Posljedice COVID-a na usamljenost, ovisnosti i mentalno zdravlje
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 29 Prosinac 2024 14:59
Usamljenost kao posljedica izolacije u vrijeme COVID-a doveli su do masovne socijalne isključenosti svih kategorija pučanstva, a pod naletom tzv. društvenih mreža dobili smo generaciju umreženih usamljenika.
Problemi otuđenog društva su opisani u knjizi američkog sociologa D. Riesmana "Usamljena gomila", a ispravan prijevod bi bio "Gomila usamljenika".
Usamljenost kao posljedica izolacije u vrijeme COVID-a doveli su do masovne socijalne isključenosti svih kategorija pučanstva, a pod naletom tzv. društvenih mreža dobili smo generaciju umreženih usamljenika.
Što su nekad bili poroci, danas postaju stilovi života. Manfred Spitzer u knjizi Usamljenost – nepoznata bolest, smatra da su suvremeni oblici ovisnosti u visokoj korelaciji s društvenom izolacijom.
Korona ludilo i mentalno zdravlje
Da je netko krajem 2019. kazao da će u 2020. cijeli svijet biti u kućnom pritvoru, vjerojatno bi mu sugerirali žurni psihijatrijski tretman!
Svi se sjećamo korona ludila, tzv. epidemioloških mjera i posljedica socijalne izoliranosti te nasilja nad i među mladima. Najteže posljedice korona terora bile su na najmlađoj populaciji – epidemija ovisnosti, urušeno mentalno zdravlje i drugi oblici društvene patologije.
Sve ranije epidemije zaraznih bolesti pratili su osjećaji panike, međutim orvelijanski scenarij koronavirusa sa širenjem straha od oboljenja i nadziranja građana nadišao je i najokorjelije pesimiste. Globalna karantena bila je dio svakodnevice. Ljudima se uskraćivao izlazak van i držani su u kućnom pritvoru. Pristali su na dragovoljno ropstvo. To je jedan u nizu (svjetskih) zločina bez kazne!
Godine 2021. provedeno je opsežno istraživanje o stanju mentalnog zdravlja djece i mladih u Zagrebu. Istraživanje je provelo Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba, a sudjelovalo je čak 22 202 učenika osnovnih i srednjih škola u Zagrebu. Utvrđeno je da 9 % njih ima klinički značajnu anksioznost, 9 % djece i mladih ima proračunklinički značajnu depresivnost, a 14 % klinički značajnu posttraumatsku simptomatologiju! Najčešće promjene psihološkog funkcioniranja bile su emocionalna osjetljivost/plašljivost (51 %), zabrinutost zbog neuspjeha (74 %), socijalna anksioznost (60 %) te osjećaj tuge i praznine (48 %). I onda se danas odgovorni licemjerno pitaju što nam se to događa s djecom i mladima - od porasta umreženih usamljenika, svih vrsta nasilja i ovisnosti do autodestrukcije?
Tek sada, na kraju 2024. godine, psihijatrica Ivana Kekin, organizira politički motiviranu tiskovnu konferenciju na kojoj je govorila o krizi mentalnog zdravlja djece i mladih. Pitam je što su njezini (možemovci!) učinili od kada su na vlasti u Zagrebu da brojke ne budu tako alarmantne, a što po pitanju sigurnosti djece (u školama)!? Naravno da ona neće nikada dovesti u vezu pandemiju i nebulozne mjere za djecu i mlade. Za razliku od nje, psihijatar Robert Torre još je u vrijeme pandemije dao snažan apel da je „država uništila društvo, medijskim psihološkim ratom protiv mentalnog zdravlja vlastitog pučanstva kroz svakodnevno instaliranje straha i panike, nepovjerenja ljudi u ljude, a sve pod egidom senzibilizacije i promocije mentalnog zdravlja." Njegovo su zapažanje nešto kasnije potvrdila istraživanja u SAD-u gdje je gotovo 50 posto američke populacije imalo neki oblik mentalnih tegoba, a kao posljedicu pandemije i restriktivnih mjera izoliranja ljudi. Naravno, kreatori straha i kaosa u svijetu i kod nas još uvijek imaju obraza lamentirati o mentalnom zdravlju nacije.
Zadnji podatci o porastu ovisnosti u Hrvatskoj
Hrvatski zavod za javno zdravstvo s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar nedavno su prezentirali najvažnije rezultate istraživanja raširenosti ovisnosti u Hrvatskoj. Konstatiran je značajan porast uzimanja tableta za smirenje, a u odnosu lijekovina 2011. godinu uporaba kanabisa porasla je dvostruko više te kokaina pet puta više. Istraživači nisu obuhvatili sociološki aspekt porasta raznih vrsta ovisnosti bez droga, te povezanost između mentalnog zdravlja, ovisnosti, tzv. društvenih mreža i usamljenosti.
Ovisnosti imaju snažne poveznice s otuđenjem, anksioznošću i raznim vrstama fobija koje ljude pretvaraju u depresivna bića. U materijalno razvijenim državama Zapada – na Islandu, u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj najviše koriste različita antidepresivna sredstva.
Ovisnosti su psihičke ili tjelesne, vrlo često se pojavljuju zajedno. Svjetska zdravstvena organizacija definira zdravlje kao odsutnost bolesti i prisutnost tjelesnog, psihičkog i socijalnog blagostanja. Pitam: tko misli da živi u blagostanju ili da je zdrav?
Porazni utjecaj tzv. društvenih mreža
Richard J. Leider u knjizi "Moć svrhe" otkriva da "komunikacijske tehnologije izoliraju, sve dok ta izolacija ne postane nešto normalno". Rezultati istraživanja britanske tvrtke "Dr. Beckmann" pokazali su da djedovi i bake postaju suvišni u životu unučadi jer sve manje mališana traži njihove savjete, a odgovore traže na internetu.
Od ekspanzije interneta sve popularniji je pojam hejteri – od engleske riječi „hate“ (mrziti, mržnja). Glagol “unfriend” označava radnju kada se nekoga eliminira s liste poželjnih osoba na internetu. Izoliranje vršnjaka iz skupine djece smatra se običnom igrom. Takva vrsta internetskog nasilja postala je opasna zabava i prava epidemija!
Internet kao i mobitel proizvode strah od odbacivanja i isključenosti. U literaturi to se naziva »FOMO« efektom – strahom od odbacivanja ili "ispadanja iz igre". "Prikačenost" na internet jedan je od razloga zašto su tjeskoba, depresija, (ali) i samoubojstva naglo porasli među mladim ljudima diljem svijeta. Ovo je naglasio američki psiholog Jonathanan Haidt već u uvodu svoje knjige "The Anxious Generation". Haidt ovo upozorenje brani istraživanjima i drugima argumentima, a sve kako bi objasnio kako je diljem svijeta došlo do naglog porasta anksioznosti i depresije kod adolescenata.
Brojna druga istraživanja ukazuju na važne poveznice između korištenja sofisticirane tehnologije i otuđenja. Visoko otuđeni život donio je posljedice i u obiteljskom životu, gdje ukućani žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima.
Usamljenost postaje problem i među mladima
Usamljenost postaje rastući problem ne samo starije populacije, nego i mladih. Trend usamljenosti koincidira s epidemijom raspojasanog egocentrizma te ovisnosti o tzv. društvenim mrežama. S takvim društvenim deformacijama dobili smo danas dominantni popustljivi stil odgoja. Djecu se potiče na egocentričnost. Djecu se potiče da traže svoja prava, a ona odbijaju biti odgovorna. U takvom ozračju daje im se sve što požele, lako odustaju, prkose autoritetima, umpostaju osvetoljubivi, a roditelji smatraju da je normalno i onda kada konzumiraju tzv. lake droge... Današnjoj djeci je zabranjeno zabranjivati. Virtualni život su zamijenili sa stvarnim životom, a potrebe su isto što i želje. Dobili smo razmaženu generaciju ("malih tirana") koja ne zna za solidarnost, altruizam i empatiju. Zato ne čudi da je takva generacija okrenuta sebi te da se osjećaju usamljeno.
Na ovo upozoravaju rezultati nekih istraživanja. Istraživanje koje su proveli djelatnici Istraživačkog centra Europske komisije (Commission’s Joint Research Centre) pokazuje da je usamljenost naglo porasla u svim članicama Europske unije što dovode u izravnu vezu s posljedicama pandemije COVID-a 19. Komparativnom usporedbom iz 2016. godini kada se 12 posto građana EU-a osjećalo usamljeno, porasla je na 25 posto, samo nekoliko mjeseci od pandemije. I ovogodišnje istraživanje koje je provela osiguravajuća kuća Techniker Krankenkasse (TK) pokazuje da se blizu 60 posto mladih Nijemaca osjećaja usamljeno (u ponuđene tri kategorije - često, ponekad ili rijetko). U trećem telefonskom anketiranju ove godine, od instituta Forsa, 36 posto mladih u Njemačkoj izjavilo je da usamljenost na njih ima jaki ili iznimno jaki utjecaj.
U porastu samačka kućanstva
Ekonomski rast potencijalno vodi pojedince do (materijalnog) osamostaljenja, ali i dokazanog osamljivanja. Gotovo 40 % domaćinstava na Zapadu danas čine samci. Još prije deset godina u SAD-u zabilježeno je više samaca nego usamljenostoženjenih. U Hrvatskoj je među odraslima polovica neudanih i neoženjenih, za razliku od 1976., kada ih je bilo 37,4 %. Manfred Spitzer u knjizi "Usamljenost – nepoznata bolest" zaključuje da su suvremeni oblici ovisnosti i duševne bolesti u visokoj korelaciji s društvenom izolacijom. On zaključuje da su najusamljeniji neoženjeni muškarci, slijede neudate žene pa potom udane žene, a najmanje usamljenima se osjećaju oženjeni muškarci.
Tjelesno i mentalno zdravlje povezani su s rastućim osjećajem usamljenosti. Usamljenost povećava rizik od stresa i iscrpljenosti, anksioznosti, osjećaja beznađa sve do suicida.
Činjenica je da se sve više ljudi osjećaju usamljenima, čak i kad su okruženi ljudima, osobito kada nema iskonskog zajedništva, povjerenja i povjeravanja. Ljudi u vezama (brakovima) izabrali su zajednički put, ali mnogi priznaju da se osjećaju beskrajno usamljeni. Spitzer tvrdi da je usamljenost poprimila simptome epidemije i da njom nisu pogođeni samo samci, nego i samohrani roditelji i svi oni koji su u lošim vezama. On smatra kako je u "zapadnim zemljama ona postala glavni uzrok smrti"!
Zaključno: Sve više ljudi, svih dobih skupina osjećaju se sve usamljenijima, osobito kada se sustavno urušava društvenost i iskonsko zajedništvo. Možemo biti usamljeni i kada nismo sami. To je posljedica otuđenog društva i jedan od razloga narušavanja mentalnog zdravlja te epidemije suvremenih ovisnosti bez droga. Posljedice od pojave COVID-a do danas sve su izraženije na usamljenost i mentalno zdravlje.
dr. sc. Zlatko Miliša, prof./hkv.hr
