Osobna netrpeljivost
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 15 Siječanj 2025 13:55
Svi vidimo i znamo kako između novog/starog predsjednika države i aktualnog premijera već godinama vlada velika osobna netrpeljivost, koja se osjeća u svim područjima rada, djelovanja i života. Svi smo time oštećeni na neki način. Osim toga, javno iskazivanje te netrpeljivosti nije kulturno, ni civilizirano, posebice njihova javna međusobna vrijeđanja i marginaliziranja.
Andrej i Zoran, ne moraju se voljeti, ali se moraju podnositi. Premijer i predsjednik moraju surađivati, u nekim sferama blisko, čvrsto i puno. To im nalaže Ustav RH. Njihovoj osobnoj netrpeljivosti, što ponekad prelazi u otvorenu mržnju nije mjesto u politici i u funkcijama koje obnašaju. Ta netrpeljivost je došla do punog izražaja u prošloj predsjedničkoj kampanji, naročito u drugom krugu te kampanje, gdje se HDZ-ov kandidat Dragan Primorac ponašao jednako kao i premijer kad je predsjednik države bio u pitanju. Drvlje i kamenje su obrušivali na njega. Trančirali su ga u detalje, od vrtićke dobi, preko škole i studija, usavršavanja, sve do njegove premijerske i predsjedničke dužnosti, gdje je po njima jako zakazao i ništa dobro ni za koga nije učinio. Na kraju sve im se to obilo o glavu. Milanović je pobijedio s 75 % podrške građana. To ne treba komentirati. Lica HDZ-ovaca, u njihovu stožeru, dovoljno o tome govore. Nikakav nametnuti osmijeh, fingirani smijeh i „euforični“ pljesak to ne mogu sakriti. U tom stožeru je bio opći potop. To se osjetilo u govoru premijera, koji je bio dulji od govora gubitnika Primorca. Čovjek se zapita tko se natjecao u predsjedničkoj kampanji Plenković ili Primorac ? Bilo bi neuobičajeno da se u tom govoru nisu našli mediji, koji su mu krivi za poraz, kao i predsjednički kandidat Milanović, kojemu nisje čestitao na pobjedi, vadeći se na reciprocitet tih čestitanja. Milanović nije čestitao niti njemu niti HDZ-u na više pobjeda. To je maliciozno. To je neprihvatljivo i neprimjereno. U normalnim demokratskim državama i društvima takvo nešto se ne događa. Pobjednik zaslužuje čestitke od protivnika. Onaj tko to ne može podnijeti i napraviti nije dorastao funkciji koju obnaša.
Niti poraženi kandidat primorac nije čestitao pobjedniku. Sad se vadi da je on čestitao svim hrvatskim građanima, a tu je i Milanović. Kaj god!
U svom govoru je Primorac uglavnom svima zahvaljivao na podršci i na broju glasova koje je dobio. On smatra da građani nisu spoznali i vidjeli njegovu viziju i njegov program, po čemu bi svima u državi Hrvatskoj bilo bolje.
Bilo je tu edukacije i novih vizija, u smislu što će on sada raditi i čime će se baviti. Gospodin je prilično umišljen i naivan. Koga uopće zanima što će on raditi i s kime će se družiti ? Nobelovce i svjetske državnike ne zanima Hrvatska i njeni građani, Hrvati i ostali. Naše građane zanima tko će ih zastupati, tko će o njima voditi brigu i kome mogu vjerovati. Oni uglavnom, prema izbornim rezultatima vjeruju Zoranu Milanoviću. Osim tog povjerenja na izborne rezultate utjecao je revolt i bunt naspram aktualne vlade i premijera, koji su nastojali prigrabiti svu vlast u državi. S Primorcem na Pantovčaku to imali.
Izabrani predsjednik pruža ruku suradnje vladajućima. Premijer se s toga sprda i govori kako je to PR. On time navještava još tvrđu kohabitaciju, štogod to značilo. Od toga nitko neće imati nikakve koristi. To stvara lošu sliku o nama, doma i u svijetu. S tim nema nikakvog napretka ni prosperiteta. Vrtimo se u krug i nazadujemo. Vrijeme je da se takav način komunikacije i nesuradnje prekine. Puno je tema i problema o kojima predsjednik države i premijer moraju razgovarati. Nisu to samo vojska i vanjska politika. To su i stvari i situacije iz svakodnevnog života, običnog čovjeka. Inflacija galopira. Cijene svega, posebice hrane lete u nebo. Sve je više onih koji jedva spajaju kraj s krajem.
To se na neki način mora zaustaviti. Ministri izjavljuju kako su oni nemoćni u zaustavljanju inflacije. Prije bih rekla da su nesposobni. Dijele nam recepte za pečenje kruha i kiflica, umjesto da rade posao za koji su plaćeni. Niti guverner nema recept kako zauzdati inflaciju. On isto nešto mudruje i filozofira.
Sve se to odvija dok dva politička brda osipaju paljbu jedno po drugome i njihovi stanovnici smišljaju kako bi i koliko onoga drugoga uvrijedili, ponizili i marginalizirali. Ništa im pri tom nije sveto, neprihvatljivo niti neprimjereno.
Premijer je izjavio kako je donesena odluka u vodstvu HDZ-a da nitko od njih neće prisustvovati inauguraciji predsjednika države. Znači premijer, predsjednik sabora, ministri i ostali dužnosnici neće biti na inauguraciji. Time uopće predsjednika nisu povrijedili. To govori o njima samima. U svojem porazu, uslijed debakla njihova kandidata na predsjedničkim izborima, se ne znaju ponašati. Ne mogu i ne znaju podnijeti poraz. To je umijeće koje HDZ i njegovo vodstvo jednostavno nema. Oni smatraju da uvijek u svemu moraju pobjeđivati i da je sve što oni rade uvijek u redu i po zakonu.
Svojim nedolaskom na inauguraciju javno poručuju građanima, da ne poštuju njihovu volju i da se ne slažu s izborom Zorana Milanovića za predsjednika RH.
Taj sklop mišljenja i takav mentalitet nas ne može usmjeriti i voditi ničemu dobrome. Tu se osjeća mržnja i otpor demokraciji. To narušava našu slobodu i integritet.
Ispružena ruka predsjednika države poziva na suradnju. Na premijeru je da se odluči. Može li on zatomiti svoje osobne ne dobre osjećaje, misli i nakane, spram predsjednika države? Ukoliko ne može, nije mu mjesto na funkciji koju obnaša. Obojica su tu gdje jesu radi nas i radi države Hrvatske. Obojica moraju služiti narodu, što bolje umiju i znaju. Obojica su obrazovani i odrasli ljudi. Ne mogu se i ne smiju ponašati poput djece u vrtiću. Moraju vladati sobom, da bi vladali državom.
Ankica Benček
