Korupcija je globalni fenomen koji uzrokuje siromaštvo, koči razvoj i onemogućuje ulaganja
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 27 Prosinac 2024 07:04
„Svake godine više od 1 trilijuna američkih dolara plati se mitom diljem svijeta, obogaćujući korumpirane i pljačkajući generacije budućnosti.”
Korupcija je globalni fenomen koji uzrokuje siromaštvo, koči razvoj i onemogućuje ulaganja. Također slabi pravosudni i politički sustav koji bi trebao raditi za javno dobro. Nije iznenađujuće, kako je vladavina prava oslabljena, a glas naroda ostaje nečujan, povjerenje građana u vladine službenike i nacionalne institucije opada.
„Korumpirana društva nisu u stanju podržati svoje građane,” kaže Stuart Gilman, voditelj UNODC-ove jedinice za borbu protiv korupcije. „Oni izgladnjuju svoju djecu, ne samo zbog hrane, već i zbog obrazovanja i zdravstvene skrbi. Oni su stalne noćne more.”
Gdje god je prisutna, ova pošast korupcije uključuje javne službenike, poslovne menadžere i privatne građane koji se bave nezakonitim radnjama kao što su pronevjera javnih sredstava, trgovina utjecajem i podmićivanje. Skandalozni primjeri uključuju kako slučajeve javnih dužnosnika koji kradu milijarde dolara iz svojih državnih blagajni tako i multinacionalnih kompanija koje daju pozamašno mito kako bi osigurale unosne javne ugovore.
Mito
Iako sitna korupcija ne dolazi na naslovnice, njezina je cijena nedvojbeno veća od cijene velike korupcije. „To se događa u novčićima i novčićima, u funtama i eurima, u pojedinačnim apoenima, ali događa se iznova i iznova, desetke tisuća puta,” kaže g. Gilman. Mnogi ljudi plaćaju mito u gotovini ili darovima kako bi stekli obrazovanje i odgovarajuću zdravstvenu skrb, kako bi ubrzali administrativne postupke ili izbjegli plaćanje kazne. Ali ono što oni jednostavno vide kao način da se stvari obave zapravo je zločin. Zauzvrat, korupcija olakšava trgovinu ljudima, organizirani kriminal i terorizam.
Dobra vijest je da, koliko god zadatak izgledao zastrašujuće, korupcija se može zaustaviti. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije pruža globalni pravni okvir za to. Ovaj međunarodni instrument, koji je stupio na snagu 14. prosinca 2005., ratificiralo je 37 zemalja, a potpisalo 137. Kao što g. Gilman objašnjava, „Konvencija preuzima najbolje prakse iz cijelog svijeta i počinje pozivati na odgovornost zemlje koje su je ratificirale prema tim standardima.”
Od država stranaka ove Konvencije očekuje se da međusobno surađuju u svakom aspektu borbe protiv korupcije, uključujući prevenciju, istragu, povrat imovine i kazneni progon počinitelja. Također su dužni djelovati u privatnom i javnom sektoru te promicati rad civilnog društva u ovom području.
I civilno društvo i privatni sektor trebali bi se pridružiti vladama u zauzimanju stava protiv korupcije. Nema sumnje da nevladine organizacije (NVO) mogu napraviti razliku podizanjem javne svijesti, lobiranjem za uvođenje učinkovitih reformi i razotkrivanjem nedjela financijskih i političkih vođa.
Izvještaji hrabrih pojedinaca i organizacija diljem svijeta doveli su do ostavki, optužnica ili osuda umiješanih. Privatni sektor također mora poduzeti korake za suzbijanje korupcije u svojim redovima. Određene nacionalne i multinacionalne tvrtke zapravo su provele inicijative za povećanje korporativne transparentnosti i integriteta. ‘Global Compact’ Ujedinjenih naroda, na primjer, okuplja više od 2000 privatnih tvrtki, agencija Ujedinjenih naroda te radničkih organizacija i organizacija civilnog društva kako bi podržali načela ljudskih prava, rada, zaštite okoliša i antikorupcije.
Bilo da rade samostalno ili zajedno, vlade, privatni sektor i civilno društvo mogu odigrati ključnu ulogu u nastojanju da se zaustavi korupcija. Pojedinci, također, mogu pomoći u borbi protiv ovog globalnog problema odbijanjem sudjelovanja u kriminalnim aktivnostima koje mogu imati razorne učinke na njihovo društvo i zemlju.
Vrijeme je da se stane na kraj nekažnjivosti korupcije
Indeks percepcije korupcije (Corruption Perception Index, CPI) za 2023. pokazuje da korupcija cvjeta diljem svijeta. CPI rangira 180 zemalja i teritorija diljem svijeta prema njihovoj percipiranoj razini korupcije u javnom sektoru, ocjenjujući na ljestvici od 0 (visoko korumpirano) do 100 (vrlo čisto).
Više od dvije trećine zemalja postiglo je ocjenu ispod 50 od 100, što snažno ukazuje na to da imaju ozbiljnih problema s korupcijom. Globalni prosjek zapeo je na samo 43, dok velika većina zemalja nije postigla nikakav napredak ili je nazadovala u posljednjem desetljeću. Štoviše, 23 zemlje pale su na svoje najniže rezultate do sada ove godine.
Indeks percepcije korupcije ( CPI ) je indeks koji ocjenjuje i rangira zemlje prema njihovim percipiranim razinama korupcije u javnom sektoru, prema procjeni stručnjaka i poslovnih rukovoditelja. CPI korupciju općenito definira kao „zlouporabu povjerenih ovlasti za osobnu korist.” CPI godišnje objavljuje nevladina organizacija Transparency International od 1995. godine.
CPI za 2023., objavljen u siječnju 2024., trenutno rangira 180 zemalja „na ljestvici od 100 (vrlo čisto) do 0 (vrlo korumpirano)” na temelju situacije između 1. svibnja 2022. i 30. travnja 2023. Danska, Finska, Novi Zeland, Norveška, Singapur i Švedska smatraju se najmanje korumpiranim državama svijeta, zauzimajući stalno visoko mjesto među međunarodnom financijskom transparentnošću, dok su očigledno najkorumpiraniji Sirija, Južni Sudan i Venezuela (bod 13), kao i Somalija (bod 11).
Knjiga o korupciji
Talijanski novinar i autor Carlo Alberto Brioschi (na slici) napisao je knjigu pod naslovom: „Kratka povijest korupcije – od staroga vijeka do naših dana” koja je prevedena na hrvatski jezik. Brioschi u knjizi „sažima opću povijest korupcije, iznoseći mnoštvo primjera iz različitih epoha, koje najčešće ilustrira izvrsno odabranim citatima”, napisao je dr. sc. Đuro Njavro u predgovoru knjige.
Pogovor u hrvatskom izdanju Brioschijeve ‘Kratke povijesti korupcije’ napisao je dr. sc. Emil Heršak, sociolog, kulturni antropolog i povjesničar. U tom završnom poglavlju dr.sc. Heršak skicirao je povijest korupcije u hrvatskim zemljama te je između ostalog napisao:„Za neke pojave možemo iz današnje perspektive okriviti bivši poredak i središta moći izvan Hrvatske.”
Ovdje iz pogovora izdvajam dva kratka ali značajna odlomka: „Činjenica da su mnoge javne službe, koje su u socijalističkom sustavu trebale raditi nepristrano, općenito bile slabe ili prekapacitirane, ili su službenici bili plaćeni ispod razine koju su očekivali za svoj trud, ubrzala je tu vrstu korupcije. Vjerojatno je najizrazitiji primjer u tom smislu bilo zdravstvo. …”
„Godine 1985. Jugoslavija je doživjela stopu inflacije dinara od nevjerojatnih 25.000 %! Iste godine srpska akademija znanosti i umjetnosti (SANU) objavila je svoj „Memorandum”, već na liniji obnove velikosrpske ideologije. U tom su tekstu srpski akademici, između ostaloga istaknuli i „moralnu krizu,” tvrdeći da su krađa, utaje i korupcija, privilegije i nepotizam razbili sustav vrijednosti. …
I za kraj: „…danas fenomen korupcije u Hrvatskoj nije samo problem hrvatske korupcije, tj. zlorabe ovlasti, mita, itd. u domaćim razmjerima – nego je s razvitkom globalizacijskih procesa, postao i problem globalizirane korupcije. …”
Guido Conti, ‘Italia Oggi’ o knjizi je napisao: „Brioschi nudi čitatelju sočan i bogat obrok slučajeva koji se pretvara zapravo u veliki portret najtamnije strane čovječanstva. Ovu knjigu treba pročitati.”
Izvor:
United Nations Office on Drugs and Crime: „Countering the global problem of corruption”;
www.unodc.org/newsletter/200601/page004.html
François Valérian, predsjedatelj ‘Transparency International’: „Corruption Perception Index” – Transparency International
Rodjena Marija Kuhar/hrvatski-fokus.hr
