Bojkot trgovina poslat će poruku: Ovdje se postavlja jedno važno pitanje
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 23 Siječanj 2025 12:04
Poziv na bojkot trgovine sazvan za petak 24. siječnja odjeknuo je na društvenim mrežama i na portalima. Poziva se građane da se toga petka suzdrže od kupnje bilo čega uz poruku da će trgovački lanci osjetiti financijski gubitak ako i samo deset posto građana preskoči kupnju dok građani taj jedan dan neće izgubiti ništa.
Cijene hrane u Hrvatskoj vrtoglavo, nezaustavljivo rastu, građani na hranu troše prema posljednjim podacima gotovo 27 posto svojeg mjesečnog prihoda i koliko god taj prihod rastao, u stopu ga prati rast cijena hrane. Rastu i cijene usluga, sve više od prosjeka u eurozoni i građani su na svojoj koži počeli osjećati ono što učeno zovemo nezdravom strukturom hrvatskog gospodarstva. Administrativno povećanje plaća javnom sektoru kako se on lanjskog proljeća ne bi sasvim urušio i rast hrvatskog gospodarstva na građevinskim radovima financiranim iz EU fondova i turizmu doveo je do toga da se za 'pristigli' novac na nejakom tržištu tko god može žestoko otima.
A jesti se mora i, kad standard građana pa makar i fiktivno poraste, onda se želi i nešto kvalitetnije jesti. Dodamo li tome zaduženost najvećeg domaćeg prehrambeno maloprodajnog lanca, visoke troškove logistike, visoki PDV koji ubire država, ovisnost nekih dobavljača o domaćem tržištu i glad radnika u privatnom sektoru za povećanjem plaća te nestašicu radne snage rezultat koji gledamo uopće ne iznenađuje.
Dapače, iznenađujuće je što se poziv na bojkot nije dogodio i ranije. No, bismo li trebali prosvjedovati bojkotiranjem trgovina jer su nam cijene hrane prešle granicu izdržljivosti ili bi se prosvjed trebao usmjeriti protiv Vlade pod čijim se upravljanjem inflacija rasplamsava i kada se u eurozoni gasi ili tek tinja?
Bojkot treba podržati
Nastojanja Vlade da administrativnim mjerama ograničavanja cijena pojedinih proizvoda ljudima poskupljenje hrane učine izdržljivim nisu uspjela, a proširenje liste također neće uroditi plodom jer riječ je o mjeri koja donekle može pomoći najsiromašnijima, dok se na cijene hrane bune baš svi, pa i oni s iznadprosječnim primanjima.
Bojkot trgovina treba podržati. I pokušati u njemu sudjelovati. Zašto? Ne zato što bi to bio financijski udarac na maloprodaju. U pozivu na bojkot uostalom stoji 'opskrbite se dan ranije', što zapravo znači da bismo mi ipak kupili sve što nam treba samo dan ranije. Ima li onda bojkot uopće smisla? Ima. Riječ je o poruci koja bi trgovcima, dobavljačima, distributerima, a potom i Vladi, koja kreira okvir u kojem svi oni posluju, a građani troše, rekla da nam je dosta visokih cijena hrane. I prodavačici u maloprodajnom lancu je dosta, svaki put kad novima preljepljuje stare cijene ona prva vidi što si sve više ne može priuštiti jer joj plaća sigurno ne raste jednako učestalo koliko učestalo u posljednje vrijeme mijenja cijene.
Dosta je i vozaču kamiona distributerske tvrtke koji kada klika vijesti i čita o visini distributerske marže razmišlja o tome kako je povećanje svoje plaće morao i predugo čekati, a sada mu se topi pod prstima. Na kraju, nije zadovoljan ni trgovac jer u cijeloj toj priči drastičnih poskupljenja on sebe vidi kao siroto biće koje nije na zadovoljavajući način oplodilo uloženi kapital. Da sažmemo, nitko nije zadovoljan. Trgovina u kojoj se kupuje hrana ima tu nesretnu ulogu bivanja na kraju lanca na onom kraju koji svi vidimo i osjetimo u kojem ostavljamo trećinu prihoda koja onda putuje dalje do distributera, dobavljača, logističara, državne riznice i onda se opet vraća kroz potrošnju države na ono što ona bira trošiti. Bojkot trgovina je poruka svima u lancu koja bi se u slučaju uspjeha trebala preliti poput domino kockica.
Cijene će rasti sve dok ljudi troše
No, što nakon bojkota zamišljenog za petak? Kratka, ali vrlo edukativna povijest hrvatske samostalnosti naučila nas je da se vlast u Hrvatskoj može promijeniti, ali da vladanje, odnosno upravljanje Hrvatskom, njezinim gospodarstvom i društvom, ostaje više-manje isto. Država pokriva i sudjeluje u dvije trećine toga gospodarstva pa se opozicije uvijek pretežno protiv vlasti bore da takav sustav preuzmu i na njemu se i oni oslade umjesto da ga mijenjanju.
I to da ga mijenjanju s ciljem malo dugoročnijim i za građane prosperitetnijim od mjera koje bi pojedinim interesnim skupinama donijele instant profit poput privatizacije javnih sustava ili drastično smanjivanje baš svih poreza. Cilj bi trebao biti promjena strukture hrvatskog gospodarstva vođena vizijom o tome gdje bi ono trebalo biti, no o tome smo davno prestali razgovarati prihvaćajući da se u nestabilnim vremenima pretvaramo u zemlju djelatnosti s niskom dodanom vrijednošću u uslužnom sektoru.
Bojkot trgovina treba podržati i u njemu pokušati sudjelovati ne zato da bismo trgovini nanijeli financijsku štetu jer u subotu će se oni već oporaviti, nego zato da pošaljemo poruku da nam standard nije narastao što god prilagođena statistika o tome govorila. A i trgovci hranom uostalom moraju shvatiti u kakvoj zemlji rade i ako im je toliko neprofitabilno raditi neka zatvore trgovine. I to bi bila neka poruka. No, je li bojkot trgovina u Hrvatskoj uopće moguć? Veće su šanse da nije nego da jest. Naime, cijene hrane u trgovinama rastu i rast će sve dok god ljudi troše. A ako troše znači da imaju. Bilo da su zaradili ili posudili.
Dragana Radusinović/direktno.hr
