Sramno orgijanje bošnjačkih islamskih militanata po Sarajevu 1. ožujka ove godine
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 22 Ožujak 2025 09:50
Zasigurno da nema svjetskog političkog proizvoda tako neželjenog i neprodavanog na političkom tržištu a tako skupo napravljenog i održavanog kao što je, već se više i ne zna kako se danas zove, a samo proizvođači i konstruktori je krste imenom, Bosna i Hercegovina.
Gotovo u svim svjetskim političko interesnim centrima osmišljavan proizvod i mogao se plasirati samo na balkansko političko tržište. Već u samom projektiranju znalo se, zapravo nije ni planirano da bude duga vijeka, da ne će biti prihvaćeno ni od jednog nacionalnog kupca, naroda, bosansko i hercegovačkog tržišta, što je i bio razlog njegovim konstruktorima da na tu tržnicu pošalju i svoje vojske, i svoje inovatore, i svoje visoke predstavnike, da s glavnim kupcem, muslimanima-Bošnjacima za koje je i namijenjeno da bude zaštićeno kao politički spomenik jednog nepravednog vremena. I tako se dogodilo. Spomenik kojeg su u vojnoj američkoj bazi izgradili sami sebi suvremenici tadašnjeg vremena ljudske povijesti, od kojeg danas cijeli svijet okreće glavu s komentarom, sramota ljudske civilizacije i kulture, bezuspješno čuva silna svjetska vojska zajedno sa islamskim teroristima i ekstremistima, cijelo vrijeme svog postojanja se trese, urušava i sve je neprihvatljiviji svim narodima koji ga gledaju i koji su prisiljeni da žive jedni pokraj drugi, i u najvećoj sramoti ljudske političke povijesti.
Sve krvavije ruke
Sramota, sramota i opet sramota, izum svjetskih moćnika s kraja krvavo rušilačkog dvadesetog stoljeća. Iz tog perioda ljudske tragične povijesti vladari sudbina čovječanstva niti su htjeli niti su mogli, u svojim krvavim naumima, nešto bolje proizvesti, nešto naučiti, i grijehe prošlosti oprati. Naprotiv, sve strahote kroz koje je svijet prošao oni su naprosto usavršavali i modificirali izbacujući ih na političko tržište zamišljenih svjetskih prostora. U prvom redu balkanskih koje su Osmanlije zabetonirale u najcrnju prošlost osvajačko islamskog pohoda na Europu i njen kršćanski identitet. Poslije svakog tragično ratnog perioda izlazile su nove ili stare pod novim imenom, ideologije, savezi, federacije, udruženja, organizacije, što je bio znak da tadašnjim, no ništa nije drugačije ni sadašnjim, imperatorima i herodima nije do mira, do pravednosti, do slobode svijeta u jednakosti. I kako bi bilo kada je povijest zabilježila za budućnost kako nema političara, bez obzira kojeg ranga, ne okrvavljenih ruku. Naravno oni na najvišem vrhu, na vrhu svjetske političke piramide, imaju najkrvavije ruke do lakata, i što je još najtužnije i najopasnije za čovječanstvo je činjenica kako ti apsolutisti svaki dan sve više i više okrvavljuju svoje ruke krvlju nedužnih cijelih naroda.
I možda nema u svijetu takvog mjesta, takvog krvavog laboratorija za izmišljanje, ispitivanje i testiranje ideologija, federacija i saveza kakva je Bosna i Hercegovina. Tu krvavu i tragičnu zadaću nametnuli su joj, i ostavili, okupatorske Osmanlije, koji su donijeli i primjenjivali u praksi najbrutalnije eksperimente na porobljenim kršćanima katolicima. I taj njihov doneseni izum zločina i barbarstva kasnije, pa sve do danas, i danas, usavršavali su potomci Osmanlija, i svjetski moćnici čiji se interesi poklapaju sa turskim, islamskim. Stoga je i ova tvorevina, nova daytonska Bosna i Hercegovina, jedini europski prostor na kojem se u petsto i šezdeset dvogodišnjem kontinuitetu vodi vjerski rat između obrambenog kršćanstva i agresorskog islama. Zasigurno nema zabilježenog primjera tako dugo vođenog, i koji se još uvijek vodi, vjerskog rata u svijetu. Ono što ga čini još jedinstvenijim, još strašnijim, su riječi lidera muslimanskog naroda Bakira, sina ratnog zločinca Alije Izetbegovića koji je vjerski beha rat nastavio tamo gdje su Turci zaustavljeni sa sintagmom “MI ili ONI”. Ovaj cilj muslimani su sebi postavili već u samom agresorskom dolasku islama na ta područja, zbog čega su i započeli osvajanje i prisilnu islamizaciju Stare dame.
Muslimani sve ekstremniji i radikaliziraniji
No, samo ga prvi put javno obznanjuju Bošnjaci, ohrabreni Erdoğanovim ponovnim etničkim čišćenjem Armenaca, pokušajem povratka Osmanlijskog carstva, i brutalnom pojavom i praksom islamskog terorizma 11. rujna 2001. udarom na Ameriku, te 7. listopada 2023. terorističkim upadom u Izrael. Svi ti i takvi islamski teroristički zločini diljem slobodnog demokratskog nemuslimanskog svijeta dodatno su ekstremizirali i radikalizirali muslimane u Bosni i Hercegovinu, povećavajući im apetite i ciljeve. No, i sve bi to trebalo biti razlog žrtvama takvih zločina iz vjerske muslimanske mržnje prema nevjernicima, prema katolicima u BiH koji su i žrtve neprirodne beha federacije da ih ne iznenadi ponavljanje muslimanskog udara noža u leđa Hrvatima.
Nakon svih povijesnih petsto šezdeset dvogodišnjih muslimanskih zločina nad autohtonim bosanskohercegovačkim stanarskim vlasnicima Bosne i Hercegovine, vrijeme je da hrvatski narod nešto nauči od te stradalničke bliže i dalje prošlosti. Jer svaki novi, ili nastavak starog, muslimanski zločin uvijek je bivao brutalniji, svirepiji, ruševniji i krvaviji, dovodeći Hrvate na granicu biološkog nestanka u vlastitoj trinaest stoljeća staroj kući, Bosni i Hercegovini, i sve bliže gubitnika u ratu kojeg je započela dinastija Izetbegović, MI ILI ONI. To je genocidni cilj kojem muslimani idu sve od osmanlijske okupacije Bosne i Hercegovine, sve od nasilničke pojave islama na tim prostorima. Budući da nikada nisu odustajali od tog zločina, mijenjali su sredstva vjerujući da je sa njima ostvariv. Potkivali žive fratre, na kolcu ih pekli, na Alijin zločinačko-teroristički način ubijali. Silovali djevojčice i žene, prvu bračnu noć turski zlikovci spavali s udatom katolkinjom, otimali zdravu mušku djecu od katolika i odvodili ih u Tursku na prisilnu islamizaciju. Uvodili harače i otimali posjede katolicima, a nevjernike prisiljavali da u najveće blato legnu kada pored njih prolazi turski aga. Rušili crkve i na njihovim temeljima gradili džamije…
Po padu terorističko-genocidnog turskog carstva u pokušaju skrivanja počinjenih zločina, kroz koje nije prošao ni jedan katolički narod u povijesti kršćanstva islamisti mijenjaju nacionalnu odrednicu. Turskim porazom u fratarskoj Bosni izjašnjavaju se Turcima, kao ostatci zločinačko terorističko, genocidno kršćanocidnog carstva, pa postaju Jugoslaveni, pa Srbi, pa Hrvati, pa Neopredijeljeni, pa muslimani, pa Muslimani, pa Potomci Osmanlija, pa opet Turci, pa Bošnjaci, i da bi se sada tražili u Bosancima, Građanima, Ostalima, Komšićima, Zorićima, Kovačevićima, Fincijima, Alkajilima… Cijelo to nacionalno traženje bilo je, zapravo, vrijeme muslimanskog razbijanja europsko kršćanske Bosne i Hercegovine, i proces vjerskog muslimanskog radikaliziranja, koje je dostiglo najvišu, no za Europu i njen identitet i najopasniju, razinu pokazanu u udaru noža u leđa Hrvata i slikama počinjenih zločina iz vjerske mržnje prema katolicima.
Tek na toj razini počinjenih zločina nad autohtonim katolicima, vjerujući da nestankom Hrvata nestaje i europska i kršćanska Bosna, i da samo na njenim ruševinama moguća je islamska Bosna i Hercegovina, javno obznanjuju Bošnjački teritorij izboren parolom “mi ili oni”. U muslimansko-bošnjačke postrojbe tih džihadista, mrzitelja i rušitelja križa, slila se rijeka isilovaca iz, gotovo, svih islamskih zemalja, napose iz onih najradikalnijih koje grade džamije i na okupiranoj hrvatskoj zemlji. Demonstracija je to vojne pobjede, s porukom nema povratka Bosne i Hercegovine u obitelj europskih zemalja, što potvrđuju i vjerskim obilježavanjima dana neovisnosti Bošnjačkog teritorija, čime nema ni nastavka europeizacije Muslimana.
Sve dalje od kršćanske Europe
Umjesto nastavka europiziranja Bošnjaci su krenuli u radikalizaciju i fundamentalizaciju putova kojima idu u vjerski islamski terorizam. Vidjelo se to i 1. ožujka 2025. na muslimansko-bošnjačkom obilježavanju dana neovisnosti BiH, zapravo neovisnosti bošnjačkog teritorija. Cijela proslava bila je u znaku vjerskih muslimanskih obreda, veličanje ratnih zločinaca i njihovog vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića, okićena s krvavim zabranjenim ratnim muslimanskim zastavama. Nekadašnjim glavnim gradom svih beha naroda, a danas glavni grad bošnjačkog teritorija, defilirale su kolone automobila s ratnim zastavama na kojima su, ukradeni, s pokušajem islamiziranja, katolički ljiljani Svetog Antuna. Trubilo se i mahalo, prijetilo i uzvikivalo o cjelovitosti zemlje koja je duboko podijeljena i između bošnjačkog naroda, onih koji slave 1. ožujak, dan poslije kojeg su se Izetbegovići, Cerići, Kavazovići, Genjci, Džaferovići i mnogi drugi ratni muslimanski zločinci obogatili u tolikoj mjeri da im je bogatstvo veće od cijelog ostatka bošnjačkog naroda. A baš taj do gladi osiromašeni dio Bošnjaka i ne obilježava 1. ožujak kao dan neovisnosti Bošnjačkog teritorija, jer za njih je to dan poslije kojeg im je ratna muslimanska vrhuška uzela sve, i prisilila ih da bude ovisna o njihovim mrvicama koje prospu sa svojih zlatnih stolova.
Stoga, svaki narod u BiH ima s pravom svoj Dan neovisnosti, Dan neovisnosti svog teritorija, i svaki, opet s pravom povezan više sa svojom maticom negoli međusobno povezani nekom bosanskom i hercegovačkom vezom. Jer svaki bosanski i hercegovački narod obilježava Dan neovisnosti svog teritorija obredima svoje kulture, povijesti, civilizacije i vjere kako su to, vrlo nametljivo obilježili Bošnjaci svoj 1. ožujak 2025. Dan neovisnosti Bošnjačkog teritorija. A tako obilježen bilo koji dan u beha zajednici nikada ne može biti zajednički, i obilježen od sva tri njena naroda. Pa čak obilježen ni od Građana, Ostalih, Zorića, Kovačevića, Fincija… ili od Komšića što je bilo i vidljivo kada je kao, od nekog primoran, stajao ponižen uz Bećirovića i ostale bošnjačke lidere dok su se oni po svom vjerskom obredu molili pod spomenicima. Dokaz lažne Komšićeve, i svih drugih Komšića, i bošnjačkih vođa borbe za jedinstvenu i cjelovitu beha zajednicu. Jedini način na koji bi Bosna i Hercegovina mogla ostati, i u povijesti opstati, je konfederalizacija tri nacionalna teritorija. Bošnjački teritorij, kako ga je prozvao Bakir Izetbegović, čak ga nije nazvao ni Bošnjačka Republika Bosna i Hercegovina jer mu to ime bez predznaka islamska ne odgovara, Hrvatska Republika Herceg Bosna i Republika srpska. Samo takva konfederalna zajednica bila bi prihvatljiva svim trima suverenim i konstitutivnim narodima, i kao takvoj svi bi zajednički mogli joj obilježavati Dan neovisnosti.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
