Primorac kao Schrödingerov mačak – živ, a mrtav
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 16 Siječanj 2025 12:51
Plenkovića hvata panika jer zna da je šredingerizacija, kad čovjek izgleda politički živ, ali je mrtav, zarazna bolest, i boji se da nije prešla na njega s Primorca.
Sad kad je prošla ova mala nervoza usred desetogodišnjeg Milanovićevog predsjedničkog mandata, oko koje su se uzbudili svi više od njega, najzanimljivije je gledati kako se Plenković koprca, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.
U noći kad je njegov pulen bio hametice poražen, rekao je za kamere ovo: „Ja mislim da je Dragan Primorac bio sjajan kandidat. Ima sve kvalifikacije za biti predsjednik Republike. Ima 60 godina, obiteljski stabilan, akademski realiziran, poslovno realiziran, humanitarno angažiran, društveno odgovorno angažiran, s velikim međunarodnim iskustvom, bio je ministar, izabran je u Hrvatski sabor, ne znam koju bi još to kvalifikaciju trebao imati kandidat za predsjednika republike.“
Schrödingerov mačak
Ako vam nikad nije bio jasan Schrödingerov mačak, koji je u svijetu elementarnih čestica istovremeno i živ i mrtav, pogledajte Plenkovićevog Primorca: nije osvojio ništa, ali ima sve; najbolji iako nije dovoljno dobar; poražen, ali bez zamjerke.
Schrödingerova jednadžba hrvatski se može lako objasniti – to su oni koji hoće i ovce i novce – a u Plenkovićevu slučaju to je bilo da se izabere loš kandidat da ga ne zasjeni, ali opet je uvrijeđen što je Primorac izgubio, pa ga naknadno proglašava pobjednikom.
Živ, a mrtav
Plenkovića hvata panika jer zna da je šredingerizacija, kad čovjek izgleda politički živ, ali je mrtav, zarazna bolest, i boji se da nije prešla na njega s Primorca.
U našem političkom bestijariju osim za Schrödingerovog mačka, bogatiji smo i za golube i vrane. Milanović je Plenkovićevom zamorcu, pardon, Primorcu, tijekom zadnjeg televizijskog sučeljavanja spustio da „ima mozak goluba, ne vrane koja je inteligentna”.
Golubi i vrane
Tu je metaforu na izborni dan, unatoč propisanoj šutnji, razvio u pravu političku alegoriju, za koje je inače vrlo nadaren: “Grozna je bila kampanja. Nikada nisam imao protivnika koji je imao manje šanse, a da je igrao nepošteno. Kao da sam igrao šah s golubom, evo golub je ptica koja je nekad dominirala.
Sad više dominiraju vrane.
Golub kad stane nad šahovsku ploču, a moraš ga tretirati kao sebi ravnopravnog, ruši krilima figure, ne zna pravila, odnosno zna ih, ali ih krši.”
Umjesto goluba, simbola mira, Milanović preferira agresivnu i zlokobnu vranu; umjesto gugutanja, više voli graktanje; ne cijeni vegetarijance nego strvinare; pomirljivi su glupi, nasilnici inteligentni.
Milanović je gradski čovjek i primijetio je da su golube iz grada potisnule vrane, a sad daje sve od sebe da se to dogodi i u politici.
