Nema prelaska granice hrvatskim medijima, pa makar bili i vlasništvo federalnog partnera, poručuju Bošnjaci, jer tko je jamio, jamio je…
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 24 Svibanj 2025 15:58
Ne prestaje muslimanski odstrjel kršćana u bosanskohercegovačkoj političkoj šumi, paukovom mrežom isprepletenoj muslimanskim i bošnjačkim unitarizmom, centralizmom, vjerskim ekstremizmom, haaškom nepravdom i interesno pristrani visokih predstavnika.
I dok u cijelom civiliziranom i slobodnom svijetu važe pravila o vremenski zabranjenom lovu, u daytonskoj Bosni i Hercegovini koju je ondašnji američki Trump, Clinton ustrojio, kao jedan u nizu drugih koje je tada stvorio i priznao, muslimanskim entitetom, to pravilo zaštite odstrijela ne važi.
Muslimanima, kao i haaškim nepravednicima zajedno sa interesnim visokim predstavnicima je na toj europskoj periferiji dato pravo neprekinutog progona i ubijanja kršćana, podjednako i pravoslavni i katolika. Dakako i svih drugi nemuslimana. Jedino oružje kojim se mogu braniti i donekle obraniti je prelazak na islam, što je povijesna prisilna praksa od pojave muslimana na tim područjima, ili konvertiranje u Građane, Konakoviće, Miletiće, Komšiće, Sejdiće Zoriće, Fince i Ostale.
A svaki oblik konvertiranja je zapravo praksa najgrublje prisilne islamizacije, iza koje već sutra izrastaju najekstremnije, najradikalnije Osmanlije spremni na najbrutalnije i najsvirepije zločine prema onom narodu iz kojeg su konvertirali, iz kojeg su potekli i krenuli u džihad. Potvrđuju to i aktualni konvertiti gotovo zločinačko-terorističkih dimenzija, koji su se zahvaljujući brutalnostima prema kršćanima i pravoslavnima i katolicima popeli na najviše političke položaje u muslimanskom narodu i u bosansko i hercegovačkoj zajednici.
Pojedinci koji se prodaju
I ne može čovjek pasti tako nisko ispod svake ljudske, civilizacijske, moralne, kulturne razine, kao kad padne sa svog nacionalnog i vjerskog stabla i kao takav se otkotrlja, ili stavši na noge ode u tuđu zajednicu, koja ga, s pravom i razlogom, nikada i ne prihvati kao svoga i kao čovjeka. Jer on zapravo i nije bio niti može biti čovjek. To su pojedinci koji se prodaju, ne za šačicu srebrnjaka nego za čašicu rakije, i kao pasje sluge odlučni su i svijet srušiti da bi se gospodaru svidjeli, pokazali i dokazali. Ne čudi stoga što i Bosnu i Hercegovinu isilovski ruše na vrlo brutalan način progona, sotoniziranja i nepriznavanja kršćana katolika, ne samo kao vlasnicima nego i suvlasnicima kraljevine hrvatske kraljice Katarine.
Unitarizam isilovskog oblika zadaća je konvertita koju su dobili od svojih poslodavaca da je ispišu i donesu im je na stol, nakon čega im slijedi po turskom običaju odrubljivanje glava uz sramoćenje “jadniče jadni kad nisi vjerno služio svom kršćanskom narodu kako ćeš meni Turčinu”. Na tom veleizdajničkom putu kojeg im je pokazao veleizdajnik BiH Turčinu Erdoğanu, Alija Izetbegović, kradu i napadaju sve ono što se zove hrvatsko i što je katoličko. Etnički i vjerski čiste, naravno uz šutnju od straha islamskog terorizma, Svjetske zajednice, sve političke i vojne, gospodarske i obrazovne institucije, progonom Hrvata katolika i čine ih isilovski čistim islamskim po želji i planu muslimanskih ratnih i bošnjačkih poratnih zločinaca pod zapovjedništvom vrhovnih zapovjednika dinastije Izetbegović, i suradnika suzločinaca Džaferovića, Genjca, Komšića, Alagića, Mahmuljina, Mlaće, Cikotića, te drugih, jer zločin se ne čini samo u ratu ubijanjem, nego ništa manji zločin Bošnjaci čine u nametnutom i nepravednom primirju.
Napadi na novinare
Po čemu je manji bošnjački zločin napada na ekipu Radio Televizije Herceg Bosna, ili napad na hrvatskog novinara Zorana Krešića, ili Zvonimira Čilića, ili napad na hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvu, ili, postdaytonski progon Hrvata iz Sarajeva, Zenice, Travnika, ili zabrana povratka prognanih Hrvata u svoja sela u Lašvanskoj dolini, ili svirepa barbarska ubojstva hrvatskih povratnika, ili, ili, ili… od muslimanskog ratnog zločina masakra bugojanskih, maljinskih, miletičkih, u Križančevu Selu, Buhinim Kućama, barbarskih zločina ubitstava na viteškom igralištu katoličke djece… Nema razlike, samo je razlika u muslimanskim imenima zločinaca, koji su poznati ne samo hrvatsko katoličkim žrtvama, nego i Visokim predstavnicima i haaškim birokratima, i bivšem američkom veleposlaniku, ali i aktualnom muslimansko-bošnjačkom vjersko političkom čelništvu.
Poznati muslimanski zločinci, nepriznate hrvatske žrtve, i na tim zločinačko terorističkim temeljima muslimansko-bošnjački lideri, i konvertiti bez ljudskog lica i nacionalno vjerskog identiteta zidaju zločinačko terorističku, unitarističko centralističku zgradurinu bez prozora i vrata hrvatsko katoličkih dijelova, pocrnjujući ionako crni mrak petsto i šezdeset dvogodišnjeg islamskog terora i danka u krvi.
Sjeme barbarizma
Kroz, i sa radikalno islamističko unitarističko centralističkim, etničko vjerskim čistim bošnjačko-muslimanskim medijima, uzurpiranim i osvojenim u vjerskom beha sukobu ne samo za teritorij nego i za medije kao ubojito oružje etničko vjerskog čišćenja, pred “sljepoćom” visokih predstavnika, haaških nepravednika, bivšeg američkog šerifa, uspješno skrivaju i lažno prikazuju i ratne muslimanske i poratne bošnjačke zločine, na kojima se s razlogom i opravdano trese do potpunog urušavanja bosansko i hercegovačka zajednica islama, katoličanstva i pravoslavlja.
Iz tako otrovnog zločinačko-muslimanskog sjemena posijanog barbarizmom džihadista uz povike Alah u ekber, spaljenih i opustošenih hrvatsko katoličkih sela po kojima se i danas kriju masovne grobnice hrvatskih žrtava i katoličkih branitelja križa časnog i slobode zlatne, samo je i mogao izrasti,i izrastao je bošnjački vjerski politički islamizam unitarizma, centralizma, građanizma, vidljivo demonstriranih ubojstvima hrvatskih povratnika, demonstracijama pred crkvama punih vjernika, te svim vrstama obespravljivanja i marginaliziranja hrvatskog naroda trinaest stoljetno povijesnih stanara u banovini hrvatskog bana Tvrtka, kraljevini hrvatske kraljice Katarine i fratarskoj kući bosansko i hercegovačkih ujaka.
Nakon verbalnih napada na hrvatski katolički narod i njihov identitet, muslimani Bošnjaci počimaju, ohrabreni Visokim predstavnikom, Haaškim sudom i ostavljenom promuslimanskom politikom američkog šerifa u osobi veleposlanika te svjetske imperije koja silom i prijetnjom mijenja uređenost svijeta, direktnim fizičkim napadima na Hrvate.
Za mjesto najave početka novog muslimanskog osvajačko rušilačkog rata protiv križa i katoličanstva, ili nastavka osmanlijskog, muslimani izabraše spomenik turskog zločinačkog danka u krvi u porobljenoj fratarskoj zemlji, stari most u Mostaru. Tim mjestom sa kojeg su u agresiji na Hrvate počinili strašne zločine, na tom turskom spomeniku kojeg je pod prisilom izgradila gladna porobljena katolička raja, a kojeg su Muslimani u agresiji na Hrvate pri pokušaju izlaska na more izgradili, i danas drže kao granicu podijeljenog Mostara jer je turski kadija davne 1848. godine kazao ono što piše u Kuranu da ne smiju muslimani živjeti zajedno sa katolicima, muslimani Bošnjaci napali su ekipu RTV Herceg Bosna ne dajući im da prijeđu granicu grada i beha i svjetskoj javnosti pokažu život u tom drugom svijetu podijeljenog grada i podijeljene beha zajednice.
Skrivanje ratne istine
Pobojaše se istine koja bi mogla okrenuti svjetsku javnost u pogledima buduće beha zajednice, otkrila muslimanske ratne zločine i bošnjačke poratne. Veliki je strah od istine u muslimansko-bošnjačkom čelništvu, i svakim njenim otkrivanjem spremni su i na najteže zločine nad onima koji je nastoje otkriti. A bez otkrivene ratne istine muslimanskih zločina, i kažnjavanja počinitelja uzaludan je svaki trud, zapravo lažan je svaki govor o održivosti u muslimanskoj cjelovitosti bilo kakve Bosne i Hercegovine, poglavito ne ove Alijine u čijim temeljima su barbarski zločini njegove armije.
Napadom na ekipu RTV Herceg Bosna na Starom mostu podijeljenog Mostara Bošnjaci još jednom potvrdiše bosansko i hercegovačku podijeljenost, zabranjujući prelazak granice i ulazak na bošnjački teritorij. Čista muslimanska Armija BiH nije se borila za cjelovitu BiH nego za čisti bošnjački teritorij, za kojeg je Alija bio spreman u grob poslati i 250 tisuća Muslimana, i stoga nema prelaska ratne granice, pa ni u gradu. A poglavito nema prelaska granice hrvatskim medijima, pa makar bili i vlasništvo federalnog partnera, poručuju Bošnjaci, jer šta je ko jamio, jamio.
Vinko Đotlo/hrvatski-fokus.hr
