Kako se antifašisti misle obraniti od fašista, ako se ne uvježbaju na vojnom roku?
- Detalji
- Objavljeno: Ponedjeljak, 06 Listopad 2025 15:03
Lažno predstavljanje u Hrvatskoj je postalo nacionalni sport. Ne samo da se svatko tko se skine gol na ulici ili s ceste podigne kamen predstavlja kao performer europskog značenja, nego smo sada dobili i izvršnog direktora Centra za ekonomsko obrazovanje Hrvoja Markovića.
Piše Boris Beck za Večernji list.
Centar za ekonomsko obrazovanje je udruga registrirana u jednom haustoru u centru Zagreba 2022., bez kapitala i zaposlenih, kada je imala prihod od 26,54 eura i rashod od 36,23. Godinu dana kasnije nisu uprihodili ništa, ali su zato potrošili 236,27 eura; lani im je konačno krenulo pa su zaradili 1.360,57, a rashodovali 1.058,14 eura. Dakle taj izvršni direktor ničega, čiji ekonomski institut u godinu dana ima manji novčani promet od mojeg novčanika u jedan tjedan – a ja sam ekonomski potpuno neobrazovan – prošli je tjedan organizirao skup na Trgu bana Josipa Jelačića protiv uvođenja obveznog vojnog roka.
Više govornika nego prosvjednika
Markovićev argument je da je vojni rok „legalni oblik prisilnog rada“, s čim bih se mogao složiti. Vojska vas zbilja vodi kamo ne želite ići, na marševe, bojišnice i u minska polja, i tjera da radite što vam se ne da, a to je da kopate rovove, stražarite, kisnete i pucate, k tome za slabu plaću. Ili, kako bi to Marković slikovito objasnio, „naravno da će jedan dio ljudi otići na vojni rok zbog entuzijazma, ali problem je u tome što bi mogli više zaraditi da se zaposle u restoranu brze hrane nego u vojci, a restoranu ne moraju ostati na raspolaganju do 55. godine.”
Na prosvjedu gdje je bilo više govornika nego prosvjednika nastupili su i predstavnici Mreže mladih Hrvatske, s porukom da nisu topovsko meso, te iz Centra za anarhističke studije, tvrdeći da bogati tjeraju sirotinju u rat da ubija drugu sirotinju, s čim bi se sve čovjek mogao složiti. Dodajmo još posprdne medijske komentare da je vojni rok besmislen gubitak vremena u kojem ročnici slažu krevete, vježbaju strojevi korak i metu lišće, što isto nije potpuno pogrešno.
Ljevica podržava borbu Hamasa, ali Hrvata želi vidjeti kao konobara
Mene, međutim, zbunjuje ovo: da se Hrvatska nije obranila u posljednjem ratu, zar Marković misli da bi mu Vučić dozvolio da laprda na glavnom zagrebačkom trgu? Da se potplaćeni ljudi nisu vukli turobnim frontama 90-ih, zar bi onih pet anarhista danas hodalo po Trgu kukavički maskirana lica, s crno-crvenim zastavama? Zar smo spasili slobodu (takvu-kakvu) slažući krevete i metući lišće? Ako se čovjek ne uspravi sam, uspravit će ga drugi, upozorio je Marko Aurelije – sloboda koju ti daje drugi i nije sloboda nego ropstvo. Iskreno ne mogu shvatiti hrvatsku ljevicu da podržava oružanu borbu Hamasa, ali za Hrvata misli da je bolje da bude konobar nego vojnik. I kako se uopće mladi hrvatski antifašisti misle oduprijeti napadnu li ih jednom fašisti, ako se za tu borbu dobro ne spreme i uvježbaju?
Vjerojatno nije u redu da pišem o vojnom roku baš ja koji sam prekoračio 55 godina i više nisam vojni obveznik; u ratu bih mogao ponovno služiti eventualno kao sporo pokretna meta. Ali zapravo pišem o tom konobarskom mentalitetu, čiji se postojanje svodi, i opet ću se poslužiti riječima Marka Aurelija, na žudnje i izbjegavanja, koji je lišen viših težnji, i koji se plaši napustiti smrtno tijelo. Smrt mu je besmislena jer mu je i život besmislen; ne postoji veliko djelo koje treba izvršiti mirno i razumno, nego čeka u kutu da mu mahnu i broji bakšu. Da je Emir, konj bana Jelačića pod čijim su (popriličnim) mudima prosvjedovali, samo jednom malo ozbiljnije frknuo i zatoptao kopitom, Marković i anarhisti bi se razbježali kao zečevi.
