Ured za sprječavanje pranja novca mora reagirati: Nisu to investitori, već druga vrsta posla
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 19 Rujan 2025 08:02
Sve više građevinskih investitora, objavio je Dnevnik.hr, za kaparu pri kupnji stana traži i do 50 posto njegove cijene, umjesto do sada uobičajenih 10 posto, što je Antun Trojnar, presjednik Obrtničke komore komentirao kao pohlepu koja nije potrebna. "Najlakše je raspolagati s tuđim novcem i graditi, a to u principu nisu pravi investitori", rekao je.
Nekretnine. Žarišna su točka društva na više razina. Oni koji ih imaju žele ih zadržati i umnožiti, a oni koji ih nemaju žele ih steći. A kako ih steći kad to postaje sve skuplje? Kažu, ulazni troškovi, građevinski materijal, radnici, sveopća inflacija. A i jedan dio ljudi, potvrdilo je istraživanje profesora Zvonimira Galića s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu živi bolje nego ikad.
Posebno ako iznajmljuju nekretnine. Rezultati Galićeva istraživanja pokazali su ipak da se manje od 40 posto radnika u Hrvatskoj može profesionalno razvijati, odnosno kvaliteta radnih mjesta nam je loša, potom dvije trećine građana ima plaću nižu od prosječne, a velika većina umirovljenika životari od prosječne mirovine od oko 600 eura.
Dakle, većini građana je stjecanje nekretnina zapravo izuzetno problematično. Podrazumijeva kredite i odricanja što postaje sve teže. Istovremeno, na prodaji stanova se, izgleda pere nelegalno zarađen novac. Kako je objavio HNB čak 70 posto nekretnina za stanovanje kupljeno je gotovinom, a jednim dijelom tog novca bave se izvješća Ureda za sprječavanje pranja novca.
Druga vrsta posla
Građevinski investitori naravno žele nekretnine prodavati ljudima koji imaju novca, a ne onima koji ga nemaju, pa ako je 70 posto stanova kupljeno gotovinom, zašto oni zapravo ne bi tražili 50 posto cijene unaprijed? I to naravno, za buduće stanove, one za koje još uvijek ni temelji nisu iskopani.
Trojnar kaže da to nisu pravi investitori. Nisu. Druga je to neka vrsta posla. Prije će biti da su organizatori investiranja. Organiziraju investiranje tako što prikupljaju novac u gotovini od ljudi koji žele nekretninu i tim novcem grade stanove. Kupci stanova su u tom slučaju zapravo investitori, a ne uplatitelji kapare. Kad bi porijeklo tako upotrebljenog novca bilo sasvim legalno ništa ne bi bilo sporno, samo bi se ‘organizator investicije’ naplaćivao tako da naplati svoj rad na organizaciji, a ne da netočno se predstavljajući investitorom ubire na kraju svoj postotak zarade.
Ured za spriječavanje pranja novca trebao bi detaljno pregledati upravo takve poslovne dogovore u kojima takozvani investitori ulažu tuđi novac. Ili možda još bolje, trebalo bi odgovarajućim propisom urediti takav model financiranja pa da se zna tko je tko u igri gradnje stanova.
Pravi investitori ulažu svoj
Pravi investitori su ljudi koji ulažu svoj, a ne tuđi novac jer vide priliku da na tom ulaganju zarade. No, u zemlji u kojoj bi svi htjeli sve dobiti što je jeftinije moguće, a istovremeno bi se svi htjeli brzo lako i efikasno obogatiti netko u lancu ipak neće dobiti ono što je zamislio.
Država je uspjela odlučiti da će od iduće godine bespravna gradnja biti kazneno djelo, a u Gradu Zagrebu uspjeli su izglasati generalni urbanistički plan koji onemogućuje gradnju urbanih vila na mjestu nekadašanjih obiteljskih kuća. Dakle, napredujemo.
Pođe li što po zlu...
Možemo li se onda nadati da će u nekom idućem koraku kao društvo toliko napredovati da ćemo uvesti reda u gradnju i investiranje te gradnje? Prvo se može recimo propisati da investitor ne može biti osoba koja ulaže tuđi novac, potom, da ako se zgrada grada novcem budućih vlasnika stanova, organizator investicije mora imati osiguranje na cjelokupni iznos da budući vlasnici stanova pođe li što po zlu mogu dobiti kompletan povrat novca?
Sve je to naravno, moguće, ali tada će s jedne strane pranje novca postati manje moguće, a nekretnine još skuplje. Izvjesno je da da će budućnost biti upravo takva.
Dragana Radusinović/direktno.hr
