Je li poljska desnica dobila novu zvijezdu?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 27 Studeni 2024 14:06
Pravo i pravda izabrala je kandidata za predsjedničke izbore iduće godine kojem će dati potporu. To je povjesničar Karol Nawrocki, predsjednik Instituta Nacionalnog Sjećanja (IPN), piše na svom blogu Goran Andrijanić.
Vikend koji upravo završava dok ispisujem ove redove bio je u Poljskoj politički iznimno dinamičan.
Dvije najveće i najvažnije političke formacije u Poljskoj – oporbeni konzervativni Pravo i pravda (PiS) i vladajuća lijevo-liberalna Građanska koalicija Donalda Tuska – odabrali su svoje kandidate za predsjedničke izbore koji se imaju održati u svibnju iduće godine.
Ti izbori imat će veliki značaj. Pobijedi li kandidat KO, nema nikakve sumnje da će premijer Tusk provesti duboke političke i kulturne reforme koje mu u ovome trenutku blokira konzervativni predsjednik Andrzej Duda i zaokružiti sustav koji će mu osigurati potpunu dominaciju. Pobijedi li, međutim, kandidat PiS-a, to će biti udarac vladajućoj koaliciji koja je već sada u popriličnoj krizi nakon godinu dana vladavine u kojoj nisu ostvarili niti jedan od važnijih zadanih ciljeva. Novi konzervativni političar na mjestu predsjednika koji unutar poljskog parlamentarnog sustava ipak ima poprilične ovlasti, mogao bi spomenutu krizu dodatno probuditi.
Tko su kandidati za predsjedničku utrku?
U subotu je KO potvrdila ono što je manje-više bilo jasno već dugo vrijeme. Njihov kandidat za predsjednika je Rafał Trzaskowski, sadašnji gradonačelnik Varšave, vođa lijevo-”progresivne” frakcije u PO-u i glavni konkurent Tuska za dominaciju u toj stranci. Trzaskowski je bio kandidatem i na prošlim izborima 2020. kada ga je Duda pobijedio u drugom krugu i to jako tijesno.
Objavi u subotu prethodili su unutarstranački izbori na kojima je jedini konkurent Trzaskowskom bio sadašnji šef poljske diplomacije Radosław Sikorski. Bilo je jasno da nema šanse, te da je njegova kandidatura rezultat ili njegove pretjerane ambicije ili neke Tuskova igre. Sikorski nema, za razliku od Trzaskowskog, jače stranačko zaleđe i njegov jedini adut jesu dobre međunarodne veze na kojima uglavnom može zahvaliti svojoj supruzi Anne Applebaum, poznatoj američkoj novinarki.
Trzaskowski je političar koji također ima jake međunarodne veze, ali su one uglavnom fokusirane na krugove oko Georgea Sorosa i blisku mu lijevo-liberalnu oligarhiju. Njegova pozicija podsjeća me na onu u kojoj su stranka Možemo u Zagrebu. I on i oni katastrofalno vladaju svojim gradovima, ali nema medijske “kritične mase” koja bi ih pozvala na odgovornost. Svoju nekompetenciju nadoknađuju ideologiziranom politikom. Trzakovskom to dobro ide. Na zadnjim lokalnim izborima pobijedio je u prvom krugu i osigurao drugi mandat.
Neovisni kandidat kojeg je PiS odlučio podržati
Puno zanimljiviji kandidat je onaj desnice, čije je ime PiS objavio danas na konvenciji u Krakovu. To nije stranački kandidat, nego neovisni kandidat građanskog odbora kojega je PiS odlučio podržati. Njegovo ime je Karol Nawrocki (41), on je doktor povijesti i predsjednik Instituta za nacionalno sjećanje (IPN). Nema političkog iskustva, ali njegovi pristaše tvrde kako to nadoknađuje svojom karizmom, predanošću i iskrenim i autentičnim domoljubljem.
Nawrocki je prije ove kandidature bio poznat po dvije stvari: po svom upravljanju Muzejom Drugog svjetskog rata u Gdanjsku (gradu u kojem je rođen), a potom po vođenju IPN-a, vjerojatno jedne od najvažnijih povjesničarskih institucija u Srednjoj Europi koja istražuje nacističke i komunističke zločine protiv poljskog naroda.
Nawrocki je predstavnik one poljske historiografije koja je izravno suprotstavljena postkomunističkoj i lijevo-liberalnoj koja dominira u europskom establishmentu, pa i u Poljskoj. Kada je preuzeo vodstvo Muzeja u Gdanjsku, a to je bilo 2017., promijenio je njegov postav i ubacio u njega sadržaje koji su naglašavali pozitivnu ulogu Poljaka u II. svjetskom ratu. Tako je muzej uključivao sadržaje povezane s blaženom obitelji Ulma, koje su Nijemci streljali jer su skrivali Židove ili one s ličnošću sv. Maksimilijana Kolbea, franjevca konventualca koji je žrtvovao svoj život za drugog čovjeka u njemačkom logoru Auschwitzu. Naravno, ovaj koncept izazvao je bijes među lijevo-liberalnim povjesničarima koji Poljake uporno prikazuju kao okorjele antisemite (više o tome OVDJE).
Prvi direktor Muzeja Paweł Machcewicz, kojega je PiS smijenio zbog njegovih političkih veza s Donaldom Tuskom, pisao je članke u kojima je sv. Maksimilijana opisivao kao antisemita. Nakon preuzimanja vlasti, Tusk je vratio svoje ljude u Muzej, koji su iz postava izbacili Kolbea, obitelj Ulma, ali i Witolda Pileckog, heroja poljskog podzemnog otpora koji se 1940. namjerno predao Nijemcima kako bi mogao biti deportiran u Auschwitz i od tamo izvjestiti o masovnom ubijanju Židova (kasnije je pobjegao iz logora, a na koncu su ga ubili komunisti). Pod pritiskom javnosti, vratili su ih kasnije u postav.
Želi političku i gospodarsku suverenost
Taj isti Machcewicz je svojedobno imao potporu lijevih europskih povjesničara koji su pisali peticije protiv njegova smjenjivanja. Potpisivanjem te peticije nedavno se u svojoj kolumni u Telegramu hvalio prof. Tvrtko Jakovina, koji je u tekstu pisao o “ekstremno desnim” i “nacionalističkim” povjesničarima koji djeluju u Poljskoj.
Takvima poput Jakovine smeta i IPN, koji već više od dva desetljeća istražuje zločine komunista i aktivno radi na lustraciji i dekomunizaciji poljske javnosti i javnog prostora. Od dolaska Nawrockog na čelo te institucije, a to je bilo 2021., taj rad je dodatno intenziviran, kroz znanstvene konferencije, projekte, radove, ali i ekshumacije masovnih grobnica komunističkih i nacističkih žrtava. IPN je u zadnjih nekoliko godina inicirao demoliranje nekoliko spomenika boljševicima i sovjetskim vojnicima, zbog čega je Nawrocki došao na crnu listu Putinova režima.
U današnjem govoru, na predstavljanju svoje kandidature, Nawrocki je iznio program svoga političkog djelovanja, ako bude izabran. Govorio je u ujedinjenju svih Poljaka u vremenu posvemašnje nesigurnosti i stabilizaciji države, o obrani vrijednosti poljske kulture utemeljene na kršćanstvu i na ljubavi prema domovini i o povratku idejama političke i gospodarske suverenosti.
Otac troje djece
Otac je troje djece (najstariji sin je posvojen, iz veze koju je njegova supruga imala kao tinejdžerka), istakao je kako je dijete iz radničke obitelji, kako živi “skromno, ali dostojanstveno kao i većina vas”, kako želi biti predsjednik koji će teško raditi za Poljake.
Ovo isticanje bliskosti s “običnim Poljacima” sigurno će biti jedna od glavnih točaka njegove kampanje, posebice zato što će biti antipod Trzaskowskom koji je odrastao kao tipični pripadnik “zlatne mladeži” iz varšavskog postkomunistčkog salona. Nawrocki je, da citiramo naslov jedne pjesme Filma, “dijete ulice”, odrastao u gradu koji je kolijevka Solidarnosti, najvažnijeg domoljubnog pokreta u Poljskoj uj drugoj polovici XX. stoljeća.
Bavio se sportom, prvo nogometom, a potom i boksom koji trenira i danas. Istodobno, osim “običnih ljudi” iza Nawrockog će sigurno stati i intelektualci koje je pridobio svojom znanstvenom aktivnošću. Na današnjoj konvenciji jedna od govornika bio je i prof. Andrzej Nowak, vjerojatno najvažniji živući poljski povjesničar koji je o “dragom Karolu” govorio u superlativima. Kako je sam Nawrocki nedavno objasnio, on je jednako blizak navijačkoj subkulturi i akadermskim krugovima i u tom smislu može biti jak ujedinjujući čimbenik poljske političke scene.
Moderni konzervativac u najboljem značenju te sintagme.
Je li poljska desnica upravo dobila svoju novu zvijezdu, ili čak i novog vođu?
