Zadnji komentari

Hrvatska ima novog heroja nacije: Bolje da nanosimo štetu samima sebi, nego da on pati

Pin It

Ministar turizma Tonči Glavina mogao bi ovog ljeta biti heroj nacije. Nakon što mu je ozbiljno laknulo kad je dobio lipanjsko prolazno brojčano vrijeme koje je pokazalo rast, rast i još malo rasta u turizmu, ministar nam se toliko osilio da je posljednjeg dana lipnja naciji poručio da prestane govoriti o cijenama u turizmu. 

Gotovo da je moguće zamisliti ministra dok čita lipanjska postignuća kako se gorko smješka ponavljajući "ipak smo uspjeli iako svi govore da je skupo, sad treba prestati govoriti da je skupo" i onda glasno izgovara: "A sad govorite da Hrvatska nudi odličan omjer cijene i kvalitete!!!" Nudi, nudi, svakako nudi. Plastična bočica od pola litre vode u pulskoj Areni prodaje se za četiri eura, a na atenskoj Akropoli za 0,50 eura. Tko je Grcima kriv što ne razumiju kako se formira omjer cijene i kvalitete vode u plastičnim bocama? Zamislimo sada ministra kako se raspituje je li ova hrvatska voda izvorska s porukom koja će vam boravak učiniti nezaboravnim, a grčka samo pitka i zdravstveno ispravna u funkciji gašenja žeđi pa da onda zajedno ocjenjujemo koja voda je zapravo jeftinija. 

Na to se svodi cijela priča o omjeru cijene i kvalitete, u mnogočemu je virtualan. U slučaju cijena hrane u restoranima mogu vam reći da je vrjednija zato što je jastučić na kojem sjedite dok jedete mekši nego na onom drugom mjestu gdje je porcija jeftinija. No, zašto bi ministar Tonči Glavina mogao ovog ljeta biti herojem nacije? Zato što nam je ususret srpnju poručio da prestanemo razgovarati o cijenama. Treba preživjeti ljeto na Jadranu. Trebaju ga preživjeti ljudi koji na Jadranu žive i ne bave se turizmom. Oni ovo ljeto neće nikoga financijski oderati, ali će biti financijski oderani jer će kupovati osnovne namirnice za život u trgovinama u kojima ovih dana cijene često nisu ni polijepljene na policama zato što ih jedva stignu polijepiti uslijed poskupljenja kojima dočekuju turiste u glavnoj špici sezone. 

Ajmo zaista ne govoriti o cijenama jer to nema smisla. Samo ćemo rastjerati impulzivne kupce last minute smještaja ako nastavimo glasno negodovati zato što je nemoguće izaći iz trgovine nakon kupnje namirnica za dva dana bez da u trgovini ostane i do 70-ak eura. Možda da odustanemo od voća i povrća tijekom ljeta i ne spominjemo nikako cijene jer ako ih ne spominjemo možda neće svi ljudi osvijestiti koliko su narasle? Najbolje je šutjeti. Možda da i zaplješćemo najnovijoj reklami trgovačkog lanca koji smatra da svaki čovjek mora imati trgovinu na 15 minuta udaljenosti od kuće pješice. Naravno da mora, ali za odgovarajuću cijenu naravno. 

Život se počeo vrtjeti oko cijene

Karikatura je možda i bespredmetna, jer ozbiljna poruka ministra turizma o tome kako bismo o cijenama i njihovu rastu trebali govoriti negdje u rujnu kada pažnja stranih medija bude manja kako ne bismo naštetili vlastitoj zemlji u turističkoj promociji. Radije da bez riječi, šutke nanosimo štetu samima sebi u ime što većeg prihoda države od PDV-a kako bi nam u zahvalu za to odricanje država i na jesen subvencionirala energiju?  Život u hrvatskoj turističkoj sezoni nažalost se počeo vrtjeti oko cijene. Stvorili smo kulturu u kojoj je turist nešto poput jabuke ili krumpira koje treba guliti, ali fino i precizno. Tržišni kapitalizam kaže da takvo stanje može trajati sve dok su potrošači spremni plaćati spomenute cijene. 

Međutim, turistička sezona nije istovremeno i vrijeme u kojem je vlast privremeno predana u ruke ministra turizma niti je to vrijeme u kojem domaći ljudi, stanovnici hrvatskog Jadrana niti jedu, niti piju niti se igdje kreću. Oni također žive na tim istim mjestima na kojima cijene nemilice rastu zato da bi se oderalo turiste. Jednostavno je, ako je Zagrepčaninu ili Berlinčaninu Split skup četiri dana, Splićanima je skup 365 dana, a u onih 90-ak ljetnih neizdrživo skup. Kreiramo društvo u kojem ćemo vlastitoj djeci početi iz najbolje namjere govoriti da je sladoled na kuglice za turiste, da je pomfrit na štandu za Nijemce, a palačinke iznad plaže za Talijane?

Kreiramo društvo podređeno i pokoreno turističkoj sezoni u kojoj su domaći ljudi, oni 'lokalci' čije običaje turisti kažu da žele vidjeti, iskusiti i doživjeti kad negdje dođu zapravo mrzovoljni ljudi kojima je litra ulja skupa u trgovini stotinu metara dalje od kuće, a još skuplja u trgovini dva kilometra dalje i to zato što treba oderati turista.  Radi svega navedenoga nije moguće šutjeti o cijenama niti bi o njima trebalo šutjeti, ne zbog turista, oni mogu odabrati neko drugo mjesto na kojem će ljetovati, nego zbog ljudi koji na obali Lijepe Naše žive, a ako se uopće ne bave turizmom, tada samo bivaju kažnjeni jer eto nisu iskoristili turistički potencijal vlastitog stana pa se sada žale na cijene u kvartovskoj trgovini.  O cijenama bi se trebalo govoriti svaki dan. I zahvaljivati turistima što ih je u lipnju došlo više nego lani.  

Dragana Radusinović/direktno.hr