladao destruktivnost neograničenoga i progresivnoga liberalizma demokratske ljevice Amerike sada kada su nadmoćnom pobjedom u biračkom tijelu došli na vlast u svim upravljačkim/zakonodavnim strukturama konzervativni republikanci. Vjerujem da će uskoro doći do velike transformacije američkoga društva, ali i njihove vanjske politike, što će imati utjecaja kako na EU tako i na Hrvatsku. Primjer Amerike je poučan i nadam se da će imati pozitivan utjecaj na kreatore imigracijskih politike u EU-u i Hrvatskoj u budućnosti.
Razgovarao: Tomislav Šovagović/hkv.hr
