(Pre)živjeti u zanimljivim vremenima
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 04 Veljača 2025 14:02
Kekinova kava s Nikicom Jelavićem, Petrači s Berošom osumnjičeni za koruptivne radnje u nabavi skupih dijagnostičkih i drugih uređaja u zdravstvu, nagli uspon Ivka Marića u crnokroničnom i parapolitičkom miljeu – sve to ukazuje na stanovitu živost u, kako to novinari vole reći, ''krim miljeu''.
Ne ulazeći u sadržaj razgovora uz kavicu između poznatog pankera i još poznatijeg veterinara, moram primijetiti nešto drugo. Mafijaška scena u Hrvatskoj je prvi put postala javno vidljiva krajem devedesetih i početkom dvije tisućitih kada je udruženim snagama vanjskih i unutarnjih faktora u Hrvatskoj srušena HDZ-ova vlast i instalirana Račanova. Kada ovih dana čitamo o svojevrsnoj reaktivaciji nekih likova iz vremena s prijeloma tisućljeća, čemu treba pridodati sve veću prisutnost u crnoj kronici i parapolitičkim krugovima prominentnog gospodina koji je postao poznat po crvenom Ferrariju u kojem je provozao jednog netom izabranog zastupnika u Europskom parlamentu – pitam se nije li posrijedi znakovita koincidencija!? Znači li svojevrsna živost spomenutog miljea uvod u novu veliku smjenu vlasti? Za godinu dana se navršava deset godina HDZ-ove vlasti, što odgovara trajanju prethodna dva perioda HDZ-ove kontinuirane vlasti. Iako je ta vlast u svakom novom izdanju bila lošija od prethodnog, i u najgorem je izdanju bila bolja i uspješnija od SDP-ove vlasti.
Na hrvatskoj političkoj desnici traje rat do istrebljenja. U središtu su makljaže, u kojoj se ne biraju sredstva, dvije frakcije nekadašnjeg Domovinskog pokreta, Radićeva i Penavina. Podmetanja i s jedne i s druge strane odavno su prevršila svaku mjeru. U Jutarnjem listu čitamo: ''Podsjetimo, nakon što je Jutarnji list prvi objavio snimku na kojoj Dabro puca pištoljem iz auta u poruku: 'Za druga Marija', Dabro nam je rekao da je tu snimku poslao jedino i isključivo svom nekadašnjem stranačkom kolegi Mariju Radiću. I za druge dvije snimke koje su sada u posjedu DORH-a i policije, osobe bliske Dabri su nam rekle da su poslane Mariju Radiću.'' Ako je to točno, a valjda Dabro zna što je komu slao, Mario je Radić diskvalificirao sama sebe kao osobu okupljanja na desnici. Otpočetka mi je bila simpatičnija Radićeva nego Penavina frakcija, ali neke stvari časni ljudi jednostavno ne rade. Posljednje ankete govore o tome kako birači gledaju na to valjanje u blatu, ni DP ni DOMiNO nisu dobacili do dva posto. Nekadašnji suborci sad se bore jedni protiv drugih kao Kilkeny mačke. Po predaji to su mitske mačke iz okruga Kilkenny u Irskoj, koje su se međusobno borile dok od njih nisu ostali samo vrhovi repova.
Nemiri, prosvjedi i blokade u Beogradu postaju sve intenzivniji. Sve intenzivnija, po Vučićevim medijima, postaje i hrvatska umiješanost u njih. Sve je to krenulo od nategnute teze da se studenti inspiriraju Blokadnom kuharicom, priručnikom nastalim u kontekstu svojedobne blokade na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nastavilo se proglašavanjem posjete studenata zagrebačkog FER-a beogradskim kolegama svojevrsnim podrivanjem Srbije i Vučića te policijskim privođenjem i protjerivanjem iz Srbije pet hrvatskih državljanki, predstavnica nevladinih udruga koje su u Beogradu sudjelovale na radionicama u organizaciji Erste Stiftunga, da bi bilo dovedeno do vrhunca prosvjednom notom i preporukom hrvatskim građanima da ne putuju u Srbiju s hrvatske strane, odnosno bombastičnim naslovom u Vučićevu tabloidu Informer: ''Ustaše žele glavu predsednika Srbije - Jasno zapretile: Vučiću, gotov si!'' Komično je da je ustaškim ovdje proglašen portal Index.hr koji interese jugoslavenske politike u Hrvatskoj afirmira puno uspješnije od Pupovčevih Novosti. Tragikomično je pak da se Hrvatska vlada ovdje žestoko zauzela za NGO aktiviste, koji, iskreno govoreći, uistinu i konzputuju na ovakve radionice kako bi usavršili metode ucjenjivanja ili po potrebi rušenja vlada, dok na probleme hrvatskih navijača, branitelja ili običnih građana sa srpskim vlastima reagiraju mlako ili nikako.
Prošli petak organiziran je prvi potrošački bojkot trgovačkih lanaca i trgovina uopće. Čini se da je bojkot bio dosta uspješan. Dosta trgovina je reagiralo akcijskim sniženjima pojedinih artikala, a predstavnici trgovačkog ceha razletjeli su se po medijima objašnjavajući kako su im marže minimalne te da posluju na granici rentabilnosti jer ih država uništava prevelikim porezima kako bi nerazborito podizala plaće zaposlenima u državnim i javnim službama. Posebno se istaknuo glavni ekonomist Hrvatske udruge poslodavaca Hrvoje Stojić tvrdnjom da su cijene u Italiji manje nego u Hrvatskoj jer Talijana ima pedeset milijuna, a Hrvata ni četiri milijuna. Međutim, ako je HUP-ov stručnjak u pravu, ostaje nejasno kako su cijene niže i u Sloveniji iako ih je dvostruko manje nego Hrvata? Ono što me glede ovog bojkota, iako ga podupirem, pomalo kopka jesu neki glasovi koji, poneseni uspjehom akcije, maštaju o nekoj široj pobuni s puno dalekosežnijim ciljevima od obaranja previsokih cijena. I sve to nekako povezuju s događanjima u Srbiji. Kakvo god da nam je stanje u zemlji, Srbija nam ne treba biti uzor ni u čemu. Može jedino figurirati kao primjer kako nešto ne treba činiti.
Sve u svemu, pred nama su, kao i iza nas uostalom, zanimljiva vremena. Valja nam (pre)živjeti u njima.
Damir Pešorda
