Rodna ideologija projekt je preodgajanja
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 29 Rujan 2025 16:08
Svaka ideologija, jer ima u pozadini određeni svjetonazor, je objavljeni ili neobjavljeni „rat“ protiv postojeće kulture. Isto tako kod svake nove teorije koja se pojavi u javnosti javljaju se različita pitanja, ali najprije ono najvažnije: je li nova teorija znanstveno dokazana?
Drugim riječima postavlja se pitanje o njezinoj istinitosti. Kod „gender“ je to pitanje osobito važno i opravdano jer ta nova teorija iznosi tvrdnje koje su posve suprotne tradicionalnom shvaćanju običnog čovjeka u zapadnom kulturnom području, kao i izvan njega.
Teorija „gender“ - rodna teorija - tvrdi da je spol čovjeka nešto što je društveno iskonstruirano i time nešto što je svakom čovjeku nametnuto od društva, a ne što nam je naravno, prirodno, dakle određeno rođenjem. Ta teza je premisa teoriji „gender“. Od nje i na temelju te teze - rekli bismo na temelju tog uvjerenja - polazi znanstveno istraživanje koje ima za cilj dokazati ono u što se već vjeruje da jest, naime da je spol čovjeka - muški i ženski - određen od društva. Na prigovor da ta teza - ta „ideja“ - protuslovi postojećim spoznajama biologije koja je ipak priznata kao egzaktna znanost, protagonisti teorije gender susreću na taj način da biologiju kao znanost kritički stavljaju pod sumnju da nije čista znanost nego socijalni konstrukt.
Rodne teorije kao konstrukt
Tradicionalni znanstvenik će s pravom odgovoriti istom tvrdnjom: rodne teorije su obični konstrukt pojedinaca ili skupina ljudi koji su nam dužni dokazati znanstvenim metodama ono što naučavaju teoretski, i još važnije ono, koje namjere imaju tražeći uvođenje svojih ideja u praktični život: u sustav odgajanja i obrazovanja.
Nakon većeg broja godina njihovog naučavanja na učilištima i veleučilištima po svijetu nije im uspjelo dokazati da rodna teorija počiva na znanstvenim temeljima. Naprotiv, danas znanstvena zajednica iznosi dokaze za tezu da se kod „rodne teorije” radi o ideologiji, o sekularističkom vjerovanju najuže povezanom s političkim ciljevima stjecanja moći i vladanja u svrhu ostvarenja vlastitih političkih projekata.
Kritika novih teorija dužnost svakog građanina
Zauzeti kritički stav prema svakoj pojedinoj znanstvenoj disciplini, i prema znanosti kao takvoj, je legitimno i zahtjev etosa svakog znanstvenika. Zdrava mjera kritičke distance nasuprot onome što se proglašava znanošću ili znanstvenom istinom je razumljiva sama po sebi polazeći od sigurne i evidentne spoznaje iz iskustva da je čovjek u svojim idejama i djelovanjem ugrožen pomanjkanjem apsolutno sigurnog saznanja o nekoj stvarnosti koju Istražuje i da je izložen zabludama.
Znanstvenik nije automatski očuvan od krivih zaključaka, od pogrješnih rezultata svoga istraživanja. On je ugrožen i od mčežnje za uspjehom i slavom i radi toga čak spreman na krivotvorine ili na konstrukcije na osnovi poluistina. Znanstveni svijet naziva takve radove „ideologijom“ za političke svrhe.
Kod svih tzv. reformi ili pokreta treba biti jako oprezan. To činimo tako da tražimo odgovore na nekoliko pitanja: tko su reformatori; odakle dolaze; tko ih šalje i financira; kojim sredstvima se služe u svojim nastupima i što im je konačni cilj? Primjerice: Karl Marx i Engels su anonimno objavili Komunistički manifest (1848.) i znademo što je prouzročio u razvoju svijesti.
Tzv. „studenstka revolucija 1968.” je započela neredima na ulicama gradova i određenim predavanjima na sveučilištima o novom seksualnom moralu, o pedofiliji kao nečemu normalnome itd. Veći broj tih nositelja nereda po ulicama su kasnije – nakon 20 godina - postali ministri, rektori sveučilišta i sl. U toj fazi su otvoreno priznali da se stide svega što su radili; da im je žao i da ne bi htjeli živjeti u društvu koje su oni zacrtali kao idealno. Sudbinu marksizma, komunizma i „znanstvenog socijalizma” samo spominjem jer smo osobno doživljavali i vidjeli njegov pad i, na žalost, njegove mnogostruke neljudske posljedice za društvo.
U Hrvatskoj „kulturna revolucija”?
Ovih dana doživljava Hrvatska, recimo, jednu vrstu kulturne revolucije. Opet su nositelji tog „pokreta” pojedinci - ili pojedinice - i razne skupine istomišljenika koji zahtijevaju implementaciju studija „rodne teorije” na fakultet kao genderteoretskog pokreta feminizma i njegovog cilja: stvoriti „novog čovjeka i novi svijet” odgajanjem djece i prosvjećivanjem naše mladeži novom teorijom, novim svjetonazorom ili vjerovanjem. To je zaista ponavljanje životnog puta marksizma/socijalizma/komunizma koji su doživjeli svoj kraj kojemu smo svjedoci.
Upravo paradoksno: demokracija omogućuje oživljavanje onoga koji je najveći neprijatelj demokracije i kojega je EU pokopala Deklaracijom o totalitarnim zločinačkim sistemima. Duh marksizma i feminizma ulazi preko sveučilišta ponovno u svijest mladih ljudi: preko studija „rodne teorije” i preko odgajanja naše djece već u vrtićima pa dalje. To nije u skladu s demokracijom u kojoj živimo. To je štetno za opće dobro društva i naroda. Onima, koji su idejno za totalitarizam, sada demokracija pruža i financijski omogućuje da odgajaju djecu u smislu njihovog svjetonazora. U njihovom rječniku: buržoazija će vam omogućiti da ostvarite svoju revoluciju.
Rodna teorija u svađi sa znanošću
U ime ideologije materijalizma, primjerice, neki zoolozi i pristaše darvinizma tumačili su da su „misli” prema „mozgu” u istom odnosu kao urin prema bubrezima. Još i danas ima sličnih stajališta kod materijalista jer za njih znanosti - svefilozofija ,teologija, antropologija, etika... kao da ne postaje. Takozvane duhovne znanosti - filozofiju, teologiju - oni upravo preziru. Slično se ponašaju prema filozofiji i teologiji mnogi prirodoslovci i danas.
Činjenica evolucije je također doživjela preobrazbu u ideologiju „evolucionizam“ snagom materijalizma iz 19. stoljeća. Poznato je da je Karl Marx iskoristio Darwinovo djelo „O porijeklu vrsta“ za svoju teoretsku konstrukciju „prirodoslovnog temelja društvene borbe klasa“. Znanost je tako bila zloupotrebljavana, i još danas je zloupotrebljavana, za razne ideologije kao rasizam, socijalizam, ateizam, globalizam, sekularizam.
Rodna teorija posjeduje više manje sve crte jedne ideologije, jednog vjerovanja, da ne reknem jedne „religije”.
Baš ta kombinacija između znanosti i neke nove „ideje” predstavlja veliku opasnost za društveni život. Ona može uzrokovati pravu ugroženost za pravedni i mirni suživot u našem vremenu u kojem se „vjeruje“ samo svojem „razumu“ i određenom smjeru znanosti.
Papa Franjo o rodnoj ideologiji: ideološka kolonizacija
Citat: "Za Crkvu je najveći skandal uvođenje rodno osviještene politike u nastavne programe škola i u obrazovne koncepte vrtića i jaslica.” Papa Franjo to vidi kao prijetnju čovječanstvu, kojoj se Crkva mora suprotstaviti svim sredstvima... Na povratku s apostolskog putovanja u Gruziju i Azerbajdžan 2. listopada 2016. na pitanje novinara o rodnoj ideologiji, odgovorio je jednim primjerom iz Francuske. Otac pita svog desetogodišnjeg sina što želi biti kad odraste. Sin: 'Djevojka!' . Otac: 'Odakle ti to?' Sin: 'Tako učimo u školi. Stoji u udžbenicima.'
Otac je shvatio: to je rodna teorija. Papa: "To je protiv prirode!". Ako se te stvari namjerno uče u školama kako bi se frpromijenio mentalitet, Papa to naziva 'ideološkom kolonizacijom'. Razlika između muškarca i žene je remek-djelo Stvoritelja u kojem sja čovjekov poziv na ljubav i plodnost. Ako se ta razlika odbije i iskorijeni, cijeli svjetski poredak će se raspasti po šavovima. Tako prosuđuje Papa i tako prosuđuje znanost danas.
Na žalost, političari ljevice ne slušaju Papu u ovoj materiji jer nisu vjernici-katolici. U redu. Ali zašto ne slušaju „znanost” kao jedini autoritet za njih? Zato jer im znanost poručuje da je rodna teorija ideologija koju neomarksisti koriste kao temelj stvaranja „novoga čovjeka“.
Imaju veliki problem kod toga: oni poučavaju kao „istinu“ njihovo uvjerenje koje još treba znanstveno dokazati da je istinito. Još tragičnije: prakticiranje rodne ideologije pokazuje negativne posljedice za pojedince i društvo. Dakle: neomarksistička ljevica svojom politikom radi protiv općeg dobra. Time postaje njihov pokret za odgajanje u školama pravno-političko pitanje o čemu mora odlučiti pravna država.
Odgovor: organizirati odgoj i obrazovanje na temelju neke ideologije bez poštivanja prava roditelja na odgoj svoje djece je protiv Ustava RH.
