Njemačka pred izbore
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 14 Veljača 2025 14:09
Kod glasanja za Prijedlog rezolucije o smanjenju priliva migranata u Njemačku 29.siječnja većina zastupnika glasali su ZA smanjenje prilijeva migranata i odbijanje svih ilegalnih migranata na svim njemačkim granicama – uključujući i tražitelje azila koji nemaju dozvolu za ulazak. Bio je to trijumf CDU/CSU-kandidata za kancelara Friedricha Merza.
Na žalost, istovjetni Zakon o ograničenju priljeva migranata 31. siječnja nije prošao.
Zašto?
Odmah poslije uspješnog Prijedloga rezolucije proradila je cijela lijevo-globalistička mašinerija u Njemačkoj i kao po narudžbi crveno-zelenih na scenu stupa bivša njemačka kancelarka Angela Merkel („Majka svih njemačkih zala“, kako je neki prozvaše!). Ona se suprotstavila vlastitoj stranci (CDU) i i njezinu kandidatu i predsjedniku Merzu te je objavila priopćenje u kojemu je Prijedlogom rezolucije, koji je dva dana prije prošao s glasovima AfD-a, nazvala velikom pogrješkom.
Njezina je izjava bila je daleko učinkovitija nego što se moglo predvidjeti jer nakon nje čak 12 njenih pristaša(zastupnika CDU) nije glasovalo za Zakon. Prema zapisniku pisarnice Bundestaga, 2 zastupnika FDP-a glasali su protiv, 5 ih je bilo suzdržano, a 16 nije glasovalo. Tako je Zakon o ograničenju priljeva migranata propao.
Tako je Zakon o ograničenju priljevamigranata propao.
Tim je činom Angela Merkel zadala težak udarac svojoj stranci i pokazala da radi i protiv CDU i protiv Merza. Ona još uvijek ne želi prihvatiti da je ovaj cijeli debakl u svezi s migracijama i azilom, relevantan čimbenik njezine političke ostavštine, i koji se temelji isključivo na njezinom neuspjehu.
Pođimo nekim redom i spomenimo barem nekoliko „smrtnih grijeha“ ove političarke, koje je upravljala 16 godina najmoćnijom zemljom u EU.
Grčka je vlada godine 2010. koristeći trikove i krivotvorene bilance „za dlaku“ ostala u eurozoni. Zahvaljujući upravo Angeli Merkel i Međunarodnom monetarnom fondu Grčka je dobila 289 milijarde Euro kredita i spasila se od državnog bankrota.
Tri dana nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi (11.03.2010.) kancelarka Merkel najavljuje početak konačnog ukidanja atomskih centrala, koje je do tada ushićeno promovirala. Trend njemačke energetske ovisnosti rapidno raste.
Merkel je ukinula njemačku vojnu obvezu 2011. i „razoružala“Bundeswehr.
Cilj izdvajanja dva posto BDP-a za naoružanje, koji je obvezujući za sve članice NATO-a, nije poštivan, svake godine njenoga mandata.
Godine 2015. otvorila je širom vrata nekontroliranim masovnim migracijama, koje su stubokom preplavile i destabilizirale njemačko društvo.
Prema ocjeni uglednih pravnika za EU-zakonske regule radilo se o eklatantnom i namjernom kršenju (i danas važećih!) Dublinskih ugovora. To je također i kršenje njemačkog Ustava, članak 16.a (ljudi koji su politički progonjeni uživaju pravo na azil). I, to je bilo i kršenje službene prisege o poštivanju njemačkih zakona i sprječavanju štete njemačkom narodu.
Njena neizreciva rečenica "Ne mogu dopustiti da se svi utope" djelovala je površno i ironično. Čak joj je i tadašnji predsjednik Gauck poručivao: “Srca su nam široka, ali su nam mogućnosti ograničene.”
Iskusni i ozbiljni novinar Peter Scholl-Latour piše tada: “Tko preuzme pola Kalkutte, ne pomaže Kalkuttu, ali sam postaje Kalkutta.”
Posebna je priča relativno dobar odnos Angele Merkel s Vladimirom Putinom i Rusijom u čijem je okrilju ona rođena i odrasla.
No vratimo se jedno desetljeće unazad.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ukrajina je formalno imala treću najveću zalihu nuklearnog oružja u svijetu, nakon SAD-a i Rusije. Primjerice, Kijev je imao 176 ICBM-a koji su mogli nositi 1.272 nuklearne bojeve glave. U Ukrajini je izvorno bilo stacionirano i 2.500 taktičkih nuklearnih oružja. Posljednja bojeva glava konačno je napustila zemlju 2. lipnja 1996.
Ono što je posebno gorko iz današnje perspektive: Do 2006. Ukrajina je Rusiji također predala nekoliko strateških bombardera sposobnih za nošenje nuklearnog oružja - kao neku vrstu kompenzacije za isporuke plina, a Rusija sada koristi ove bombardere u ratu protiv Ukrajine.
O tome je li iz ukrajinske perspektive bilo ispravno odustati od nuklearnog oružja u Kijevu (i ne samo u Kijevu) raspravlja se od aneksije Krima u veljači 2014. godine.
Na summitu NATO-a početkom travnja 2008. u Bukureštu kad je došlo na raspravu prijem Ukrajine i Gruzije Angela Merkel, potpomognuta Sarkozyjem, bila je vrlo kratka: „Njet“!
U veljači 2014. godine Rusija anektira Krim, a samo par mjeseci kasnije, točnije 8. studenog, uz veliku ceremoniju u Lubminu, u Istočnoj Njemačkoj, kancelarka Merkel i ruski predsjednik Medvedev simbolično su pustili u rad 1.224 km dugi i 7,4 milijarde eura skupi plinovod.
Ono što je zajedničko svim ovim kriznim i pogrješnim odlukama Angele Merkel jest da nisu nastale iz vedra neba. Uvijek je bilo jasno da bi se situacija mogla dramatično pogoršati - mnogo prije nego što je kriza postala akutna. Ali tadašnja savezna vlada (demokršćani i socijaldemokrati) i njezina kancelarka ignorirali su znakove upozorenja. I bili potpuno nespremni kada su stvari postale ozbiljne.
Tri najveće pogreške Angele Merkel koje su izravno uzdrmale i temelje EU-a su: kriza eura, izbjeglička kriza i kriza izazvana Brexitom.
Teško je iznaći njemačkog kancelara, iliti nekog europskog državnika sa ovako pogrješnim odlukama čak i u starijoj europskoj povijesti.
I poslije ovoga vrućeg političkog tjedna u ovoj hladnoj veljači demokršćani i Friedrich Merz donose „programe za vrijeme kad preuzmu vlast“, a kojima će ukrotiti neregularne migracije, ne zaboravljajući se opetovano zakleti: Nikada zajedno s AfD, a evo od petka, kaže da ne će ni sa FDP-om.
Ostaje nam priupitati: A, s kim to realizirati, gospodine Merz?
Ankete se rade skoro svakodnevno i časoviti odnos snaga je: CDU/CSU = 30%, SPD = 15%, Zeleni = 14% i AfD = 22%, dok je FDP je nadomak izbornoga praga.
SPD i Zeleni neumorno obećavaju sve ono što su u tri godine semaforske vlade uspješno spriječili. Oni otvoreno i dalje zagovaraju neobuzdanu imigraciju, koju će oni uvećanim novčanim izdacima bolje integrirati. Danomice se skoro regrutiraju pristalice i članovi i organiziraju masovni protesti (u subotu u Münchenu oko 250.000!) i to protiv „djelomično-ekstremnog“ AfD(„djelomično-ekstreman“, je nova kovanica u njemačkom jeziku i bit će zasigurno proglašena riječju godine).
Poveća grupa zastupnika CDU/CSU, socijaldemokrata i ljevice već tjednima debatiraju o mogućnostima zabrane djelovanja „desničarskog, djelomično-ekstremističkog“ AfD-a, razotkrivajući tim činom: koliko je živa njemačka autoritarna država u mnogim glavama.
Jedno je sigurno i to: Merz je svojim dosadašnjim prijedlozima očito razbio jedan tabu i prouzročio jednu dramatično napetu izbornu kampanju.
Žustre debate i polemike se vode po svim medijima, reflektirajući i za obične smrtnike kako ništa nije ubitačnije za raspravu, debatu i polemike od nekoga tko doista poznaje temu/problem.
Kancelarski kandidat Merz može pobijediti ili izgubiti, ali dvije trećine Nijemaca znaju časovito za njega i njegove radikalne planove.
Ali je li u pravu i jesu li europski ugovori i naputci doista “nefunkcionalni”?Je su li njegovi prijedlozi oprečni zakonima EU-a i daju li ti prijedlozi naslutiti kaoposljednji čavao u lijes Schengenskom ugovoru?
Uredba Dublin III kaže: „… Zahtjev za azil obrađuje se samo jednom i to u zemlji u koju izbjeglica/migrant stigne…“.
Spomenimo i tzv. Uredbu o trećim zemljama. To je propis o pravu na azil prema kojem se osobama koje su politički progonjene u zemlji podrijetla, a ulaze preko treće sigurne zemlje, ne dopušta ostvarivanje prava na azil …“.
Njemačka koja je znatno udaljena od vanjskih granica EU-a mogla bi, pozivajući ove dvije zakonske odredbe „mirno spavati“, da joj taj spokoj nije pokvario:
a)Brüssel, koji se nikada nije držao zakonskih propisa koje je sam donosio.
b) Politika „otvorenih granica/vrata“ i izdašna novčana potpora migrantima, koju je provodila bivša kancelarka Angela Merkel, s jakim vjetrom u leđa od nekoliko katoličkih i evangelističkih biskupa, koji si uzurpiraše pravo da se predstavljaju s: „Mi smo crkva“ (sic!), i
c) EU-granične zemlje, kao Španjolska, Italija, Grčka, Mađarska, Bugarska koristili su ovu njemačku dobrohotnost i „pomogli bezbrojnu migraciju da se dočepa obećane zemlje.“
Već tjednima više CDU/CSU-, SPD- i lijevih zastupnika istražuju mogućnosti zabrane „desničarskog djelomično-ekstremističkog“ AfD-a, razotkrivajući tim činom koliko je živa njemačka autoritarna država u mnogim glavama.
Njemačka je već danas crveno-zeleni otok u desničarsko-populističkom mainstream. Već su „pale“ Austrija, Francuska, Belgija, Nizozemska i Poljska.
23. veljače 2025. pada odluka o sastavu sljedećeg Bundestaga i konstituiranju nove vlade. Neka mi je, a poslije 50-godišnjeg životnog (i političkog) iskustva u ovoj zemlji, dozvoljena i jedna smjela prognoza: Vjerojatno će CDU/CSU i SPD dogovoriti koaliciju i to bez dva alfa-mužjakaMerza i Scholza.
Moja skromna priželjkivanja su da se nakon više od 26 godina na čelo države izabere kancelar(ka) koji(a) ima svoju djecu.
Piše: Dr. Tomislav Đurasović, München
