Neugodno iznenađenje u zadarskom restoranu: 'Konobar je to uzvišeno odbio napraviti'
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 10 Srpanj 2025 08:48
Život kažu piše najbolje priče. Slijedom toga, običan život zapisuje i najbolje crtice iz onog dijela života koji ćemo često nazvati zapravo nevažnim. One sitnice koje trpimo pa se na njih ne osvrćemo kad ih izdržimo. Sliježemo ramenima prilagođavajući se okolnostima spremni nabrojati niz još gorih primjera od onoga koji nam je 'dignuo živac'.
Učili su nas, uče nas i učit će nas da se ne bunimo, da se ne prepiremo, da budemo pristojni, da uglavnom izdržimo.
Provela sam dva divna dana u Zadru. Fino, ali baš fino sam jela u tri restorana. U prvom sam se pogostila burgerom od crne odležale svinje, u drugom rižotom s tikvicama i parmezanom, a u trećem teletinom i krumpirom ispod peke. U dva od ta tri su mi dali vode iz pipe, špine, odnosno slavine. U jednom nisu.
Bilo je to na odlasku iz jednog restorana čiji sam burger bila i ostala spremna pohvaliti na sve strane i na sva usta. Bio je naprosto odličan. Na odlasku sam zamolila za čašu vode iz pipe, špine, odnosno slavine. Užurban, poluljubazan konobar u restoranu koji je bio poluprazan u vrijeme ručka uzvišeno odbija donijeti čašu vode. Poruka je jasna, ako ste na odlasku žedni taman toliko da vam treba pola čaše vode to vam se ne svrstava u ljudsku potrebu nego u priliku da restoran još malo zaradi na boci vode koju će vam donijeti i zaračunati bezobraznu maržu.
Gost u restoranu je znate plijen. Nije čovjek koji je došao jesti nego plijen kojem treba uzeti što više eura. To mi je konobar drugim riječima i rekao objasnivši mi kako vlasnik restorana ne dopušta da se gostima posluži voda iz piše, špine ili slavine. Pa tko je ikad igdje vidio da se čovjeku da besplatna čaša vode kad se može naplatiti boca vode? Nitko nigdje? Prepuni smo neugodnih iskustava kao putnici i ljudi. Posvuda u Europi dogodit će vam se da vam naplate bokal vode iz slavine, pipe ili špine. Opravdavat će se cijenom leda, cijenom pranja čaše ili jednostavno cijenom najma prostora u kojem je stol za koji ste sjeli.
Posvuda u Europi bit će primjera ugostitelja koji će vam naplatiti običnu vodovodnu vodu ako je pitka ili vam je neće donijeti. Sa svakim novim iskustvom oguglat ćemo još malo više i prihvatiti da se svaku gutljaj vode uvijek i svugdje plaća. I nije važno što je Europska unija direktivom iz 2015. preporučila, a to znači da je zatražila bez nametanja formalne obaveze da se u ugostiteljskim objektima ljudima poslužuje besplatna voda. To nije važno jer nam ljudska prava nisu važna. U nekom idućem koraku na ulazu u restorane ubacivat ćemo kovanice u aparate na kojima će pisati 'naknada za zrak' i morat ćemo biti ljubazni prema konobarima koji objašnjavaju da nema disanja bez eura jer tako kaže vlasnik restorana. Jesmo li se na to sveli?
'Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda'
Iskustvo za sada na svu sreću kaže da nismo. Put me u ista dva zadarska dana nanio u restorane Zlatni vrt i A'mare. Preljubazni konobari su bez ikakvih problema donijeli na stol velike čaše vode iz pipe, špine, odnosno slavine s ledom, ja sam u Zlatnom vrtu jela prefini rižoto s tikvicama i parmezanom, a u restoranu A'mare pohvalila sam teletinu ispod peke nekoliko puta. "Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda" poruka je pjesnika Antuna Branka Šimića iz njegove pjesme Opomena koja se tako slatko, tako pitko i tako prekrasno uklapa u ono što bi vlasnicima restorana koji zabranjuju posluživanje vode iz slavine trebalo glasno reći. Ono hodaju maleni ispod zvijezda i svaki put kad nekom svom konobaru kažu da čovjeku ne smije donijeti besplatnu vodu oni bivaju manji i sitniji, spremni okupati se u bogatstvu koje će im donijeti zarada na tome što su konobaru zabranili da čovjeku donese vodu.
Možda će svi jednom postati takvi. Ljudi koji bocu vode kupe za manje od jednog eura u nabavi i prodaju vam je za više od pet eura u maloprodaji pa se hvale svojom uspješnom poduzetnošću koju su satkali tako što su vas žeđu ucijenili da tu njihovu vodu i kupite. U općoj popularnosti malograđanštine čak bi se i barjaci mogli viti u ime vlasnika restorana koji su čovjeku odbili dati vodu umjesto da se plješće onima koji nemaju problem s time i dati će čašu besplatne vode uz narudžbu. Da, toliko je izvrnut naš svijet. Izvrnut je zato što trpimo, zato što se ne bunimo, zato što prihvaćamo da to mora biti tako. Zadarski Zlatni vrt i A'mare su me naučili da ne mora biti tako. Dapače, A'mare me je poučio da se za 19,90 eura može pojesti juha, teletina ispod peke, i štrudla od jabuke i da konobari uz sve to mogu biti beskrajno ljubazni. Oni ne idu maleni ispod zvijezda, pa bi im kolege iz ovog prvog imali na čemu zavidjeti.
Čaša pitke vode iz pipe, špine, odnosno slavine mogla bi postati simbolom pokreta otpora pohlepi i sitnodušju vlasnika restorana, ali samo dok ima onih koji nemaju problem s posluživanjem besplatne vode. U SAD-u, zemlji u kojoj smo navikli da se baš sve plaća besplatna voda se poslužuje u većini restorana kao znak neke generalne ljubaznosti. Takva je otprilike preporuka i Europske komisije za članice Europske unije. Generalna ljubaznost. Da. O tome je riječ. Odbijanje posluživanja vode iz pipe, špine ili slavine može se smatrati generalnom neljubaznošću prema čovjeku i potrošaču. I zato svako jelo u tom zadarskom restoranu ima manju vrijednost, a svako jelo u Zlatnom vrtu i restoranu A'mare ima veću vrijednost. Ljudsku. Primijenite ovo pravilo na restorane koje posjećujete i nosite im poruku "Čovječe ne idi malen ispod zvijezda". Ja je šaljem vlasniku restorana u Zadru.
Dragana Radusinović/direktno.hr
