O štrajku
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 14 Ožujak 2025 07:29
Nakon neuspješnog mirenja tri reprezentativna sindikata su ipak smogla snage suprotstaviti se vlasti i organizirati jednodnevni štrajk u cijeloj školskoj vertikali.
Sva tri materijalna zahtjeva za povećanjem osnovice od 10 posto, za korekcijom koeficijenata privremenim dodatkom na plaću dok se to ne riješi Vlada je u svojoj bahatosti glatko odbila, pristajući samo na zahtjeve koji nisu materijalne prirode: izuzeće nastavnika iz nakaradnog zakona o ocjenjivanju te odgodi i daljnjoj prilagodbi modularne nastave u strukovnim školama.
Podsjećamo, još prije 8 mjeseci naš sindikat je prvi poslao zakon o ocjenjivanju na ocjenu ustavnosti, a do dan danas se Ustavni sud nije oglasio oko toga.
Premda smatramo da je povećanje osnovice od 10 posto i dalje premalo i neprimjereno s obzirom na beskrajno divljanje inflacije te vidjevši kako vladajućima nije problem krajnje arogantno i podsmješljivo jednim potezu sebi povećati plaće čak 80 posto, svjesni smo da je neophodno tražiti bar neko povećanje plaće kako bi se štrajk uopće mogao pokrenuti.
Pravi problem je prvenstveno u sramotno malim koeficijentima kojima se nepravedno zakida prosvjetare u sustavu odgoja i obrazovanja u odnosu na iste ili slične poslove u drugim institucijama.
Poslovično i već generacijama zna se da prosvjeta uvijek traži mrvice, a dobije i manje od toga.
Imamo velike sindikate kojima je glavni posao baviti se borbom za prava svojih radnika, a koji to godinama rade vrlo mlako, pasivno i kalkulantski. Imali smo veliki štrajk 2019. g. kad se kao nikad prije mobilizirala i digla na noge prosvjeta, ali taj masovni odaziv i entuzijazam nije bio pametno iskorišten, jer da jest - a tad se to moglo - sad se ne bismo opet morali boriti za povišice i koeficijente koje zaslužujemo i koji su pravedni. Kad se stišala bura, shvatili smo da smo opet izigrani za siću, dok je netko sigurno omastio brkove.
Da, bilo je povećanja plaća zadnjih godina, ali mizernih te je upravo nevjerojatno da i dalje
zaostajemo za svim visoko obrazovanim radnicima.
Jeste li dobili svojih 40-tak eura povišice ovaj mjesec? Jeste li je bez problema potrošili malo bogatijom košaricom u jednoj kupovini u Lidlu ili Sparu ili vam je ostalo za još jedan šoping? Jadno i bijedno.
Javnost također nije nikad bila naklonjena prosvjeti jer površno i bez puno zadiranja u problematiku vide samo ono što žele vidjeti: puno praznika, malo sati u radnom danu i sve lošije znanje i rezultate učenika.
Joj, evo ih opet, ovi neradnici hoće još i još. Neka odu u privatne vode pa vide što jer rad, krv i znoj. Jer, ako sam ja frustriran i ne mogu se izboriti za svoja prava, pristojnu plaću i godišnji, što bi njima bilo dobro.
Da, poznat je taj hrvatski jal građana koji se gotovo nikad nisu znali ujediniti i svi sve
podržati u svojim nastojanjima kako bi SVIMA bilo bolje.
Ljudi općenito ne shvaćaju i ne žele shvatiti da nije nikad bilo teže i izazovnije biti učitelj.
Nikad nisu djeca bila bezobraznija i manje zainteresirana za nastavu, a roditelji arogantniji, nerazumniji i popustljiviji prema svojoj djeci.
Nikad nisu razredi bili inkluzivniji, a raznoraznih poremećaja kod djece sve je više. Nema dovoljno asistenata u nastavi, nema dovoljno resursa kako bi se moglo uspješno raditi s djecom s individualiziranim i prilagođenim programima, a da to ne ide na štetu ostale djece.
Nikad nismo imali manje alata da sankcioniramo agresiju i nasilje u razredu, a djeca i roditelji zaštićeni su kao lički
medvjedi. Same institucije su, zamislite, ,,nemoćne“.
Tko normalan više želi raditi u školi?
Ajde, samo dajte svi vi koji nas omalovažavate i vrijeđate i svi vi koje vlastita djeca vrte oko malog prsta, a onda su učitelji krivi što ne uče i ne prate na satu već samo ometaju sve oko sebe.
Učitelji su krivi što su djeca raspuštena pa bismo ih u tih 45 minut trebali i odgajati i preodgajati jer to roditelji više nisu u stanju iz raznoraznih razloga.
Sve je manje učiteljskog kadra, pogotovo za STEM predmete, jer se bez puno muke može naći posao u puno lukrativnijim branšama.
Javnost se medijski huška da su plaće u prosvjeti rasle puno više nego što jesu, manipulira se podacima i statistikama i uporno se odbija staviti rast naših plaće u rang s rastom plaća u drugim sustavima javne i državne službe.
Ne može se reći da veliki sindikati nisu pokušali riješiti probleme mirnim putem. Bilo je prosvjeda i pisama i peticija.
Ali nije išlo, a štrajk je legitimno sredstvo pritiska kad se iscrpe svi drugi načini.
Stoga, pozivamo sve članove da se, ako to žele, pridruže štrajku, jer u njemu mogu svi sudjelovati, bili članovi sindikata organizatora ili ne.
Koliko god se slagali ili ne sa stavovima i zahtjevima reprezentativnih sindikata, nešto se ipak poduzelo, a kad gori trebamo zbiti redove.
I ne odustajati od zahtjeva prema Vladi jer su potpuno legitimni, argumentirani i pravedni.
Nisu ni bahati ni nerazumni.
To je minimum minimuma kako bi se spasilo to malo digniteta struke što je ostalo, a ostalo ga je zbilja
jako malo.
Sindikat Prosvjetitelj
