Meter: Ruši li se moć von der Leyen?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 26 Ožujak 2025 15:00
Ovih se dana u kuloarima unutar EU-a, shvaćajući teški položaj u kojem se EU našao pred Trumpovim carinskim udarom i drugim prijetnjama sigurnosnog karaktera, čuju i ideje da se Trumpu oštro odgovori uvođenjem eura kao međunarodne rezervne valute u trgovini – umjesto dolara. Ako bi tako nešto prošlo – mislim da bi trgovinski rat između SAD-a i EU-a bio neizbježan.
U svojoj jučerašnjoj analizi govorio sam o zabrinutosti Japana zbog Trumpovih prijetnji o povlačenju američkih vojnika i američkog „sigurnosnog kišobrana“ iz te zemlje ukoliko Tokio za iste usluge uskoro ne počne plaćati znatno veća sredstva nego što je do sada bio slučaj.
Zapravo je, ako bolje promislimo, pogrešno govoriti o Trumpovim prijetnjama ili ucjenama prema svojim saveznicima, a puno je pravilnije polaziti od činjenice vječitog američkog pragmatizma i vlastitih ekonomskih interesa koji su uvijek u pozadini onogA što se najčešće nalazi iza pojma „američki nacionalni interesi“. Čak i kada je riječ o onim sigurnosnim – iako se tada u prvi plan, logično, ističu Americi konkurentske ili neprijateljske zemlje poput Kine, Rusije ili pak Irana i Sjeverne Koreje.
I dok se u vrijeme Hladnog rata sukob između tadašnjih dviju velesila SAD-a i SSSR-a temeljio na ideološkim razlikama (demokracija i tržišna ekonomija temeljena na privatnom vlasništvu, nasuprot komunizmu i državnoj ekonomiji – s državom kao titularom vlasništva) kao potki konfrontacije (iako je i tada američki krupni kapital u svemu tome u mnogomu imao „svoje prste“), danas je taj ideološki element puno irelevantniji u odnosu na financijske i korporativne interese. Čak i kada je riječ o komunističkoj Kini gdje se, istina, u političke svrhe i dalje često manipulira njenim društvenim uređenjem.
Pekingu monopol njenog KP-a zapravo služi ne u smislu širenja same komunističke ideologije u društvu (u komunistički internacionalizam ni tamo više nitko ne vjeruje), već kao poluga za suprotstavljanje višestranačju zapadnoga tipa koji je posljednjih godina pa i desetljeća opterećen političkom korupcijom i padom povjerenja građana. Upravo to Peking koristi kao upozorenje na opasnosti višestranačja kao potencijalno dezintegrativanog po svoju etnički i teritorijalno raznoliku zemlju. „Carstvima“ je uvijek lakše upravljati vertikalnom hijerarhijom – zapravo je i točna konstatacija.
Trump nije slučajno izabran
Štoviše, ovoga je puta, za razliku od Trumpovog prvog mandata, jasno kako on više ne djeluje prema vlastitom nahođenju ili je rukovođen nekim svojim osobnim interesima poput osvete demokratima, dubokoj državi i sl.
Politika koju u spomenutom smislu Trump sada provodi prema svojim saveznicima duboko je osmišljena i unutar ključnih američkih središta odlučivanja koji redovito uključuju upravo i interese krupnog kapitala ali i dijela tzv. duboke države koja podupire Trumpa i zahvaljujući kojoj je se on zapravo uspio iz pepela, poput ptice Fenix ponovo dočepati Bijele kuće iako mu i ovoga puta gotovo nitko nije davao šansu.
Drugim riječima, Trumpova „politika ucjena“ saveznika ostat će na snazi i nakon što on jednom ode s političke pozornice i to neovisno čija administracija bude vladala Bijelom kućom – republikanska ili demokratska. Ostale njegove vanjske politike se mogu, vjerojatno i hoće mijenjati poput one bliskoistočne ili dalekoistočne – ali od gotovo besplatne američke obrambene zaštite saveznika više sigurno neće biti ništa.
Trump danas u Kongresu predstavlja ključni dokument
U tom smislu želim ukazati kako Trump u utorak (25. ožujka) namjerava u Kongresu predstaviti svoj ključni dokument – o vanjskim ugrozama Sjedinjenim Državama. Pojedini liberalni mediji poput The New York Timesa već upozoravaju na njegovu važnost, pri čemu težište stavljaju na pitanje kakav će odnos prema Rusiji biti predstavljen u tom dokumentu – pozitivan, u smislu da se na Rusiju i Putina može računati kao na buduće partnere, ili negativan – u smislu da je Putinu dijalog s Washingtonom samo pokriće za nastavak njegove agresivne politike?
Nakon što dokument bude prihvaćen ili odbijen – to bi moglo i presudno utjecati na buduće odnose između Washingtona i Moskve.
Ali kako god bilo, onaj tko danas uistinu najviše strepi od Trumpa – osim Ukrajine – sigurno su Europska unija i njeni čelnici.
Još sam u na početku teksta spomenutoj jučerašnjoj analizi napisao kako se dobro zna, ma što da su o Trumpu prije izbora govorili, da se europski dužnosnici njemu moraju pokoriti, kao što je to već učinio glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, jer bi to u suprotnom bio njihov politički „salto mortale“. Ali bez obzira na to, napisao sam dalje, nekima od europskih političara ne piše se dobro. Moguće i onoj najjačoj – Ursuli von der Leyen.
Ruši li se moć von der Leyen?
Nisam to, naravno, izmislio, već to proizlazi iz teksta njemačkog medija Bila od 21. ožujka 2025. godine. U njemu se navodi kako bi se Bruxelles morao naviknuti da SAD Donalda Trumpa „ne mari za mišljenje EU u pregovorima s kremljskim despotom Vladimirom Putinom“.
Medij se pita je li „samo slučajnost…da se glazba na temu Ukrajine i obrane sada više čuje u Londonu i Parizu nego u Bruxellesu“ (to sam i sam spomenuo u jednoj od svojih analiza nakon što su Trump i Putin pokrenuli telefonski dijalog, a Macron i Starmer odgovorili hitnim sastankom ključnih dužnosnika zemalja EU u Parizu) i da će možda „predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, često nazivana “najmoćnijom ženom Europe”, u budućnosti imati samo sporednu ulogu na svjetskoj pozornici?“
U tekstu se sve više-manje svodi na razočarenje Europe da je isključena iz pregovora o Ukrajini koji se vode na trostranoj osovi između SAD-a, Rusije i u manjoj formi Ukrajine. Ukazuje se i na europsku šeficu diplomacije Kaju Kallas kao na „gubitnicu tjedna“ nakon što je propao njen plan prikupljanja 40 milijardi eura za novu vojnu pomoć Ukrajini, a što je „još jedan dokaz da posebno mediteranske zemlje nisu spremne prihvatiti model izgradnje naoružanja “koliko god košta”.
Štoviše, još nije usvojen niti puno manji novi prijedlog od 5 milijardi dolara pomoći jer mu se protive južne države članice uključujući Italiju i Francusku.
Von der Leyen spominje milijarde dolara koji ne postoje
Von der Leyen je opravdala prioritet ponovnog naoružavanja izjavom: “Ako Europa želi izbjeći rat, mora biti spremna na rat.” Međutim, nekoliko zemalja EU-a nema sredstava za financiranje projekta vrijednog 800 milijardi eura
Nije da von der Leyen nema ništa u svojim rukama da postigne “dogovor” u Bijeloj kući kao njezin prethodnik Jean-Claude Juncker – piše dalje Bild, koji je također (poput Trumpa, op.ZM.) izravno pregovarao s Putinom (iako manje uspješno).
Ima li Ursula von der Leyen, šefica 30.000 briselskih birokrata, snage za to, sada, čini se, sumnja čak i moćni šef europskih kršćanskih demokrata Manfred Weber (CSU). U “Lanzu” na ZDF-u, predložio je da bi Europljani trebali izravno izabrati predsjednika koji bi onda govorio u ime cijele Unije u vanjskopolitičkim pitanjima. Pitanje je hoće li Europa “imati lice, glas, snagu i učinkovitost”.
Drugim riječima: nekoga koga barem Trumpova administracija MORA slušati. Nezaboravno u Bruxellesu: Kako je Trumpov potpredsjednik JD Vance jednostavno izašao iz zgrade kroz glavni ulaz na pariškom AI summitu kada je Ursula von der Leyen počela svoj odgovor na njegov agresivni govor – završava svoj tekst njemački medij.
Ovom tekstu njemačkog medija kratko bih dodao slijedeće:
Ursula von der Leyen poslala je u Washington svog osobnog izaslanika oko pregovora o trgovini sa SAD-om s ciljem izbjegavanja trgovinskog rata. Teško da je Trumpu nužan neki kompromis sada kada je „nanjušio europski strah“ već će puno prije inzistirati na svome – da plaćaju pošteno i da ukinu carine američkim ključnim proizvodima ako žele to isto i od SAD-a prema njihovim.
Napominjem kako se ovih dana u kuloarima unutar EU-a, shvaćajući teški položaj u kojem se EU našao, čak čuju ideje da se Trumpu oštro odgovori uvođenjem eura kao međunarodne rezervne valute u trgovini – umjesto dolara. Ako bi tako nešto prošlo – mislim da bi trgovinski rat između SAD-a i EU-a bio neizbježan jer Trump ovo ne bi oprostio. Njemu je jedna od primarnih politika upravo zaštita dolara.
