Mladen Pavković: Još se traga za 24 žrtve logora Bučje
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 28 Prosinac 2024 14:03
U Bučju, nedaleko od Pakraca, u četvrtak, 26. prosinca obilježena je 33. obljetnica oslobođenja koncentracijskog logora u kojem su Srbi, kao agresori, zatočili nekoliko stotina hrvatskih vojnika, civila, žena i djece. Za 24 osobe još se traga, a među njima je i dr. Ivan Šreter.
Sva sreće što postoje pojedini portali i što su zabilježili ovaj događaj, tj. prvi koncentracijski logor iz Domovinskog rata. Većina je medija i ovo prešutjela ili marginalizirala.
Nu, o tome što se tamo stvarno događalo najvjerojatnije bi mnogo znati Veljko Džakula, ali i njegov kompanjon Milorad Pupovac. Džakula je poznat i kao jedan od glavnih organizatora pobune Srba u pakračkom kraju, ali i po uhićenju koje se dogodilo 1995. u blizini Pakraca.
Prigodom svake obljetnice logora Bučje i njega se proziva, ali on uporno šuti, kao da o tome ništa ne zna. Uz to je i zaštićen poput ličkog medvjeda. Sjetimo se samo kako ga je jedne godine na obljetnicu Vojno-redarstvene operacije Oluja 95 u Knin, kao svojeg gosta, (sic!), pozvao jadni i žalosni bivši predsjednik Republike Ivo Josipović.
Sramota je pozvala sramotu!
Ovaj logor postojao je od kolovoza, pa doprosinca 1991.. te je u tom razdoblju kroz njega prošlo oko 200-300 nevinih Hrvata. Bio je tamo i dr. Vladimir Solar, kolega od Šretera, koji je godinama podsjećao o strašnim mukama zatočenika od strane Srba, prije svih onih koji su do rata i živjeli s hrvatskim zatočenicima i koji su ih dobro poznavali.
Džakula, kao jedan od prvaka tzv. zapadne SAO Krajine, sve je dobro znao.
Kako je i na koji se način taj ratni zločinac tada uopće mogao i približiti bivšem žalosnom predsjedniku RH, a kamoli biti njegovim gostom?
Kako to da ga nakon Josipovića više nitko nije zvao od hrvatske državne vlasti?
Srbi su uhićene nevine Hrvate čuvali i za razmjene. Jedna je bila u kolovozu, a druga u listopadu 1991. Treća 16. siječnja 1992. Razmijenjeni su oni koji su imali sreću ostati živima.
Srbi su dio hrvatskih zatočenika iz Bučja poslali i u Staru Gradišku. Ni krive ni dužne.
Sad se vidi zbog čega razni pupovci inzistiraju na obilježavanjima pojedinih obljetnica iz II. svjetskog rata. Prave galamu, iznose krivotvorene činjenice samo da ih nitko ne pita: A, što znate o logoru Bučje i o stotinu drugih takvih ili sličnih okupljališta Hrvata?
Najmlađa žrtva ovog logora imala je samo četiri godine, a najmlađe dijete zatočenu u logoru imalo je tek godinu dana!
Džakula, jesi li ikada barem nešto čuo o tome?
Što ćete, bio je „građanski rat“, vjerojatno bi na sve to rekao Aleksandar Stanković, kojega bi trebalo najuriti iz HRT-a, a ne da svi mi za takve po sili zakona, putem pretplate, moramo osiguravati i ne male plaće.
Čudno je da Veljko Džakula nikada nije pozvao svojeg prijatelja Josipovića u Bučje ili u brda iznad Pakraca sa kojih je pucao na Hrvate.
Mi smo oprostili Srbima za zločine, a oni, ako je suditi po logoru Bučje, nama nisu i nikada neće što smo stvorili slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu!
Ovo zloglasno srpsko uporište tijekom obilježavanja ove još jedne tužne obljetnice posjetio je i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Rekao je:
- Prošlo je 33 godine, puno toga se zaboravi, ali ovi događaji i značaj ovih operacija se ne zaboravlja. Koristimo ove obljetnice i podučiti one koji možda ne znaju da sloboda koju danas imamo nije darovana. Plaćena je ona krvlju mnogih sinova hrvatskog naroda. Ukoliko ne znaju, neka dođu ovdje na Bučje, neka pogledaju i ovaj zid boli na kojima su podaci i slike ubijenih ovdje u logoru Bučje. Neka zapamte da još uvijek 24osobetražimo ovdje s Bučja, kao što još uvijek tražimo 1782 nestala-istaknuo je Medved te dodao da se na tome neće stati dok se i posljednji Hrvati ne pronađe.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
