Nezavisna lista Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 28 Veljača 2025 18:07
U zagrebačkim Šestinama održan je 22.veljače 2025. godine osnivački sabor političke stranke Nezavisna lista Tomislava Jonjića – Jedino Hrvatska. Sabor je započeo paljenjem svijeća i molitvom na grobu Oca Domovine Ante Starčevića, pjevanjem hrvatske himne i minutom šutnje za sve one koji su svoje živote položili za Hrvatsku.
Imali smo osobitu čast pribivati ovom saboru i otvarati nakon niza godina jednu novu mogućnost političkoga života. Unatoč činjenici da u Hrvatskoj postoji relativno mnogo stranaka, od kojih su neke bile u devedesetima osnovane na starim temeljima komunističke partije, a ostale su ili obnovljene (kao Hrvatska seljačka stranka) ili su stvorene prema demokratskim principima Zapadnoga svijeta, čini se da nova stranka u temeljnim dokumentima, Programu i Statutu, donosi neku novu jasnoću, slobodu u mišljenju, ponos u pripadnosti, elemente pomalo odbačenih starčevićanskih tradicija; jasno definirani i prepoznatljivi nacionalno-politički izraz prirodnog i povijesnog prava hrvatskog naroda na vlastitu neovisnu i suverenu državu. U svjetonazorskom i socijalnom pogledu oslanja se na etički i društveni nauk Katoličke crkve te na kršćansko poimanje ljudskog dostojanstva i općeg dobra.
U razrađenim Programskim načelima kojih ima 29, kao i Statutarnim odredbama (52 članka), nalazimo slične zamisli kao u Programu koji je dr. Tomislav Jonjić imao i kao kandidat za predsjednika Republike. Oba dokumenta prilagođena su novim okolnostima i pravno sročena u nekim novelama kao postojanje Nacionalnoga vijeća Stranke, Maloga vijeća i Velikoga vijeća.
Sav taj trud kao i onaj Program za predsjednika Republike pročitat će članovi nove Stranke i još poneko, ali moguće je da se ponovi situacija iz prošlih izbora kad su o tome raspravljali i oni koji ga nisu čitali. Neki nisu željeli, neki nisu mogli savladati njegovo gradivo, a neki su unaprijed ocijenili da taj program ne valja jer ga je sročio „opasan čovjek“. Opasan je jer jasno i nedvojbeno izražava svoje političke misli koje su u suvremenom jeziku prigušenih i zatajenih istinskih značenja, potpuno zanemarene.t.jonjic jedino hrvatska Sada se taj „opasan čovjek“ pojavljuje na sceni za lokalne izbore, a što je vrlo zanimljivo baš u Zagrebu, navlastito. Dr. Tomislav Jonjić oboružan je jednostavnim temeljnim načelima koja su polako potonula u javnom političkom životu, a on ih želi vratiti u život: savjest, neprihvaćanje beznađa, odgovornost za izrečeno i učinjeno, suverena država kao jamac slobode i prava; jačanje povijesne i nacionalne svijesti te kulture sjećanja.
Iz ovih nekoliko suhoparnih naznaka u opisu karaktera nove Stranke može se naslutiti da će dr. T. Jonjić ući u nemilu bitku u gradu Zagrebu, a i šire. U trenutcima kada se dijelovima svijeta vitla kao vrećama za smeće u rukama kramara i tirana, kada se ponižavaju cijeli narodi, ubijaju i raseljavaju, kada se urušava posljednji ostatak društvenoga morala u takozvanom Zapadnom svijetu, pojaviti se s oznakama etike kršćanskoga podrijetla, zaista je hrabrost i beskrajna nada da se na koncu može kazati: sve smo pokušali, sve učinili, sve rekli. Odmah će se pojaviti mudri promatrači iz pokrajnjih udobnih busija i nazvati taj napor uzaludnim, nemogućim pa čak i nevaljalim. Njihova prosudba utemeljena je na suvremenom pogledu na uzdignute podije kojima stupaju i ponosno defiliraju politički carevi azijatskoga tipa, moćnici hotelijeri u pozlaćenim prslucima, pouzdanici s motornim pilama u rukama, nabubreli sitni glodavci iz balkanskih gudura, dvorjani svih vrsta oličeni u najistaknutijem malom i nabreklom panonskom gazdi koji nosi kravatu sa slikom tuđih krajeva. Ti svjetski mešetari osobito su prezirni prema najčešće mladim ženskim šetačicama tim podijem prema kojima ne gaje uzvišene osjećaje, ali ni poštovanje. Dogodi se da im ne će ponuditi ni stolac kod nekoga susreta. Tamo na Bosporu.
Gledamo taj defile ministara, krvnika i mešetara cijeli svoj život u raznim oblicima, valjaju se svjetskim pozornicama, obasjani suncem i podijeljeni oceanima, dok raja gine, živi u pepelu, skuplja vodu iz bara poslije kiše, umata djecu u dronjke. Da se sada pojavi sam Gospodin Isus Krist i stane na taj podij, nismo sigurni što bi se dogodilo.t.jonjic jedino hrvatska1 On ne zna brojke i statističke podatke koji se koriste u političkoj promičbi. On ne zna za dezinformacije, za informacije, tajne službe, količine litija, tehnički svijet sa svojim istinama koje su uvijek privremene, ne zna za lažne statistike, hladni rat i blistave operacije azijatskih despota i zapadnjačkih karikaturalnih prvaka.
Nije slučajno da se u povijesti u kriznim vremenima pojavljuju zanesenjaci koji pomiču iglu na kompasu iz naizgled posve nemoguće pozicije (Papa Ivan Pavao II, Gorbačov, Tuđman). Sve započinje prekidanjem šutnje koja uništava čovjekovu savjest pa takav pobunjenik protiv nasilja nad umom i dušama postaje često „zatočenik savjesti“. On nije puki promatrač drame koja se uvijek ponavlja u ma kojem dobu i stoljeću. (Ovo što se sada događa s Ukrajinom i njenim čelnicima podsjeća na događaje koji su se dogodili i one 1986. godine. Marek Edelman, posljednji preživjeli od vojnog zapovjedništva pobune u Varšavskom getu, došao je te godine u Pariz i objašnjavao vlastima kakav je položaj političkih zatvorenika u Poljskoj. Objasnio je dramu nemogućnosti obrane ljudi, zatvorskih mučenja, neljudskih uvjeta, štrajkova glađu. Ali potonje službeno primanje Jaruzelskoga u Parizu nije doprinijelo poboljšanju uvjeta u diktaturi, nego je po povratku pojačao represiju! Danas se Europa malo uozbiljila, ali se zato na isti način iz 1986. ponaša D. Trump. On se infantilno raduje što između Rusije i SAD stoji veliki ocean! U svojoj kramarskoj trgovini on će, ako treba, baciti Ukrajinu u ralje istoga mučitelja, kojem je tek nedavno pobjegla ova velika mučenička zemlja i time označiti ponovno jedno novo doba koje je nastajalo mnogo puta, na sličan način.)
U ovakvom trenutku, kad se u spojenim posudama slična voda prelijeva i u male rukavce iz velikih mora, u našu Hrvatsku, možemo shvatiti namjeru dr. Tomislava Jonjića koji puno riskira kao osoba i domoljub pokretanjem nove stranke na pragu možda i svjetskoga užasa. t.jonjic jedino hrvatska2Shvatio je da nema nade u tuđoj šutnji, da će opet prevagnuti tehnokrati, oprezni menadžeri, činovnici i bankari, političari u udobnim sinekurama, a svatko tko zna povijest kao on, bez ikakve sumnje vidi kako predstoji nešto što je viđeno i postojalo kao ludilo ratnoga sukoba. Treba biti trijezan i sabran, smiriti misli i postaviti odgovorne ljude na čelo ove naše jedine Hrvatske koju imamo. Ovim istupanjem u javnost kao čelnik Stranke, koja će se zvati Jedino Hrvatska, uzet će na sebe teret krčitelja kroz šumu zakonitih nezakonitosti, teret buđenja zaspalih članova društva, teret sjećanja na istinske vrijednosti, rada, načela koji stoje iznad cjenkanja, prljavih poslova i nadmetanja. Odgovornost je sposobnost davanja odgovora. Upravo to čini Tomislav Jonjić.
Hrvatska je nakon kaosa diktature komunizma i Domovinskoga rata u pobjedi našla sebe. Ponadali smo se da sloboda donosi istinu. To se nije dogodilo, istinu tumače „stručnjaci“ koji surfaju na vrhu medijskoga vala i podvaljuju ispitivanje javnoga mnijenja kao zamjenu za savjest.
Nova stranka Jedino Hrvatska donosi u tegobnom trenutku naše sadašnjosti koja će biti povijest, novu nadu i hrabrost za žrtvu. Zaželimo dr. Tomislavu Jonjiću uspjeh u plemenitim namjerama i čestite ljude u njegovu stožeru.
