Može li Trump promijeniti svijet?
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 13 Veljača 2025 16:16
Odgovor na naslovno retoričko pitanje jest – naravno da može! Samo to ne znači da će se narav tih promjena svidjeti onima koji su u njega, Trumpa, polagali nade. Kad se tzv. Overtonov prozor previše pomakne na jednu stranu, a to je uvijek tako dok se optimistički pomiče u ime nekog napretka
otrježnjujuće pomicanje natrag na drugu stranu nikada ne pokazuje one iste prizore koji su se mogli vidjeti dok se prozor pomicao u neistraženo. Hoću reći, nakon neke točke povratak na staro više nije moguć, dekadentno društvo može se vratiti u stanje puritanizma, ali taj puritanizam nema puno zajedničkog s dobrim starim vremenima za kojima konzervativci žale. Uostalom, puritanizam i konzervativizam ni izbliza nisu isto.
Nekoliko dobrih stvari Trump je učinio dočim je stupio na dužnost. Prvo, proglasio je da postoje samo dva spola, muški i ženski. Drugo, odlučio je prekinuti nezakoniti prelazak migranata iz Meksika u SAD te deportirati ilegalne imigrante. Te dvije odluke odjeknule su širom svijeta i izazvale opće oduševljenje protivnika woke ideologije. Razmotrimo li podrobnije te odluke, uočit ćemo da je riječ o zdravorazumskim i kroz cijelu dosadašnju ljudsku povijest samorazumljivim stavovima. Međutim, zbog njih ga mainstream mediji proglašavaju opasnošću za čovječanstvo. S druge strane uočljiv je i stanoviti pomak prema prihvaćanju novog smjera u američkoj politici i nevještih pokušaja prilagođavanja budući da je Amerika ipak najmoćnija svjetska sila, a Trump, voljeli ga ili ne, činjenica.
Američko istupanje iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i iz Svjetske zdravstvene organizacije dodatni su udar na globalno preoblikovanje svijeta koji, čini se, provode nadnacionalne strukture moći iz sjene kako god da ih nazvali. Te političke agende provodi Zapad, a one najviše štete nanose upravo Zapadu. Izuzimajući zavodljive i nedokazive teorije urote, kako su glavni razlozi takvim samouništavajućim politikama naum da se svjetsko stanovništvo sreže na ''zlatnu milijardu'' i/ili stavi pod potpunu kontrolu kroz politiku dezintegracije nadosobnih identiteta, petnaestminutnih gradova i ugljičnog otiska, teško je naći neko suvislo objašnjenje zapadne autodestrukcije. Osim ako ustroj svijeta sam po sebi nema neki ugrađeni mehanizam da se ono što prijeđe određenu točku razvoja samo od sebe urušava. Trumpova intervencija u tom slučaju može biti tek kratko odgađanje neizbježnoga.
Trumpovo nastojanje da blokira savezne zajmove, bespovratna sredstva i druge vrste savezne pomoći za mahom neprofitne organizacije, koje su provodile programe ''raznolikosti, jednakosti i inkluzije'' (DEI), stopirala je američka okružna sutkinja Loren Ali Khan. To pokazuje da će Trump nailaziti na otpore na svakom koraku i da eutanazija tzv. wokwduboke države uopće neće biti lagana, naprotiv brojni njezini kraci preživjet će koliko god ih Trumpova administracija rezala. A što se glave tiče, bojim se, na mjestu nedohvatljivom i samom Trumpu. Ipak, kako god se stvari razvijale, da ništa više do kraja mandata ne uradi, Trump je u nekoliko prvih dana svoje vlasti učinio više za obranu i reafirmaciju konzervativnih vrijednosti i zdravog razuma nego svi europski pravi i lažni konzervativci u posljednjih desetak godina.
No, ne treba zatvarati oči pred činjenicom da Trump ne radi samo na reafirmaciji tradicionalnih vrijednosti i zdravog razuma, nego se na temelju njegove politike, najava te ljudi kojima se okružio može zaključiti još ponešto. Kao što napisa Zoran Vukman na Facebooku ''Trump ukida woke ludilo i genderizam, ali zato transhumanizam globalno ide dalje i velika utrka u razvoju AI''. Taj konzervativni progresivizam možda nije loš sam po sebi, no utopijske natruhe koje u njega unosi Elon Musk može biti zametkom neke nove distopije. S druge strane Trumpove ideje o pripajanju Grenlanda i Kanade Sjedinjenim Američkim Državama te preuzimanju Panamskog kanala opravdano unose dodatni nemir u međunarodne odnose. Takve najave obesmišljavaju NATO budući da bi se jedna NATO zemlja trebala braniti od teritorijalnih prisezanja druge NATO zemlje. Ono što je počelo osamostaljenjem Kosova, nastavilo se ratom u Ukrajini i ratovima na Bliskom istoku, moglo bi postati pravilom novog međunarodnoga poretka. U tom svijetlu pokazuje se koliko je bila naivna mantra naših političara kako su nam granice zaštićene od svih ugroza ''kišobranom'' NATO-a, što je dugo vremena bio zgodan izgovor za neulaganje u vojsku.
Bilo kako bilo, s Trumpom na čelu Amerike ne će biti dosadno.
Damir Pešorda
