U cijelom tom muslimansko-bošnjačkom nacifašističkom naumu vidljiva je umiješanost i Turske i dijela pokvarene svjetske zajednice
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 29 Ožujak 2025 14:05
Je li moguće hrvatsko katoličkoj žrtvi, hrvatsko katoličkom narodu, zaboraviti muslimanske zločine počinjene u petsto šezdeset dvogodišnjoj turskoj okupaciji i prisilnoj islamizaciji u fratarskoj Bosni, kraljevini hrvatske kraljice Katarine? Odgovor bi bio, nije moguće.
Ne zbog katoličkog vjerovanja oprosta “jer ne znaju što čine” nego u prvom redu zbog činjenice da ti muslimanski zločini iz mržnje prema križu traju u kontinuitetu svih petsto i šezdeset i dvije godine od okupatorsko nasilne pojave islama na toj eurokršćanskoj periferiji.
Naprosto muslimanski zlikovci ne daju hrvatskoj žrtvi da u miru razmisli, oprosti pa i zaboravi taj barbarizam muslimanskih zločina. Zločini islamista nad kršćanima katolicima u nekad čistoj katoličkoj zemlji, a danas silom i mačem stvorenoj beha zajednici katoličanstva, pravoslavlja i islama, su proces kojem su islamisti označili kraj “mi ili oni”. I to je jedan od razloga, ta hrvatsko katolička obrana biološkog opstanka u kući pradjedova, što ne mogu, što im agresor ne da ni vremena da zaborave niti stradanja svojih djedova i otčeva niti svoja osobna stradanja u islamskom pohodu na Europu.
Barbarski okupatori
Nezabilježen je povijesni primjer tako duge i barbarske nazočnosti okupatora i sa tako kontinuiranim zločinima u porobljenoj zemlji kao što je islamski u aktualnoj Bosni i Hercegovini. Islamistički terorizam na tom eurokršćanskom prostoru snaga je suvremenih bošnjačkih čuvara osmanlijsko genocidno konfesiocidnog neprolaznog danka u krvi.
Lakše je oprostiti negoli zaboraviti. Zaboraviti znači dati poticaj ubojici da zločin ponovi. A baš zbog tog muslimansko ciklusnog ponavljanja zločina nad katolicima i katoličanstvu, nad Hrvatima i hrvatstvu, nad Europljanima i europejstvu, nemoguće je zaboraviti i tako strašne i tako brutalne zločine, ne samo u turskoj prošlosti u okupiranoj fratarskoj zemlji, nego i u muslimansko-bošnjačkoj sadašnjosti koja se i ne razlikuje od turskog vakta. I zbog toga Bosna i Hercegovina sa svojim katoličkim trinaest stoljetnim starim stanarima živi i danas u prošlosti tragične 1463. godine kad je na njeno sveto tlo stao prljavi i kršćanskim žrtvama okrvavljeni turski opanak. Zaustavljeno vrijeme strašnim islamskim zločinima, otimanja kršćanske djece iz ruku majki, silovanja žena i djevojčica, guljenje živih fratara, rušenja crkava i prisilna islamizacija, sve muslimanske nacije kroz koje su prošle i prolaze, muslimani, Turci, Osmanlije, Neopredijeljeni, Jugoslaveni, Građani, Ostali i Bošnjaci, amanetski čuvaju i svakom novom agresijom na domicilni katolički narod, na tu beha domicilnost, ga ponavljaju i ne daju u zaborav.
Odlazak u zaborav tog perioda najstrašnijeg stradanja beha eurokatoličkog identiteta ne bi samo bio i konačni odlazak islamskih zločinaca i okupatora nego značio bi i bosansko i hercegovački povratak u europsku obitelj iz koje su je islamisti nekažnjenim zločinima izvukli. E taj bosansko i hercegovački povratak u svoju staru obitelj muslimani ne mogu i ne će dozvoliti, zbog čega i ciklusno ponavljaju zločine, uvijek kada uvide i najmanji hrvatski korak povratka u Europu.
Tko onda ima moralno pravo, ili toliku političku drskost, politički zločin hrvatski narod na putu povratka u europsku obitelj vraćati i silom gurati u federalne okvire sa njihovim stoljetnim otimačima doma i domovine, i ubojicama im hrvatstva i katoličanstva. Znaju te politički silnici da prisilnim zadržavanjem hrvatskog naroda u federalnoj beha tvorevini, kakva po svom nakaradnom ustroju nije zabilježena u povijesti, sami sebi osiguravaju mirnu i koliko toliko sigurnu budućnost od islamskog terorizma.
Tragična 1463. godina po hrvatski narod
Jer, sve od osmanlijske genocidno kršćanocidne okupacije kraljevine hrvatske kraljice Katarine, sigurnost Stare dame čuvali su i čuvaju svojim milijunskim žrtvama hrvatski branitelji križa časnog i slobode zlatne. Kao i te crno tragične 1463. godine hrvatski narod nije porobljen i u sužanjstvo uveden samo zbog svoje slabosti i turske nadmoći, nego više europskom izdajom i šutnjom, koja traje i danas, i sa kojom je ta ista Stara dama sudjelovala, i sudjeluje u povratku Hrvata u bošnjačko, čitaj muslimansko sužanjstvo unutar suvremene arene danas nazvane federacija.
Europska izdaja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini u mnogim oblicima i dimenzijama ravna je turskom danku u krvi, i današnjoj bošnjačkoj isilizaciji. A da su ta tri zločina nad hrvatstvom i katoličanstvom u Bosni i Hercegovini u svemu jednaki i kao blizanci isti, europska izdaja, turski danak u krvi i bošnjačka isilomuslimanizacija, potvrđuje i činjenica njihove tijesne suradnje na tom području, i nekažnjavanja i ne osuđivanja jedni drugi, bez obzira na Međunarodne konvencije o nezastarijevanju zločina.
I ne samo međusobno neosuđivanje, nego čak i njihov pritisak na Međunarodnu zajednicu koja nikada nije osudila i kaznila turski danak u krvi, što je i bio povod kasnijim muslimanskim zločinima u Bosni i Hercegovini među kojima je i onaj muslimanski ubod noža u leđa Hrvata, ubojstva bosanskih fratara, silovanja časnih sestara, ubojstva hrvatskih žena, djece, stari, rušenja crkava, Dolac, Putićevo… Nekažnjavanja ti, i prošli povijesnih islamskih zločina nad beha katolicima, potvrda je da će se ponoviti, što je i primjetno u Bakirovom brojanju vojnika u džamijama, oružja po tvornicama namjenske industrije i nacifašističke prijetnje “mi ili oni”.
U svemu tom muslimansko-bošnjačkom nacifašističkom naumu vidljiva je umiješanost i Turske i dijela svjetske zajednice, što današnje vrijeme čini još turbulentnijim, nesigurnijim, a budućnost neizvjesnijom. Tim više što je sve više muslimanskih terorističkih zločina, kakvi se u Bosni i Hercegovini odvijaju u petsto i šezdeset dvogodišnjem kontinuitetu, po europskim gradovima i trgovima.
Muslimani Bošnjaci u fratarskoj Bosni uz počinjene, i stalno ponavljajuće zločine nad katolicima i katoličanstvom, proširuju i zločinima nad beha poviješću i nad bosansko i hercegovačkim gradovima. Tako se na turski zločin genocida i kršćanocida u Bosni i Hercegovini nastavlja i muslimansko-bošnjački zločin urbicida u kulturocida nad beha gradovima. Globalni islamski zločin negiranja i nepriznavanja svega prije islama i muslimana, u beha zemlji koja je bila kraljevski uređena kada islam nije ni postojao.
Muslimanski povijesni zločini
Nespojive te dvije razlike, eurobosanske i orijent islamske prošlosti i sadašnjosti, dio svijeta je, a kako drugačije nego opet zločinom strpao u zajednički federalni okvir, već u njegovoj izgradnji napravljen sav od muslimanskih povijesnih zločina nad porobljenim kršćanima katolicima. Uvijek nekažnjeni zločini potiču na ponavljanje isti, te na tom zločinačkom tragu muslimani-Bošnjaci nastavljaju zločine i nad bosansko i hercegovačkoj eurokršćanskoj povijesti i nad povijesti njenih gradova.
Nakon što su Sarajevo pretvorili u islamistički Kabul i Teheran, krvavom ratnom islamskom revolucijom i učinili ga etnički i vjerski, gotovo, sto posto čistim muslimansko-islamskim gradom, danas mu pokušavaju, naravno opet prisilom, promijeniti i datum njegova osnutka smještajući ga u turski zločinački vakat. Zločin na zločin, i kada bi hrvatska žrtva htjela zaboraviti, ili oprostiti, muslimani-Bošnjaci to ne dozvoljavaju.
Muslimansko-bošnjačko mijenjanje datuma osnutka beha gradova, nije isto što i mijenjanje svoga nacionalnog identiteta, tražeći neki korijen na okupiranoj zemlji sa kojim bi se vezali za nju. Ali u stoljećima nacionalnog lutanja i samotraženja ne nalaze se ni u jednom promijenjenom identitetu. Ništa od toga ne naučiše, pa i ne čudi što bi sada mijenjali i datum osnutka Sarajeva. Promjena datuma osnutka Sarajeva je nemoguća, za razliku od promjene njegove nacionalne i vjerske slike koju su izvršili zločinom etničko vjerskog čišćenja. Sada bi i njegov osnutak i njegove osnivače izjednačili sa aktualnom etničkom slikom, muslimanskom. Očito, u muslimansko-bošnjačkom mentalnom sklopu zločin nema granica. I stoga je hrvatsko katoličkim stoljetnim žrtvama, kao i izgrađenim spomenicima i gradovima, muslimanski, isto tako stoljetni, zločini i nezaboravni i neoprostivi.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
