Poslije Milanovića opet Milanović
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 17 Veljača 2025 13:58
Zoran Milanović, aktualni predsjednik Republike Hrvatske, poznat je po svom svađalačkom i kontradiktornom karakteru. Njegov stil komunikacije često se doživljava kao, nekonvencionalan, otkvačen, sirov i brutalan, bez kompleksa i zaziranja od grubih konfrontacija.
U nekim trenutcima frcaju iskre iz očiju, pršte teške riječi, jezikom se oblizuje, a šake priteže na obračun. Govor tijela odudara od načitanog i uglađenog diplomata. Svakako neuobičajen za nekoga tko je potekao iz Granićeve diplomatske sinekure Ministarstva vanjskih poslova.
Neki analitičari su ga opisali kao političara s "dvostrukom prirodom", kao onog koji je često kontradiktoran do te mjere da sam sebi skače u usta. Često su mu izjave iz prošlosti posve suprotne sadašnjima ili obrnuto. Uspijeva često protiv sebe okrenuti i vlastite pristaše, a kamoli ne one koji ga kritiziraju iz suprotnog političkog tabora.
Odrastao u obitelji zagovornika i simpatizera komunizma, iz hudih vremena staljinističkih dogmi poslije Drugog svjetskog rata, odgojenog na postulatima i načelima titoizma. Služio je vojni rok u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA), u elitnoj jedinici Titovih gardista u Beogradu. U razdoblju 1985. godine, pet godina poslije smrti diktatora Tita, podnio je zahtjev za članstvo u Savez komunista Jugoslavije (SKJ), što je poznato i dokumentirano. Ne smatra to pogrješnim odabirom ili zabludom. Ostaje i nadalje potpuno predan postulatima partije i partijskim metodama, što ga u konačnici dovodi i na mjesto čelnika SDP-a u samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj. Na žalost, Hrvatska nije sprovela ideološko-moralnu lustraciju. Uopće nije čudno da Milanović više vrednuje Tita nego Tuđmana. Njegov će mandat i dalje biti usmjeren na cilj kako bi nasljednike komunizma i titoiste doveo na vlast u Hrvatskoj, kao izvršnu vlast.
Nije nimalo drugačiji po pitanju međunarodnih prosudbi, stavova i kritika. Profilirao se kao zagovornik proruske politike. Sveukupno, Zoran Milanović ostaje politička figura koja izaziva podijeljena mišljenja, s karakterom zagovornika socijalno-liberalnih stavova, načela i dogmi. Nije omiljen ni u inozemstvu, nema međunarodnih partnera ni komunikacije sa stranim državnicima. Na međunarodnom planu nema pokušaja učiniti nešto politički konstruktivno u interesu Hrvatske.
Što možemo očekivati od Milanovića u novom mandatu? Kakvu će politiku voditi? Odgovor se nalazi u jednoj rečenici: poslije Milanovića opet Milanović – i ništa novo.
Posve sigurno Milanović ne će promijeniti svoju retoriku i način komunikacije. Ne će u svečanim prigodama nositi zakonom propisanu predsjedničku hrvatsku lentu. Ne će doći na grob prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Ne će doći ni na Oltar domovine na Medvedgradu. Ne će tamo naložiti postrojavanje Počasno-zaštitne bojne u crvenim petokrakapovijesnim odorama u dane sjećanja, niti će naložiti ispaljivanje počasnih plotuna u čast Domovine. Ne će ući pod krov crkve sa starim povijesnim hrvatskim grbom na Trgu Svetog Marka, niti tamo ne će polagati prisegu. Ne će ni ubuduće ostati u Vukovaru na misi i slušati propovijed. Ne će ni u drugim prigodama ući u crkvu, ne će od ateista postati vjernik. Ne će biti tradicionalist, niti se dostojno odnositi prema Danu hrvatske državnosti ili Božiću. Ne će komemorirati na mjestima poubijanih Hrvata poslije Drugog svjetskog rata, ne će posjetiti Jazovku, šumu Lug kod Bjelovara, Macelj, ili nedaleke Gračane i Šestine... Ne će komemorirati žrtve hrvatskih branitelja koji su s oznakama HOS-a branili Hrvatsku i ginuli u odori s natpisom – „Za dom spremni“. Ne će shvatiti ni prihvatiti domoljubne pjesme hrvatskog branitelja Marka Perkovića Thompsona.
Poslije Milanovića opet ostaje Milanović, onakav kakav je bio i kakav u stvari jest njegov odgoj i karakter. Komunist, kome je Hrvatska samo sastavnica bivše titoističke vladavine, po čijem uzoru će u idućem mandatu nastaviti lagodan niz hedonističkih užitaka i privilegija. Bez ikakvog patriotizma i ponosa na hrvatske povijesne događaje, tradicije i baštine.
Nasuprot tome Hrvatskoj je potreban predsjednik vizionar, politički strateg, državnik, povijesni tradicionalist, iskreni altruist s nesebičnom brigom za dobrobit svih hrvatskih ljudi, povijesnih istina i vrijednosti, sa zalaganjem da se u Hrvatskoj znanstveno ukloni sva laž komunističkih dogmi, učenja i ponavljanja povijesnih izmišljotina, iz starog i novog jugoslavenstva.
