Ulazak Hrvatske u OECD znači rasprodaju zemlje raznim bjelosvjetskim hohštaplerima
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 25 Rujan 2025 16:06
Milijarde prljavog novca slijevat će se u hrvatske nekretnine kako bi se isti oprao. Ovi su samo nepotrebna smetnja« (Orange Man Baaaad); »Na koji način će članstvo u OECD-u poboljšati život građanima RH? Tako što će stranci još jednostavnije pokupovati zemlju? Je l’ to taj naš tisućljetni san?«
Devetoga rujna protuhrvatski, a globalizacijski HZJZ (Hrvatski zavod za javno zdravstvo), obznanio je javnosti „Preporuke za cijepljenje protiv bolesti COVID-19 – jesen 2025. godine“! U početku svoga morbidnoga poziva na novo cijepljenje šire laži otprije pet godina da se i u Hrvatskoj „unazad nekoliko tjedana zamjećuje postupan porast broja oboljelih od COVID-19“. Još dodaju drugu laž da se „zadnjih tjedana uočava porast udjela pozitivnih rezultata pri testiranju na virus SARS-CoV-2 u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo“. I nakon toga preporučuju cijepljenje „osobama s povećanim rizikom od razvoja teških oblika bolesti COVID-19 i osobama čiju osnovnu bolest može pogoršati infekcija“, i da bi se spasili tu je HZJZ, koji ima „rješenje“, a ono glasi: „dovoljno je primijeniti tijekom jeseni samo jednu dozu cjepiva, neovisno o tome jesu li osobe ranije cijepljene te neovisno o tome znaju li da su preboljele COVID-19 ili ne.“ Manipulacija prema jadnim Hrvatima. To je odmah uočio Nenad Bakić, hrvatski matematičar, poduzetnik i ulagač – koji se je pozitivno istaknuo tijekom COVID ludila i globalizacijsko-fašističkoga pritiska na Hrvate da se cijepe i truju – te je ovako na svomu facebook profilu prokomentirao ovu orwellovsku nakanu HZJZ-a: »BREAKING: HZJZ je upravo preporučio da se preko 1,5 milijuna Hrvata cijepi cjepivom Pfizera protiv kovida Ekipa ne staje! Zvuči kao šala, ali nije. U nepotpisanoj uputi (pa je autor vjerojatno Bernard Kaić, samoprozvani Mali Mujo) HZJZ, ono se savjetuje za sve koji nisu cijepljeni ili preboljeli COVID-19 unazad šest mjeseci (vrlo mali broj, barem da znaju), a da su:
– 65 godina ili stariji (900.000 ljudi)
– rade u zdravstvu (75.000 ljudi)
– imaju bilo kakva kronična oboljenja, uključivo djecu (!) – nekoliko stotina tisuća ljudi?
– trudnice (!) (oko 20.000)
– odrasle i djecu s bolestima metabolizma, uključivo dijabetes (procjena oko 700.000 ljudi samo dijabetes).
Ovo se djelomično preklapa, pa se radi o 1,5 – 2 milijuna ljudi. Ne znamo vjeruje li ekipa iz HZJZ zaista u to ili naprosto imaju višak doza… Što mislite hoće li se koronaši stariji od 65 ili rade u zdravstvu ili morbidno pretili znanstvenici koji su tražili cijepljenje naše djece cijepiti? Mislim da znamo odgovor… Koje je vaše mišljenje? Ima li neki pošteni novinar da ih pita zašto preporuka da se cijepe svi u zdravstvu? Nenad Bakić, https://www.facebook.com/nenad.bakic/posts/pfbid02iHdCCcjhR7UjFzd3eaAZRMGJVqFfRdhCybYT5NLN3HAKC4MhCLaZNaRZ5qPyPUtFl«. Odgovor znamo na ovo Bakićevo pitanje. Ne će! Kao i prije pet godina.
Opasan ulazak u OECD
Jutarnji list objavio 28. VIII. 2025. članak Željka Petrušića (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/obucio-ga-je-elitni-americki-irs-kao-specijalan-kadar-skinuo-je-hrvatsku-s-notorne-sive-liste-i-stvorio-porezni-uskok-smijenjen-je-15616869?cx_) na temu ulaska Hrvatske u OECD. Na kraju članka javili su se i komentatori. Pročitajmo ih i bit ćemo nešto „pametniji“! »Logično. Talasemičar nas uvodi u OECD. Milijarde prljavog novca slijevat će se u hrvatske nekretnine kako bi se isti oprao. Ovi su samo nepotrebna smetnja« (Orange Man Baaaad); »Na koji način će članstvo u OECD-u poboljšati život građanima RH? Tako što će stranci još jednostavnije pokupovati zemlju? Je l’ to taj naš tisućljetni san?« (Slavenković). Što se znači da nam se opet crno piše.
Nepotrebno skupa hrana
Dok je u Hrvatskoj PDV na hranu velikih 25 posto, dotle je u drugim europskim državama i članicama Europske unije znatno manji ili ga uopće nema. „Najveći“ PDV je u Njemačkoj (Mehrwertsteuer – MwSt) i iznosi samo 7 posto, po šest posto imaju Belgija, Nizozemska i Portugal, po 5,5 posto Francuska (Taxe sur la valeur ajoutée – T.V.A.), 5 posto Poljska i Cipar, 4,8 posto Irska, po 4 posto Italija i Španjolska, po 3 posto Luksemburg i Malta 0 posto. Zato nije čudo kako nam je.
Mađar pozvao daidžu u Beograd
Kardinal Ladislav Nemet, beogradski nadbiskup i metropolit, razriješio je službe župnog vikara u župi sv. Ante Padovanskog u Beogradu fra Benedikta Vujicu, a na njegovo mjesto postavio fra Ivana Šarčevića. Benedikt Vujica (Brestovsko kod Kiseljaka, 20. II. 1936.) odlazi iz Beograda jer je, kako i sam kaže, star. Navršio je 60 godina svećeništva. Na njegovo mjesto kardinal Nemet, inače Mađar, kojega je nedavno umrli ljevičarski papa Franjo proglasio kardinalom, a ne zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutlešu, postavio je daidžu iz Sarajeva Ivana Šarčevića (Rumboci, Rama, 12. IX. 1963.), koji je navršio 62 godine života. Ta smjena obradovala je Mladena Plešu, staroga jugo-lisca jugo-politike i jugo-novinarstva i odmah je pohitao do fra I. Šarčevića da mu fra Ivan po stoti put ponovi da su Hrvati genocidni, a posebice Franjo Tuđman i Gojko Šušak, te da je Herceg-Bosna mrak i zazivanje rata (https://www.telegram.hr/velike-price/fra-ivan-sarcevic-veca-prava-i-slobode-hrvatima-nisu-donosili-katolici-i-crkvenjaci-nego-lijeva-i-gradanska-struja/). Već u naslovu M. Pleše je rekao sve – prenijevši Šarčevićeve misli –, optužio je Hrvate i Katoličku Crkvu u Hrvata i pohvalio svoje jugokomuniste da su oni „zaslužniji“ za „prava i slobode“ i od „katolika“ i od „crkvenjaka“. Čime su, i Šarčević i Pleše, koristili morbidni rječnik i protiv vjere i protiv hrvatskoga naroda kojega se ne bi posramili ni zločinci iz onoga njima dragoga razdoblja poput Josipa Broza, a ni mrzitelji svega hrvatskoga poput Aleksandra Rankovića, Milovana Đilasa, Vladimira Bakarića ili Edvarda Kardelja. I u podnaslovu jugokomunist Pleše dolazi na svoje i on glasi: »Bosanski franjevac poziva da se preispitamo treba li nam Stepinac kao svetac zbog svojeg mučeništva ili kao borbena zastava«.
Ni “e” od Šarčevićeva ekumenizma
Ovdje i nije toliko važno je li Šarčević to doslovno rekao u razgovoru ili je Pleše kao intervjuist iskoristio svoju novinarsku i uredničku slobodu određivanja po smislu onoga što je daidža Šarčević rekao ili se to samo iščitava iz onoga što je rekao ili mislio reći. Nakon lukava Plešina uvoda navodno je Šarčević pristao na razgovor kako bi podsjetio na „činjenice“ koje se “sve više prekrivaju lijenošću duha, a posebno nacionalističkim šminkanjem i kultom ličnosti Franje Tuđmana, fetišizacijom domovine i rata”. Iz ovoga se vidi kako je daidža Šarčević iz Rumboca opsjednut Tuđmanom i obrambenim Domovinskim ratom, jer njemu u drugoj Jugoslaviji očito nije ništa falilo. Da mrzi Hrvate, narod iz kojega potječe, ne mogu ustvrditi, ali da mrzi katolike, koje proziva i posprdno naziva „crkvenjacima“, moglo bi se reći. Od Hrvata fra Šarčević najviše mrzi hercegovačke Hrvate i to ne taji. Što se pak kosi s onim kako ga Pleše hvali da ga „zanima odnos vjere i sekularnog pluralnog društva…, ekumenizam, međureligijski dijalog, opraštanje i pomirenje u multireligijskom poratnom društvu“. Budući Šarčević mrzi, bez obzira koga, onda ništa ni od njega ni od „ekumenizma“, „međureligijskog dijaloga“, „opraštanja“, a ni od „pomirbe“ u „multireligijskom poratnom društvu“.
Od Jeronima Vladića, pa Markušića i Šarčevića
Zato treba podsjetiti da su iz Rame još u drugoj polovici XIX. stoljeća među franjevcima krenuli vjetrovi obojeni „jugoslavenstvom“, „južnoslavenstvom“… Predvodnik je bio fra Jeronim Vladić. Nakon Drugoga svjetskog rata i propasti hrvatske države, NDH, na vlast su došli jugokomunisti koje su objeručke u Bosni i Hercegovini podržali neki franjevci ne samo iz Rame. Među njima najistaknutiji su bili fra Josip Markušić, fra Bono Ostojić, fra Serafim Dodig, fra Franjo Momčinović, fra Karlo Karin i fra Većo Vlajić, koji su slušali naredbe iz Beograda, a ne iz Svete Stolice. Za tu svoju odanost Beogradu 1955. fra Josip Markušić i fra Bono Ostojić dobili su od Tite „Orden bratstva i jedinstva I. reda“. Isto odličje 1959. dobili su: fra Karlo Karin, fra Mile Leko, fra Serafin Dodig i dr. Rastislav Drljić.
Napada i blati Stepinca, Tuđmana, Šuška…
U uvodu razgovora s fra Ivanom Šarčevićem Mladen Pleše piše, kako sve već i spomenuli, da fra I. Šarčević „poziva da se preispitamo treba li nam Stepinac kao svetac zbog svojeg mučeništva ili kao borbena zastava“. Drugi naglasak koji je izvukao Pleše glasi: „Hercegovci su se preobrazili u najfrustriraniji dio Hrvata. Oni za sebe misle da su najhrvatskiji i najkatoličkiji, a onda su im – nitko drugi nego njihovi miljenici i slijepi vođe Tuđman i Šušak – dokinuli Herceg-Bosnu, porekli obećanje da će pripasti Hrvatskoj i, što je još najodurnije, prisilili ih da žive u federaciji sa svojim ‘povijesnim’ neprijateljima Bošnjacima“, čime i Pleše u igru daidže Ivana uvodi danas Hrvatima u BiH najvećega neprijatelja – muslimane Bošnjake. To je iskoristila militantna Slobodna Bosna urednika Senada Avdića i prepričala razgovor sa Šarčevićem s portalu Telegram (slobodna-bosna.ba/vijest/434870/fra_ivan_sarchevic_otvoreno_beskompromisno_franjo_tudjman_je_prezirao_bosnjake_a_boban_je_sirio_stravichnu_mrznju_prema_njima_to_je_sve_bilo_dio_projekta_tudjman_milosevic_o_podjeli_bih.html). Slobodna Bosna dala je još gori naslov od Telegrama, koji glasi: »FRA IVAN ŠARČEVIĆ, OTVORENO, BESKOMPROMISNO: Franjo Tuđman je prezirao Bošnjake, a Boban je širio stravičnu mržnju prema njima; to je sve bilo dio projekta Tuđman-Milošević o podjeli BiH«, te podnaslov: »Zemlja je ostala bez katolika i Hrvata, a zbog patološke mržnje prema Bošnjacima nanesena je nepopravljiva unutaretnička nepravda prema bosanskim Hrvatima…«
Slobodna Bosna lukavo problematizira svaku Šarčevićevu izjavu
Slobodna Bosna najprije je izvukla onaj dio razgovora gdje fra Šarčević govori da je protiv pomirbe ustaša i partizana, odnosno između četnika i partizana, što je na tragu njegova jugoslavenstva koje ga ni nakon 35 godina bez Jugoslavije nije napustilo. Očekivano fra Šarčević ne će vidjeti, a kamoli javno izreći da su za nestanak Hrvata u središnjem dijelu Federacije BiH, koja nam je nametnuta u Daytonu, uz dvoličnu međunarodnu zajednicu upravo krivi muslimani-Bošnjaci kojima se bezrezervno dodvorava, nego laže da su za to krivi hercegovački Hrvati. Ali zato nakon 35 godina fra Šarčević otvoreno priznaje da njegovi istomišljenici, ujaci-daidže, nisu podržali Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, ali ne navodi pravi razlog, a to je zabluda da će ga zaštititi ti isti progonitelji Hrvata iz Srednje Bosne – muslimani-Bošnjaci. Nego mantra da nisu podržali zato jer da su iza toga stajali Franjo Tuđman i Gojko Šušak što je podosta i blesavo objašnjenje. Projekt se prihvaća, a ne problematizira tko više ili manje stoji iza njega, što znači da ipak laže. Slobodna Bosna lukavo problematizira sljedeću Šarčevićevu izjavu u kojoj on na pristojnoj udaljenosti iz njemu miloga i dragog Beograda teško vrijeđa predsjednika Tuđmana i izjednačava ga sa zločincem Slobodanom Miloševićem da su obojica „direktori ratne fabrike smrti“.
Trojac Šarčević, Pleše i Avdić došao na svoje
Senad Avdić u SB-u lukavo je završio kratko prepričavanje ovoga intervjua iz Telegrama i debelo podcrtao i naglasio Šarčevićevu izjavu koja najbolje odgovara unitarnoj i islamiziranoj sarajevskoj čaršiji da među rajom širi mržnju prema preostalim Hrvatima: »Za razliku od Ante Pavelića, Tuđman je prezirao muslimane, a pogotovo Mate Boban i bobanovci. Ako Paveliću muslimani nisu uvijek bili ravnopravna braća, bili su cvijeće s kojim se kitio, s njima je odrastao, s njima se školovao. Tuđman, međutim, nije ispravno ni izgovarao ime „musliman“, a Boban i bobanovci nemaju nikakav plan, nego im je hrvatstvo, hrvatska država i nacionalizam sredstvo bogaćenja i moći. Na tom putu su im se fizički ispriječili Muslimani, dakle Bošnjaci, pa ih je zato trebalo „očistiti“…« Nakon ovoga dosta je i od fra Ivana Šarčevića. Neka uživa u Beogradu i neka se nadahnjuje beogradskom čaršijom koja ga je zasigurno lepo prihvatila kao „popa koji mrzi ustaše“! A da su uspjeli i Šarčević, i Pleše, i Avdić uspjeli dodatno zavaditi Hrvate i muslimane-Bošnjake potvrđuje komentator Diilev na Slobodnoj Bosni, koji je napisao: »Hrvatima to ne ćemo nikad zaboraviti, a posebno počinjene njihove ratne zločine nad bošnjačkim civilima.« Znam da ne će!
Supilo 1907. kao Šarčević 2025.
Pogledajmo članak iz Sarajevskog novog lista 1941. godine pod naslovom “Borba starih Hrvata za Bosnu” o pobuni hercegbosanskih Hrvata protiv Frana Supila zato što Bosna i Hercegovina nema svojih izabranih zastupnika u Hrvatskom saboru u Zagrebu. »Hrvati Воsnе i Hercegovine u drugoj polovici XIX. i početkom XX. stoljeća svi od reda pristajali su uz ideju Starčevićeva pravaštva. Sve starije naše generacije odgojene su na državopravnom programu Dr. Ante Starčevića. I danas nas još ima dobar broj starih pravaša na životu, koji s ponosom govorimo o svom starčevićanstvu ili pravaštvu. Ove bi također trebalo ubrojati među prave borce i ustaše, jer su oni cio svoj vijek živjeli i radili za ostvarenje i oživotvorenje programa Hrvatske stranke prava. Da ovo dokumentiramo iznijet ćemo markantan prosvjed sarajskih Hrvata koji je uslijedio povodom Supilove izjave u hrvatskom saboru 1907. godine, na sjednici od 26. veljače, u kojoj je govorio o Bosni. Razumije se, da je poslije te njegove izjave nastalo neopisivo ogorčenje i burno prosvjedovanje u klupama Starčevićeve stranke prava. Sarajevski “Hrvatski Dnevnik” u svom 54. broju od 6. ožujka 1907. g. donio je naslov: “Hrvati grada Sarajeva proti Supilovu izdajstvu. Jučer bijaše odaslan na predsjedništvo hrvatskog sabora slijedeći prosvjed Hrvata grada Sarajeva: Visoki sabore! Bosna i Hercegovina nemaju svojih izabranih zastupnika u saboru hrvatskom. Katastrofa, što je stigla ovu nesretnu zemlju 1463., odijelila je Bosnu i Hercegovinu za čitava stoljeća od ostalih zemalja hrvatske države. Ali kao što je sav hrvatski narod kroz sva ova stoljeća smatrao Bosnu sastavnim dijelom hrvatske države, te se ni za vrijeme njezine nesreće nije odrekao, isto tako smatramo mi bosansko-hercegovački Hrvati sabor hrvatski predstavnikom Hrvatske Države, ter zastupnikom onih također zemalja, koje danas još nisu sjedinjene s materom zemljom. “Hrvatski narod u Воsni i Hercegovini nije zaboravio, da je na njegovoj grudi, na Duvanjskom polju, bio okrunjen doneseni su brzojavni protesti hrvatskoga građanstva na predsjedništvo hrvatskog sabora u Zagrebu iz Dervente, Banjaluke, Žepča, Mostara, D. Tuzle, Modriča, Sarajeva, Bihaća, Bos. Broda, Novog Sarajeva, Vareša itd. od kojih evo tek nekoliko jačih:
Neka druga, bolja vremena
Iz Dervente: Prosvjedujemo proti govoru, izrečenom u hrvatskom saboru po prodanoj duši drugoga Radaka, ustajemo na obranu svoje narodne časti, na obranu hrvatstva Bosne i Hercegovine, prosvjedujemo proti atentatu na hrvatski značaj naših zemalja, proti izdajstvu rezolucionaškog vođe Frana Supila. Dolje s izdajicom hrvatske Herceg-Bosne! Živila hrvatska Herceg Bosna, živili starčevićanski zastupnici! Ivan Papić, župnik, Hadži Juko Čović, Nine Dujmić, Ivo Kukrič, Jozo Mađarević, Pero Šapinović, Ivo Petrić, Ivić Krezić, Anto Odić, Anto Ledić, Jakov Rakić, Jozo Sakić, Stipo Sunarić, Braća Dujmović, Pero Ivkić, Šimo Šimić, slobodni seljak, Ivan Dropuljić, Ivan Vlahović, Stipo Ćurić, Anto Petrović, Niko Nović, Vinko Kovarik, Pero Barišić, Anto Vidić, Hamzaga Hafizović. Iz Banjaluke: Hrvatska cjelokupna mladost grada Banjaluke najžešće osuđuje izdajnički napadaj na hrvatstvo Bosne. Ujedno odobravamo rad starčevićanskih zastupnika i osuđujemo “Gajtanovca”. Banjalučka cjelokupna hrv. mladost. Iz Mostara: Silnim ogorčenjem najjače osuđujemo izdajnički govor Supilov. U kut srpske skutonoše! Živila slobodna i ujedinjena nam Hrvatska! Hrvatski građani. D. Tuzla: Zgražajući se nad izdajničkim govorom jednoga Supila, prodane mješine, prosvjedujemo protiv toga izdajstva. Oprošteno j’ svima – svima samo nije izdajic! Živila Bosna i Hercegovina pod hrvatskom zastavom! Tuzlanski Hrvati. Iz Modriča: Protestiram sa svojim župljanima proti izdajici hrv. naroda Supilu: Bosna božja i hrvatska! Mato Bekavac, župnik. Iz Novog Sarajeva: Proti Supilovu izdajstvu drage nam hrvatske Bosne sa ogorčenjem prosvjedujemo i kličemo: Živila hrvatska Bosna! Van sa Supilom iz sabora. Alaupović, župnik, Filip Grubišić, Kazimir Padavić, Todor Pavičić, Ivan Pelag, Stjepan Šimunović, Šimo Paljević. Iz Sarajeva na Dr. Ivu Elegovića poslao je 7. ožujka 1907. g. Anto Mohorić, svećenik vrhbos. nadbiskupije slijedeći brzojavni prosvjed: S ogorčenjem i prezirom osuđujem izdajnički govor jednoga Supila nu još više osuđujem šutnju katoličkih svećenika u rezolucionističkom taboru, koji svojom šutnjom sve katolike hrvatske Herceg-Bosne predaju najgorem dušmaninu katoličke vjere. Teško narodu katoličkom, gdje se nađe i jedan pastir, koji ga predaje krvnom dušmaninu i pazari vjerom njegovom. Iz Bihaća: Gdje je zagrebačka hrvatska mladež, da Supila izdajicu narodnog ne popljuje, kad ga već ne smije kamenovati? Sramota za rezolucionaše, da takovog izdajicu među svoje prvake broje. Bihaćki Hrvati. Bos. Brod: Najrječitije prosvjedujemo proti izdajničkom i sablažnjivom govoru Pereat Supilo, drugi Radak hrvatska Bosne! Živili starčevićanski zastupnici! Hrvati Bos. Broda. Vareš: Pereat Supilo, drugi Radak hrvatske Bosne. Vareški Hrvati. Drugi put ćemo donijeti u vjernom prepisu jedan članak pod naslovom “Na znanje Supilu i njegovim istomišljenicima” (Iz muslimanskih krugova), koji je objavljen u “Hrvatskom Dnevniku” br. 56. od 8. ožujka 1907. godine, da se vidi toga vremena mišljenje i bosanskih muslimana.« Tako je bilo i 1907. i 1941. godine!
Trajna deplatformacija omalovažatelja Charliea Kirka
Republikanski zastupnik Clay Higgins iz Louisiane nagovijestio je da će iskoristiti svu moć i utjecaj koji može upotrijebiti kako bi ciljao one koji su “omalovažavali” i “slavili” ubojstvo konzervativnog aktivista Charlieja Kirka. Kongresnik je naznačio da će se zalagati za trajnu deplatformaciju takvih pojedinaca na društvenim mrežama i krenuti na njihove poslove. “Iskoristit ću ovlasti Kongresa i svaki utjecaj velikih tehnoloških platformi kako bih odredio trenutnu doživotnu zabranu svakog posta ili komentatora koji je omalovažavao Kirkovo ubojstvo”, ustvrdio je Higgins u objavi na X. “Ako su sa svojim pametnjakovićima mrzili ga slaveći gnjusno ubojstvo tog prekrasnog mladića koji je cijeli svoj život posvetio prenošenju konzervativne istine pune poštovanja u srca liberalnih sveučilišnih enklava, naoružan samo Biblijom, mikrofonom i Ustavom… ti profili moraju pasti”, rekao je. “Dakle, nagnut ću se naprijed u ovoj borbi, zahtijevajući da velike tehnološke tvrtke imaju nultu toleranciju prema nasilnom političkom sadržaju mržnje, da se korisniku zauvijek zabrani pristup SVIM PLATFORMAMA”, dodao je. Higgins je rekao da bi im trebalo oduzeti i vozačke dozvole. “Također idem na njihove poslovne dozvole i druge dozvole, njihove tvrtke će biti agresivno stavljene na crnu listu, trebali bi biti izbačeni iz svake škole i njihove vozačke dozvole trebale bi biti oduzete. U osnovi ću s ekstremnim predrasudama otkazati ove zle, bolesne životinje koje su slavile ubojstvo Charlieja Kirka. Počinjem s tim danas. To je sve”, zaključio je. I treba!
Nije to slučajno ubojstvo
Nije slučajno da je Charlie Kirk ubijen 10. rujna kada se obilježava Svjetski dan borbe protiv samoubojstva, a koji je dan prije prisjećanja na 11. rujna 2001. kada su neke druge sotonske sile izvršile brutalne napade na New York i SAD. A tim sotonskim silama, toj okultnoj oligarhiji koja i dalje vlada svijetom, C. Kirk je posebno smetao jer se zalagao protiv pobačaja.
Komisija 1776. protiv Projekta 1619.
Prema drugima Charlie Kirk je ubijen i zato što je ponekad kritizirao Martina Luthera Kinga, crnačkoga vođu i borca za građanska prava. C. Kirka predsjednik Donald Trump imenovao je u Komisiju 1776., koju je osnovao kao odgovor na Projekt 1619. Što je Projekt 1619.? Riječ je o inicijativi New York Timesa pokrenutoj 2019. godine sa ciljem da se istakne značaj 1619. godine kada su Britanci i Francuzi doveli prve afričke robove u američke kolonije. Cilj je Komisije 1776 (Rat za nezavisnost, Deklaracija o nezavisnosti) promovirati “domoljubno obrazovanje” i predstavljati povijest SAD-a s naglaskom na američke temeljne vrijednosti, slobodu i nacionalni ponos, kritizirajući pritom pristup Projekta 1619. kao onaj koji je previše fokusiran na podjele i negativne aspekte američke povijesti.
Englezi i dalje šire srpske laži
Na društvenim mrežama na youtobeu stoji engleski film atentata u Marseilleu od 9. listopada 1934. kada su ubijeni srbijanski kralj Aleksandar Karađorđević i francuski šef diplomacije Louis Barthou (https://www.youtube.com/watch?v=T42RDpG3Aqk). U filmu Englezi za ubojicu ističu da je bio – Hrvat. A, nije. Ubojica je bio Vlado Černozemski (pravim imenom Veličko Dimitrov Kerin), Makedonac iz Pirinske Makedonije koji se osjećao Bugarinom. To znači da Englezi, 91 godinu kasnije, i dalje šire srpske laži.
“Prvi demokratski izbori” s jednom listom!
Vozeći se automobilom u subotu, 13. rujna, prema Dubravi, u vijestima u 11:10 sati na Radio Sljemenu, koji je već godinama postao drugi Radio 101 – jer je primio sve one, koji su u drugoj polovici devedesetih godina do propasti toga globalističkoga i protuhrvatskog radija, žarili i palili Hrvatsku i u Hrvatskoj – u vijestima je spikerica pročitala da se u Dinamu održavaju „prvi demokratski izbori za skupštinu kluba“ i u nastavku dodala da je svoju kandidaturu podnijela samo jedna jedina lista „Hrvatsko proljeće“ te da se kandidirao za dužnost predsjednika kluba samo jedan jedini kandidat Zvonimir Boban. Kad sam čuo ovu vijest, najprije me je uhvatio sram nakon kojega sam se sam sebi kiselo nasmijao. „Prvi demokratski izbori“, kako je rekla spikerica, a kandidirala se samo jedna lista i kandidirao se samo jedan kandidat za predsjednika kluba. Demagogija kao od strane onih koji su 9. lipnja 1945. zabranili Građanski i osnovali klub s boljševičkim imenom – Dinamo! Nisu to bili nikakvi demokratski izbori, bilo je to najobičnije silovanje demokracije u hrvatskom športu. Bez imalo srama i(li) stida.
Zašto 31.785 članova nije imalo pravo glasa?
Iako se dosad govorilo da se u Dinamo po dolasku u klub Velimira Zajeca i Zvonimira Bobana učlanilo preko 60.000 članova na skupštini pravo glasa imalo je tek 28.215 članova što nitko od novih čelnika iz Maksimirske 128 nije pojasnio javnosti. Od tih 28.215 članova s pravom glasa (valjda onih preostalih 31.785 članova nije imalo pravo glasa!) izborima je pristupilo 7512 članova (26,62 posto), pri čemu je pobjednička lista na čelu sa Z. Bobanom dobila 6677 glasova, što znači da ih je 835 bilo protiv Bobana. Kada podvučemo crtu moramo reći da izbori za Skupštinu nisu bili demokratski, nego nedemokratski i da sve što je na skupštini doneseno podliježe reviziji bilo koje instancije. Za klupske izbore u Bobanovoj režiji on je temeljem nametnutoga statuta postao apsolutni vladar Dinama i postao je faraon kao nikada nitko u povijesti kluba. Postao je i „predsjednik kluba“ i „predsjednik Uprave“! Ukinuo je Izvršni odbor! A riješio se i naivnoga Zajeca, davši mu titulu dvorske lude.
Grubo otrježnjenje
Već sljedeći dan porazom Dinama od Gorice (1:2) na maksimirskom stadionu nova klupska Skupština, novi predsjednik i novi Nadzorni odbor pali su na ispitu. Poraz od Gorice je poruka da ništa ne valja i sve što je silom učinjeno protiv igrača i bivših čelnika kluba, koji su na razne načine otjerani i potjerani, sada se osvetilo novom uzurpatorskom čelništvu. To je potvrda da je Z. Boban bio veliki nogometaš, ali i potvrda da se izvan toga nigdje nije dokazao, ni privatno ni poslovno. Samo se svađao i bivao otjeran, pa i iz svoga Milana.
Nema mira u maksimirskom prvoligašu dok se ne vrati Zdravko Mamić
Dosad nisam pisao o velikom lomu u klubu, dolasku i odlasku Velimira Zajeca iz „Hrvatskoga proljeća“, kao ni o neuobičajenom vođenju kluba od strane Zvonimira Bobana i manipulaciji „jedan član, jedan glas“. Svaka udruga, svako poduzeće, pa i svaki športski kolektiv vrlo je osjetljiv na način upravljanja njime. Mnogi su pokušali i pokušavaju na silu promijeniti prirodu i narav igrača, a Boban je to učinio još drastičnije. On je uspio – očito uz pomoć nevidljivih političkih sila – otjerati i bivšu upravu i bivše igrače i zamijeniti ih sa svojim ljudima u upravi i pokupovati uglavnom mlade igrače odasvuda i već nakon šest kola vidjeli smo da je to veliki promašaj. I skupi promašaj, jer je skupo kupovao nove igrače, a jeftino prodavao bivše zvijezde kluba. I nije mu bilo teško jer je novce koje je nemilice trošio netko drugi prije više godina zaradio. A taj netko drugi je – Zdravko Mamić. Neosporni mag, mađioničar i najuspješniji živući hrvatski menadžer. One iste nevidljive sile, i medijske i političke, koje su otjerale Z. Mamića, njegova brata Zorana i njihove bliske suradnike, sada su u problemima jer se već na početku prvenstva spoznalo da je taj njihov uzurpatorski i neznalački eksperiment doživio veliki krah. A nije isključeno da će doživjeti i katastrofu. I ne će biti dobro sve dotle dok se na Maksimir ne vrati njegov najuspješniji čelnik. Dok se ne vrati Zdravko Mamić. Do tada i dalje sivilo i močvara!
HND nagrađuje podobne, a ne one koji rade
Marin Vlahović komentirao je smrt hrvatskog novinara Roberta Valdeca na facebooku: »Ima jedna anegdota iz njegovo osebujnog života, kada su 2003. godine Robi i ono govno Boris Dežulović bili u finalu za izbor ‘novinara godine’ HND-a za 2003.-u. Te godine, između ostalog, Robi je izvještavao sa Zapadne obale (Palestina), uspio, kao jedini hrvatski novinar, izvještavati iz Bagdada i to dok je Sadam Husein bio na vlasti, a izvještavao je za tri TV postaje, jedan radio i dvoje novine…, svjedočio je američkom napadu na Irak, izvještavao i za CNN, uhitili su ga, deportirali… Potom za CNN pokrivao dolazak Pape u Hrvatsku (iz Rijeke), na koncu otišao za Beograd gdje je trajala operacija ‘Sablja’, pokrivao i izvještavao o uhićenjima, suđenju… Te je godine Dežulović sjedio doma, drkao disfunkcionalni dio tijela i pisao svoje umotvorine. I naravno, postao ‘Novinar godine’« (https://www.facebook.com/marin.vlahovic.9). I ministrica Nina veli da je sve u redu.
Umro general HV-a Ante Roso
Umro je hrvatski general Ante Roso (Osijek, 25. IV. 1952. – Port-la-Nouvelle, Francuska, 16. IX. 2025.). Kao mlad otišao je u Legiju stranaca. U Hrvatsku se vraća početkom srpske agresije i ostaje do konačne pobjede. Upoznao sam ga godine 2000. nakon što su Crveni Kmeri Ivice Račana ponovno došli na vlast. Upoznao sam ga u Gundulićevoj 45 u prostorijama braniteljske udruge kojoj je on tada bio na čelu. Iz toga razdoblja sjećam se njegovih suradnika Antuna Baraća, Franje Pavičića, Dubravka Gvozdanovića… General Roso bio lijep i stasit muškarac. Djelovao je i govorio vojnički. Svima nam je ulijevao vjeru u bolju budućnost iako su na vlasti bili mentalni komunisti. Godinama je pobolijevao. O svim generalovim zdravstvenim promjenama izvještavao me njegov rođak iz Tihaljine, odakle general potječe, Anđelko Rosso (Tihaljina kod Gruda, 1938. – Split, 21. VI. 2021.) iz Splita, a zadnjih godina iz Francuske o generalu Rosi saznavao sam putem elektroničke pošte koju mi je slao poznati emigrant s francuskoga jugozapada Boris Boro Barać. Iako je generalova smrt bila neizbježna zbog ozbiljnosti zdravstvene situacije, kada sam čuo da je umro, i dalje osjećam gorčinu što nas je napustio jedan od najzaslužnijih zapovjednika za pobjedu nad Srbijom i Srbima u Domovinskom ratu.
Marijan Majstorović/hrvatski-fokus.hr
