Meter: ‘Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug’
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 13 Svibanj 2025 14:12
Kako sada objasniti svojim biračima nakon toliko uloženog novca i političkog kredibiliteta u američki „projekt Ukrajina“ da je vrijeme za novu politiku i dogovore sa „sotoniziranim“ Putinom, da će Europa morati preuzeti obveze obnove i održavanja Ukrajine (štoviše primiti je u EU što od njih Trump ultimativno zahtjeva a ne da je to njihova volja!), da Ukrajina nikada neće u NATO savez
Tko je stvarni gospodar ukrajinskog rata?
Donaldu Trumpu je Vladimir Putin, a ne europski saveznici, ključna, i zapravo jedina osoba koja mu može osigurati častan američki izlaz iz ukrajinskog gliba u koji je SAD duboko upao a da bi mogao ostati posve čista obraza, dok je Trump Putinu jedina prilika da Rusija brzo završi dugotrajni i iscrpljujući rat koji traje već četvrtu godinu i da postigne rezultate koje bi ruskim građanima mogao prikazati kao pozitivne po ključne ruske nacionalne interese. Jer, sada je to posve vidljivo – Putin je, a ne Trump – gospodar ukrajinskog rata.
Tako je zapravo bio od samoga početka. Ali nakon što se Zapad odlučio združeno uključiti u Putinov rat s vrlo rizično formuliranim ciljevima i visoko postavljenom letvicom o nanošenju strateškog poraza Rusiji kroz Bidenovu sintagmu o pomaganju Ukrajini „dokle god to bude trebalo“, i što su vođe europskih država odmah prihvatile i još dodale onu svoju – kako nema pregovora dok se Rusija ne povuče sa svih okupiranih teritorija (a čemu tada uopće i pregovori?) – stvarao se političko-medijski narativ o Putinu kao gubitniku tj. o Ukrajini koja vojno može pobijediti Rusiju. Iako je potonja nuklearna velesila koja tako nešto nikada ne bi dozvolila i što su svi ključni lideri na zapadu jako dobro znali ali su ustrajavali na političkom smjeru koji im je zadao Biden jer im je, tradicionalno, uvijek bilo lakše ponašati se oportunistički tj. poslušno prema mlađem ali moćnijem bratu, nego donositi samostalne ozbiljne i teške odluke.
Sada, kada Bidena više nema i kad su se šokirali izbornim porazom demokratske kandidatkinje Kamale Harris, ostali su na „brisanom prostoru“. Trump je, sukladno tradicionalnom američkom pragmatizmu lako promijenio smjer politike SAD-a prema Ukrajini kroz riječi „ovo nije moj, već Bidenov rat“, dok se na europskoj sceni nisu dogodile ključne izborne promjene političkih elita zbog čega je ovima sada tako teško promijeniti dosadašnju europsku politiku prema Ukrajini.
Naime, u pomoć toj zemlji „do njene pobjede“ europski su se lideri zaklinjali (i to još uvijek mnogi čine) pune tri godine i time su uz Kijev i njegovu sudbinu vezali i svoju osobnu – od predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, preko francuskog vođe Emmanuela Macrona, britanskih premijera (koji su se u međuvremenu mijenjali kao čarape, a i sadašnjem laburističkom premijeru Starmeru ne cvjetaju ruže jer mu je popularnost jedna od najnižih u povijesti – 20%), dok Nijemac Friedrich Merz još uvijek ima priliku za „okretanje ploče“ jer je tek zasjeo u vruću kancelarsku fotelju u Berlinu bez obzira na ratoborne izjave prema Moskvi tijekom predizborne kampanje.
Kako sada objasniti svojim biračima nakon toliko uloženog novca i političkog kredibiliteta u američki „projekt Ukrajina“ da je vrijeme za novu politiku i dogovore sa „sotoniziranim“ Putinom, da će Europa morati preuzeti obveze obnove i održavanja Ukrajine (štoviše primiti je u EU što od njih Trump ultimativno zahtjeva a ne da je to njihova volja!), da Ukrajina nikada neće u NATO savez usprkos bezbrojnim „obvezujućim“ političkim odlukama), da će Rusija zadržati osvojene teritorije, da će SAD i Rusija početi surađivati u sferama gdje za to budu imali zajedničke interese dok je politička Europa osuđena na kopanje dubokih rovova ili pak dizanje „kineskog zida“ na granici s Rusijom, …? Teško je na to suvislo odgovoriti, jer se upravo urušila posljednja nada tj. strategija da se nešto može postići što bi i od Europe učinilo pobjednika.
Propala je i posljednja nada
Naime, vješto podijeljena američko-europska uloga „dobrog i lošeg policajca“ ili „mrkve i batine“, gdje je Trump odnosno SAD onaj dobri ili „mrkva“, dok je Europa (EU+NATO) onaj zločesti ili „batina“ sada se potpuno iscrpila. Vidljivo je da Putin nije zagrizao na bačenu udicu tj. da se nije ustrašio, pa tako ni subotnjeg otvorenog ultimatuma ključnih europskih vođa i Volodimira Zelenskog u Kijevu gdje je Trump mudro stajao po strani i čekao Putinovu reakciju da joj se može prilagoditi, o kojem sam više izvijestio u prethodnoj analizi.
Sve su to gorke činjenice koje će biti stavljene pred europske lidere i politike koje oni predstavljaju – i to brže nego što mnogi očekuju. Spasiti njihove fotelje privremeno može prihvaćanje svega onoga što Trump od njih sada traži i kada će od njega dobiti pohvalnicu. Ali probleme će imati s europskom političkom oporbom koja će sigurno znati artikulirati svoju protupolitiku sadašnjim elitama.
E sad, hoće li to završiti novom poštenom demokratskom utakmicom, ili će se Europa uistinu pretvoriti u neki oblik „demokratske diktature“ da se spriječe očekivane promjene, što bi dugoročno za nju imalo katastrofalne posljedice – tek će se vidjeti.
Ali vratimo se ipak na uvodnu konstataciju ove analize i pogledajmo zašto će se nakon jučerašnjeg dana i „slijepcima otvoriti oči“ kada je riječ o odnosima Donalda Trumpa i Vladimira Putina. U tu ću se svrhu poslužiti s više ni manje nego jučerašnjim tekstom utjecajnog američkog liberalnog medija – CNN-a, pod naslovom „Zelenski osporava Putinovu ponudu za sastanak nakon što je Rusija ignorirala zahtjev za prekid vatre“
Pogledajmo zajedno što to piše američki medij tradicionalno krajnje nesklon Trumpu.
Propali ultimatum
Nakon sastanka u Kijevu u subotu, glavni europski saveznici Ukrajine dali su Rusiji ultimatum: pristati na bezuvjetno 30-dnevno primirje u Ukrajini do ponedjeljka ili se suočiti s “masovnim” novim sankcijama. Trump je podržao inicijativu, rekao je novi njemački kancelar Friedrich Merz.
U kasnonoćnom obraćanju, Putin nije prihvatio ultimatum. Ignorirajući ponudu o prekidu vatre, umjesto toga je predložio održavanje “izravnih razgovora” s Ukrajinom u Turskoj u četvrtak – nešto što nije viđeno od prvih tjedana potpune invazije Moskve 2022. godine.
Ukrajinski saveznici proveli su nedjelju naglašavajući da ne može biti daljnjih pregovora prije nego što Putin pristane na bezuvjetno primirje. No, Trump je potkopao napore da se izvrši pritisak na Putina, rekavši da bi Ukrajina trebala “odmah” pristati na sastanak s ruskim dužnosnicima u četvrtak.
„SASTANAK, ODMAH!!!“, napisao je Trump na Truth Socialu.
U roku od sat vremena, Zelenski je rekao da je spreman sastati se s Putinom ovog tjedna, što bi bio prvi sastanak čelnika otkako je Rusija započela rat.
„Čekat ću Putina u Turskoj u četvrtak. Osobno. Nadam se da ovaj put Rusi neće tražiti izgovore“, rekao je Zelenski u nedjelju…
Iako je Zelenski rekao da će “potpuno i trajno primirje” od ponedjeljka pružiti “potrebnu osnovu za diplomaciju”, nije precizirao da će to biti preduvjet za sudjelovanje na razgovorima.
Dok se Putin u subotu suočio sa zajedničkim pozivom Europe i SAD-a da prihvati prekid vatre do roka u ponedjeljak, njegova protuponuda o “izravnim” pregovorima do nedjelje je ublažila velik dio pritiska na Moskvu i prebacila fokus na potencijalne pregovore ovog tjedna. Europski čelnici još nisu rekli hoće li nastaviti s prijetećim dodatnim sankcijama Rusiji ako se prekid vatre ne uspostavi do ponedjeljka.
Bijela kuća je izjavila da će državni tajnik Marco Rubio posjetiti Tursku od srijede do petka kako bi prisustvovao neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a i razgovarao o “okončanju rata između Rusije i Ukrajine”, što znači da će biti u zemlji na dan Putinovih predloženih mirovnih pregovora.
Trumpovo odustajanje od zahtjeva da Rusija pristane na prekid vatre označava dramatičnu promjenu pristupa. Prošli tjedan Trump je pozvao na 30-dnevni bezuvjetni prekid vatre u Ukrajini, bez navođenja roka. „Ako se prekid vatre ne poštuje, SAD i njihovi partneri nametnut će daljnje sankcije“, upozorio je. Europski čelnici u Kijevu dodali su težinu prijetnji imenujući ponedjeljak kao rok – zaključuje CNN.
„Budi se Istok i Zapad“
Kada se sagleda sve gore navedeno, i kada se dodaju novi elementi upravo pokrenutih globalnih procesa – vidljivo je kao Trump sigurno nema vremena baviti se Ukrajinom do kraja svog mandata, niti to želi.
U svijetu se upravo događaju ključne promjene. Počeli su američko-kineski trgovinski pregovori, jačaju rusko-kineski politički, gospodarski i vojni odnosi, rješava se bliskoistočno pitanje, iako teško, ali ipak polako i u suradnji sa svim ključnim svjetskim i regionalnim igračima (gdje vidljiv izostanak Europske unije i ključnih europskih država), radi se na rješavanju iranskog nuklearnog pitanja, ono palestinsko također se sve jače nameće kao nužno za rješavanje, Radnička stranka Kurdistana (PKK) upravo je objavila vijest o svom samoraspuštanju i kraju oružanog sukoba s Turskom!
Drugim riječima – „budi se istok i zapad, budi se sjever i jug“ – da se poslužim revolucionarnom komunističkom pjesmom, iako sve ovo što je nabrojano s komunizmom, naravno, nema baš nikakve veze.
Papa neće amerikanizirati crkvu
I bolje da nema! Totalitarizama i opasnih ideologija je već svima puna kapa. Svijet treba mir i suradnju, pa makar oni bili i temeljeni na ravnoteži suprotstavljenih imperijalističkih interesa i na strahu od međusobnog uništenja a ne na istinskoj ljubavi.
Za nju, u ovako pokvarenom svijetu, gdje redovito stradavaju mali i slabi a veliki se uvijek snađu i dogovore – još dugo neće biti prostora. Što ne znači da se međusobnoj ljubavi ne treba težiti. Upravo suprotno!
Možda nam u svemu tome pomogne i novi papa Lav XIV. Siguran sam da nije došao na čelo Katoličke crkve da ju amerikanizira po modelu McDonald’sa ili Coca Cole čemu se mnogi zlonamjernici nadaju.
