Cijene hrane lete u nebo
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 11 Siječanj 2025 13:58
Ne treba mi nikakvo istraživanje, analize i sinteze proizašle iz numeričkih podataka, izračuni, proračuni i ostalo, da bih vidjela kao cijene hrane rastu iz dana u dan. Nisam bila u dućanu dva tjedna. Uvijek idem u isti trgovački centar i kupujem jednake artikle. Svaki tjedan uočim po neku novu cijenu. Uvijek višu.
Ovaj tjedan sam bila zaprepaštena cijenama pojedinih artikala. Sve je poskupjelo, od nekoliko centi do jedan ili dva eura. To je neprihvatljivo, posebice kad te cijene imaju uzlazni trend. Inflacija u nas je najveća u EU. Zašto je tome tako nitko od odgovornih ne zna ili neće objasniti. Povećanje plaća i mirovina uvijek „pojede“ inflacija. Premijer kaže da to nije istina, da su plaće i mirovine više rasle od inflacije. Zašto je onda košarica osnovnih artikalasve skuplja? Zašto se moramo odricati i kupovati sve manje? Kava, čokolada, mesni naresci, sokovi, voće i povrće postati će luksuz, koji si samo rijetki mogu priuštiti. Poskupjela je i struja. To za sobom sukcesivno nosi mnoga druga poskupljenja. Ministar gospodarstva nam poručuje da sami doma pečemo kruh. Navodno 50 kiflica se može ispeći za samo nekoliko eura. Genijalno ! To je možda tako bilo jučer. Danas je to puno skuplje. Sutra će biti još skuplje. Treba zauzdati galopirajuću inflaciju. Tko će to, kako i kada napraviti ? Ne trebaju nam priče i filozofiranja u smislu da inflaciju potiče potrošnja. To baš ne razumijem. Meni je to paradoks. Što više trošimo to sve više poskupljuje. Jesti se mora, sve drugo se ne mora. Jedemo da bi živjeli. Kakav je to život kad na svakom zalogaju moraš štedjeti i odricati se puno toga. Svi preporučuju zdravu prehranu. Zdrava prehrana je enormno skupa. Cijene ribe su eskalirale. Nekome su čak i srdele preskupe. Junetina, teletina, puretina isto tako. Neki meso kupuju samo za nedjelju. To svjedoče veliki redovi građana subotom pred mesnicama.
Mesni proizvodi, salame, hrenovke, kobasice i ostali naresci su jako poskupjeli. Običan parizer je mnogima nedostupan. O kulenu, pršutu, buđoli, čvarcima,…mogu samo sanjati. Tako nije bilo niti u ratu.
Izgleda da naše gospodarstvo nema načina to promijeniti. Umjesto da proizvodimo, mi uvozimo sve i svašta. Naša plodna polja su zarasla u šikare.
Na njima nema tko raditi. Stanovništvo je otišlo u grad ili se iselilo u neku drugu zemlju, gdje imaju bolji život.
Nama svi bolji život samo obećavaju. Premijer tvrdi sa se u Hrvatskoj nikada nije bolje živjelo. Zašto onda svaki dan ima sve više siromašnih. ? Zašto se svako jutro nad kontenjerima svađaju i zamalo tuku oni koji traže prazne plastične boce?
Pitanje je samo do kada će to tako ? Tko je onaj koji će to promijeniti ? Tko to može učiniti ? Predsjednik države sigurno ne. On samo može ukazivati na probleme i tražiti njihovo rješenje.
Na premijeru i vladi je da to riješe. Resori koji su za to zaduženi i odgovorni bave se filozofijom pečenja kruha u svom domu. Na čelnim mjestima pojedinih ministarstava su nekompetentni ljudi. Nemaju znanja, sposobnosti niti odgovornosti. Kineziolog vodi ministarstva poljoprivrede. Što on zna o poljoprivredi ? Gospodarstvo vodi pravnik. Obojica su iz Domovinskog pokreta, koji nestaje s političke scene. Njihov čelnik je prevario i izigrao svije birače i simpatizere. Kako može takva osoba participirati u vlasti. On je jedan od potpredsjednika sabora. To je uvreda za sabor.
Dokle će ti i takvi odlučivati o našem životu i našoj sudbini ? Njima je u interesu samo njihov osobni probitak i što dulji ostanak na vlasti.
Pitate se kakve to veze ima s poskupljenjem hrane. Ima, itekako ima. Briga takve što više od polovice umirovljenika živi u siromaštvu. Briga te i takve što mnogi podstanari daju više od polovice svoje plaće za unajmljeni stan. Briga te i takve što mnogi naši sugrađani nemaju novca za kupiti nužno potrebne lijekove. Briga te i takve što se na neke specijalističke preglede čeka godinama.
To bi se moralo promijeniti. Pred nama su lokalni izbori. Lokalni šerifi se nadaju kako će zadržati vlast u svom ataru. Kupiti će na neki način glasove za sebe. Tako je uvijek bilo i tako bude, dok se vrhovna vlast ne promijeni i dok se gleda tko je što, a ne kakav je. Članska knjižica mnogima otvara sva vrata. Kad su vrata otvorena to je mnogima na vlasti put za osobno bogaćenje i uspon na političkoj ljestvici. Bogati se bogate i žive na račun sirotinje.
Zato i jesmo tu gdje jesmo. Zato cijene hrane lete u nebo.
Ankica Benček