Bojkot nastave, nasilje i izostanci učenika postaju pomodarstvo
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 20 Siječanj 2025 14:19
U našim školama zamjetno je nekoliko trendova. Prvi je blokada nastave ili (najnovije) roditeljske prijetnje blokadom. Drugi je trend nagli porast nasilja u školama te izostanci učenika s nastave.
Ocjene su bili i ostale glavni okidač za markiranje
Iz godine u godine sve je više izostanaka učenika s nastave. Skijanje postaje važnije od nastave pa roditelji opravdavaju višednevne izostanke svoje djece. Izmišljaju se razlozi izostanka učenika s nastave da bi se izbjegla loša ocjena. Godinama tvrdim koje su sve implikacije kada se ocjene tretiraju kao jedini kriterij znanja. Problem neopravdanog izostanka s nastave, bojkota nastave i nasilja će eskalirati...
Drastični porast nasilja u školama
U hrvatskim školama posljednjih mjeseci evidentiran je zabrinjavajući porast prijava za nasilje. U MUP-u navode da su od početka školske godine do kraja 2024. evidentirali 355 slučajeva međuvršnjačkog nasilja, dok su u čitavoj prošloj školskoj godini zabilježili ukupno 666 takvih događaja. Posljednjih godina vidljiva je epidemija emocionalnog, osobito internetskog zlostavljanja.
Iz resornog Ministarstva opravdavaju da se zbog nekoliko slučajeva blokade nastave u Zagrebu i Puli ne može "govoriti o problemu u sustavu". Ovo konstatira Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja RH. Upravo obratno, tvrdim da ovo jest problem samog sustava. On je na tragu demagoške floskule svog nasilješefa - ministra koji je, nakon masakra u beogradskoj osnovnoj školi izjavio da su naše škole sigurne. Socijalni nojevi za probleme djece i mladih misle da se kampanjama (tipa Škole s nultom stopom nasilja!) ili primjenom inkluzivne metode rješava problem nasilja i integracije učenika s različitim teškoćama. Prema važećem Pravilniku o kriterijima za izricanje pedagoških mjera u školama za teške oblike neprihvatljiva ponašanja učenika se kažnjava najstrožom pedagoškom mjerom - preseljenjem u drugu školu. Tipični primjer prebacivanja odgovornosti ili "brigo moja, prijeđi na drugoga".
Aktualni događaj u splitskoj osnovnoj školi Manuš s jednim učenikom osmog razreda kojemu je u torbi pronađen nož samo je još jedna u nizu potvrda kaotičnog stanja. Pored toga, svojevrsni je kuriozitet da se u 'splitskom slučaju' skače na noge, a godinama su se krili podatci o nasilju u školama!
Inicijative za bojkotom nastave
Inicijative za blokade nastave potekle su od roditelja koji žele zaštititi svoju djecu od učenika problematičnih ponašanja. Ono što je zanimljivo, radilo se o djeci s teškoćama u ponašanju u nižim razredima pučke škole. Javnost je upoznata sa slučajem dječaka koji je više dana proveo sam na nastavi, uz asistenta i učitelja, ali ispod radara je prošla činjenica kako su roditelji učenika koji pohađaju isti razred više puta naglasili da razlog bojkota nije samo taj učenik, već obrazovni sustav koji treba mijenjati. I tu je ključ ove priče. Evo zašto...
Nedavno je u medijima istupio otac jednog "problematičnog prvašića" iz zagrebačke škole u kojoj su roditelji tog razreda bojkotom nastave tražili zaštitu svoje djece. Oni su (tvrdi ogorčen otac) zaboravili da njegov sin ima spektar teškoća te da su brojnim izjavama u medijima njegova obitelj i sin izloženi linču!
Ministar je svojevremeno izjavio da oni koji blokiraju nastavu podsjećaju na "balvan revoluciju". Slično je izjavila i državna tajnica Ministarstva Zrinka Mužinić Bikić tvrdeći da "ulica ne može donositi odluke o stvarima koje se događaju u školi". I ovo meni govori da ministar, ravnatelj Uprave i državna tajnica ne razumiju i/ili da oni svojim neznanjem i izjavama potiču kaotično stanje u školama.
U porastu nasilje nad nastavnicima i roditeljima
Prije je autoritet nastavnika bio neupitan tako da su iznimno rijetko bili izloženi nasilju od učenika ili roditelja. Hrvatska pedagoginja Jasminka Zloković otkriva u knjizi Nasilje nad roditeljima – obiteljska tajna?, da je kod nas jedna trećina roditelja izložena različitim oblicima nasilja djece.
U porastu je i verbalno nasilje nad nastavnicima - u Hrvatskoj 22,4 %, 23,9 % u Luksemburgu, 28 % na Tajvanu, do 75 ucitelj% u SAD-a. Koliko je ugrožen autoritet nastavnika, otkrivaju komparativni podatci učestalosti tjelesnog nasilja nad nastavnicima, najviše - 27 % u Kanadi, i 44 % u SAD-u.
Nezapamćeni masakri koje su počinili mladi u Srbiji, a poslije u Bosni i Hercegovini, posljednji u Zagrebu i Crnoj Gori sugeriraju da smo dobili blisku inačicu najbrutalnijih američkih ubojstava. U SAD-u je epidemija school shootinga – školskih masakra. Naši socijalni nojevi mislili su da je to daleko od nas i da nas neće zahvatiti zakon spojenih posuda. Komparativne rezultate istraživanja i naše stručnjake oni ne respektiraju. Slušaju samo medijske face. O tome sam prije pisao.
Nasilje nad nastavnicima (klasično i elektroničko) dobiva oblike "epidemije, a nereagiranjem nastavnici podržavaju i doprinose raširenosti nasilja" (Vesna Bilić u knjizi Odnosi u školi). Zato ne čudi kada Vladimir Strugar u knjizi Učitelj između stvarnosti i nade navodi podatak iz svog empirijskog istraživanja da 32 % učitelja "ne želi drugima preporučiti školovanje za svoj poziv". To je još jedan indikator opadanja entuzijazma među učiteljima te ugroze autoriteta i školstva.
Nasilje kao međuvršnjačka inicijacija
Vidljivi u školama postaju učenici koji nasiljem privlače pozornost, a čin nasilja postaje međuvršnjačka inicijacija. Ovo postaje dominantni obrazac ponašanja. Sve veći broj mladih živi po matrici "gdje je krvi, tu si prvi". Maloljetničko nasilje postaje sve brutalnije, a epidemija u difamiranju 'protivnika' postaje internetsko zlostavljanje.
Činjenica je da se problem nasilja u školama, zahvaljujući (i) medijima destigmatizirao, ali su žrtve nasilja (i dalje) ostale stigmatizirane, a predlažu se mjere koje su na uštrb autoriteta nastavnika. Mnogi su smatrali da pretjerujem kada sam za Slobodnu Dalmaciju 16. listopada 2011., izjavio de će nasilje među i nad mladima eskalirati.
Bez granica u odgoju u korelaciji je s psihološkim imunitetom
Mladima su "cool" oni roditelji koji nemaju odgovornost. Takva djeca očekuju da su im drugi dužni pružiti sve, a oni drugima ništa. Oni koji ne poštuju tuđe granice ni sami ih nemaju. U odgoju je iznimno važno već u ranoj dobi djeci školapostaviti granice. Rad na formiranju odgovornosti je učenje važnosti etike odgovornosti. Djeca propituju granice do koje mogu ići, a ako ih nema, onda oni odraslima postavljaju (sve veće zahtjeve). Fabri Rosini u knjizi Kako započeti iznova opominje: "Ako svaka granica postane trauma, život je trauma!"
Popustljivi roditelji (p)održavaju neodgovorno ponašanje djece. Sloboda bez odgovornosti vodi samovolji, "a samovolja postaje nasilje nad tuđom slobodom" (Ante Periša). Ugrožavanje hijerarhije i autoriteta vodi raspadu škole, obitelji i odgoja.
Lori Gottlieb, klinička psihologinja otkriva posljedice prezaštićene djece. "Moderno društvo je opsjednuto srećom i roditeljima je glavni cilj da njihova djeca budu sretna". Navodi primjere (ka)da se djeca nisu sposobna nositi s lošim iskustvima i nemaju "psihološki imunitet". I dječji psiholog Dan Kindlon upozorava da djeca bez neugodnih iskustava nemaju psihološki imunitet, a roditelji djeci ne bi trebali tajiti vlastite padove, neuspjehe, boli i slično.
Zaključno
Urušavanje autoriteta i etike odgovornosti ima višestruke pogubne posljedice u odgoju i društvu. Kriza autoriteta i odgojna nemoć škole jedni su od glavnih razloga zašto roditeljski bojkot nastave, masovni izostanci učenika te nasilje postaju pomodarstvo. Uzroke eskalacije nasilja treba tražiti u ministarstvima koji ne potiču preventivne programe, nego "vatrogasne mjere". Zlo vlada, a vladajući se ponašaju kao socijalni nojevi.
dr. sc. Zlatko Miliša, prof./hkv.hr
