Zašto i kako stvaramo kriva uvjerenja?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 24 Ožujak 2025 09:54
U našim životima uvjerenja imaju neizmjerno veliku ulogu. Ona se teško mijenjaju pa je važno što ranije osvijestiti njihovu moć, jer je to prilika za promjenom odnosa prema sebi i drugima.
Pogrješno zaključivanje dovodi do krivih uvjerenja
Krive interpretacije proizlaze iz crno-bijelog zaključivanja, analizom jednosmjernih relacija uzrok – posljedica. Kauzalno zaključivanje nije objektivno u društvenim pojavama i međuljudskim odnosima. Naše spoznaje su često ograničene i fragmentirane, (p)a zaključivanje bez šireg konteksta dovodi do ograničenih spoznaja. Netočno prosuđivanje nastaje (i onda) kada se oslanjamo samo na neke činjenice i tumačenja, a zanemarujemo druge činjenice i suprotna objašnjenja.
Krive prosudbe nastaju i kada zaključujemo samo na temelju naših iskustava. Ljudi koji traže informacije koje odgovaraju njihovim uvjerenjima, a ignoriraju ili odbacuju suprotne argumente sude o drugima na temelju njihovih grješaka, a ne žele priznati da i oni (samo) na drugačiji način čine pogrješke. Ljudi svoja uvjerenja formiraju na osnovi intuicije, percepcije i subjektivnih vjerovanja. Stoga, sve "ono što se tvrdi bez dokaza, može se i odbaciti bez dokaza." (Christopher Hitchens)
Krivo rezoniraju oni koji vjeruju sudbini, kao i oni koji svoja uvjerenja grade na generalizacijama i brzopletom zaključivanju. Neispravna uvjerenja proizlaze (i) iz vjerovanja da je sve predodređeno. Carl G. Jung apelira: "Dok ne pretvorite nesvjesno u svjesno, ono će upravljati vašim životom i vi ćete ga zvati sudbinom". Ovdje je dobra analogija sa slonom koji je od najranije dobi bio vezan lancima. Ispočetka se otimao jer se nastojao osloboditi. Poslije se priviknuo na život u lancima.
Drugi u nama vide samo ono što im odgovara
Kao student imao sam društvo kolega s faksa. S nekima od njih sam uživao u intelektualnim i polemičkim razgovorima, najčešće o knjigama koje smo pročitali (izvan zadane literature za ispite). Drugi su bili oni s kojima sam uživao u pjesmi, s ili bez instrumenta. Volio sam biti i u društvu jedne kolegice koja je bila iznimno otvorena, spontana i bez "dlake na jeziku". Jedne prigode sam ih sve pozvao i okupio na istome mjestu. Nakon tog susreta svi su bacili "koplja" na mene. Oni s kojim sam svirao i pjevao zamjerili su mi da smo malo muzicirali, a ja previše "filozofirao". Ti s kojima razmišljanjesam uživao u dugim razgovorima bili su ljuti jer sam im te večeri posvetio malo vremena. Spomenuta kolegica me najviše "oprala", rekavši da me nije mogla spojiti s ljudima koje sam pozvao na druženje. Dakle, svi su se osjećali loše pa i prevarenima, a ja sam odlučio da više nikada ne ću okupljati netolerantne osobe s dijametralno različitim interesima. Svatko od njih je činio isječak iz kružnice mojih sklonosti i interesa, a njihovo okupljanje je srušilo moju iluziju o (skupnom) uživanju u različitostima. Već tada sam shvatio da doživljavamo i promatramo stvarnost iz svoje perspektive. Zaključio sam da mi više ne će biti važno kako me drugi doživljavaju, jer onda zanemarujem druge važne isječke kružnice vlastita života.
Ljudi zarobljeni unificiranim mišljenjem u istomišljeničkim skupinama s vremenom postaju sve radikalniji u optuživanju drugih. Zato je poželjno da što ranije detektiramo "slonove u staklani" koji misle da drugi trebaju percipirati i rezonirati kao oni. Takvi život svode na jednu dimenziju pa su kao slonovi u staklarni, jer gdje god se okrenu ostavljaju krhotine "stakla". Oni koji nisu svjesni svojih ograničenja olako etiketiraju druge.
Kao što neki o nama zaključuju po tome s kim se družimo, tako svi mi na drugačiji način vidimo, doživljavamo ili osjećamo iste predmete ili živa bića. Tomu u prilog svjedoči priča "Slon u mraku"...
Poučna priča
Priča "Slon u mraku" pripisuje se pjesniku i mistiku Rumiju, a služi kao metafora ograničene ljudske percepcije i kao knjigeprimjer donošenja krivih zaključaka.
Skupina ljudi u mraku dodiruje različite dijelove slona, (kojega ranije nikada nisu vidjeli) i onda ga opisuju. Evo kako je nastao spor o njegovom opisu i obliku... Prvi dodirne surlu i kaže: "Slon je poput cijevi." Drugi dotakne nogu i konstatira: "Ne, slon je poput stupa." Treći dotakne uho uvjeren je da je slon "poput lepeze." Četvrti uhvati rep i kaže da je on "poput užeta." Zadnji, dodirnuvši bok slona zaključi: "Slon je poput zida." Svako od njih je zaključivao samo prema taktilnom osjetilu, dodirnuvši (samo) jedno mjesto slona i imao ograničenu spoznaju. Svi su mislili da su u pravu, ali nisu imali cjelovitu sliku. Njihovi iskazi su se potpuno razlikovali, a da su bili na svjetlu ne bi bilo razlika. Nisu bili svjesni važnog ograničenja pa su dolazili do netočnih zaključaka.
Ljudi zaključke iz vanjskog svijeta najčešće povjeravaju čulu vida. Na osnovi toga grade svoje ograničene spoznaje. Njima Antoine de Saint-Exupéry poručuje u "Malom Princu" da je ono bitno sve ono što je "oku nevidljivo". Kada uvidimo krhkost zaključivanja na temelju svojih čula, a spoznamo moć duhovnih "dodira" s nadiskustvenim, onda smo stvorili pretpostavku za kritičko mišljenje.
Kriva uvjerenja se potiru kritičkim mišljenjem
Potraga za cjelinom je važan način otklona od krivih procjena i uvjerenja. Međutim, ljudi su skloni interpretirati svijet kroz vlastita iskustva i uvjerenja. U svakodnevnom životu problemi eskaliraju kada se kriva uvjerenja nameću drugima.Krivo zaključujemo o cjelini na osnovi parcijalnih saznanja, kao i onda kada se robuje predrasudama. Ako JUNHželimo razumjeti sve aspekte promatranog fenomena ili konkretne osobe moramo preispitivati vlastita uvjerenja i čuti druge argumente.
Oni koji uočavaju implikacije krivih zaključaka traže odgovore iz različitih izvora, provjeravaju izvore informacija, razmatraju suprotna stajališta, argumente i alternativne perspektive.
Podsvijest nerijetko dominira uvjerenjima. Švicarski psiholog Carl. G. Jung uveo je pojam sinkronicitet kao izraz da bi opisao načelo povezanosti ili paralelizam dvaju događaja. On nije vjerovao da je život splet slučajnih okolnosti i događanja te da je kod ispravnog rezoniranja važno pronaći poveznice između različitih događaja, ljudi ili pojava. Kada to otkrijemo (u određenom vremenskom intervalu), onda zaključujemo o njihovoj smislenosti.
Za promjenu uvjerenja važno je shvatiti što im daje moć te uvidjeti na osnovi kojih pitanja dolazimo do zaključaka. Ovo je važno isticati mladima i to s konkretnim pitanjima učenja za kritičko mišljenje. Ovdje navodim sedam pitanja: 1. Što se drugima prikazuje važnim, a što tebi? 2. Jesu li činjenice i informacije provjerljive, ili su to nečije (re)interpretacije? Je li događaj stvaran, izmišljen, provjerljiv i je li što prešućeno? 3. Kada je i gdje rečeno ili napisano – a) za vrijeme, prije ili poslije nekog (važnijeg) događaja, b) je li rečeno na javnom mjestu ili privatno i c)iIma li prozvani mogućnost demantiranja? 4. Ima li informacija obrazovnu, odgojno-savjetodavnu, manipulativnu ili neku drugu ulogu? 5. Kako je nešto rečeno ili napisano? Je li informacija dana usmeno ili pismeno, jasno ili dvosmisleno, pomirljivo ili optužujuće, mirno ili afektivno? 6. Je li ono što činiš usklađeno s tvojim uvjerenjima? 7. U kojim slučajevima provjeravaš i mijenjaš svoja uvjerenja?
Kod vrjednovanja ljudskih odnosa važno je znati što je i tko je nešto rekao. Ispravno zaključivanje obuhvaća obje informacije.
Što je neko područje složenije manja je mogućnost preciznog zaključivanja. U društveno - humanističkim znanostima kritičko mišljenjenema egzaktnog objašnjenja (kao u prirodnim znanostima), a da bi razumjeli kompleksne međuljudske odnose i društvene fenomene trebamo što nanije razvijati senzibilitet za kritičko mišljenje te preispitivati vlastita uvjerenja.
Zaključivanje ne predstavljaju samo racionalna objašnjenja, nego i razumijevanje transcendentalnih fenomena. Razum (često) odbija nesvjesno i svijet duhovnosti. Misli, ideje i vjerovanja nisu preslika materijalnog determinizma. U tom kontekstu naglašavam da bi mnogi prestati biti uvjereni ateisti kada bi pročitali knjigu "Dokazi nadnaravnoga".
Zaključno
Pogrješna zaključivanja dovode do krivih uvjerenja. Ljudi svoja uvjerenja trebaju formirati na temelju spektra činjenica, a ne na osnovi parcijalnih zaključaka, subjektivne intuicije, percepcije i vjerovanja. Pogrješni zaključci i kriva uvjerenja vode krivim postupcima. Na svakom od nas je da ih pronađemo u sebi, a onda i drugima. Uvjerenja se teško mijenjaju pa je važno što ranije se suočiti s pitanjima kako dolazimo do zaključaka, jer je to možda zadnja prilika za promjenom odnosa prema sebi i drugima.
dr. sc. Zlatko Miliša, prof./hkv.hr
