Zadnji komentari

Meter: Tomahawci bi značili strateški prijelaz ukrajinskog rata u neposredni američko-ruski

Pin It

Tomahawk (raketa) – Wikipedija

Moskva bi navedeni potez smatrala strateškim prijelazom ukrajinskog rata  s posredničkog (proxy) američko-ruskog u neposredni (direktni) američko-ruski rat nakon kojeg nema povratka.

Isporuke Tomahawka Kijevu bilo bi prvo korištenje američkog strateškog oružja protiv jedne druge nuklearne sile od završetka Drugog svjetskog rata, što bi u vodu bacilo sve dosadašnje sporazume, pravila i ograničenja koja su se u tom smislu primjenjivala i određivala okvire ponašanje SAD-a i Rusije (ranije SSSR-a) u sferi njihove međusobne i globalne strateške sigurnosti.

Posljednjih desetak dana jedna od ključnih vanjskopolitičkih tema većine svjetskih medija je moguća američka isporuka krstarećih raketa dalekog dometa Tomahawk Ukrajini, a što je nedavno, kao otvorenu mogućnost potvrdio i predsjednik SAD-a Donald Trump. Učinio je to neformalno i preksinoć, u svom zrakoplovu pred novinarima, tijekom povratnog leta s Bliskog istoka. Trump ne krije, kako kaže, svoje nezadovoljstvo ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom kada je riječ o zaustavljanju rata u Ukrajini, pa je navedena opcija s isporukama Tomahawka itekako u igri.

Moskva sa svoje strane ostavlja mogućnost nastavka dijaloga s Washingtonom iako tvrdi kako Trump, istina, za razliku od Joea Bidena sluša što Rusija kaže ali na kraju njeno mišljenje ne uzima u obzir već i dalje nameće svoja prvotna rješenja. Pritom ruski državni vrh upozorava kako bi isporuke navedenih raketa Ukrajini bile “razorne po američko-ruske odnose”, dok bi njihovo korištenje za napade na ruske ciljeve smatrala i konačnim, neposrednim ulaskom SAD-a u rat protiv Rusije. Drukčije rečeno, Moskva bi navedeni potez smatrala strateškim prijelazom ukrajinskog rata  s posredničkog (proxy) američko-ruskog u neposredni (direktni) američko-ruski rat nakon kojeg nema povratka.

Dodatnu opasnost predstavlja, kako smatraju najviši ruski dužnosnici, činjenica da Tomahawk rakete mogu, osim konvencionalnog nositi i nuklearno punjenje bojevih glava,  pri čemu rusko vojno zapovjedništvo ne može znati o kojem se punjenju radi ako bi te rakete bile ispaljene te bi sukladno ruskoj nuklearnoj doktrini morali adekvatno reagirati štiteći svoju nacionalnu sigurnost. Osim toga, smatraju dalje u Moskvi, Ukrajina je sposobna izraditi tzv. “prljavu bombu” i nitko ne može jamčiti da u slučaju dobivanja Tomahawka upravo njih ne bi željela iskoristiti kao nositelje tj. platforme za takvo punjenje.

Moskva upozorava na euforiju

Moskva jučer upozorava i na pravu euforiju koja je zavladala kod visokih ukrajinskih dužnosnika – osobno i čelnika te zemlje Volodimira Zelenskog, koji otvoreno govore kako će Tomahawke koristiti za napade na najveće ruske gradove – Moskvu i Sankt Peterburg, nakon čega će “Putin od Trumpa biti primoran zatražiti primirje”! Upravo ovih dana u Washingtonu borave visoki ukrajinski dužnosnici koji se s američkim kolegama dogovaraju o najboljim varijantama vezeno uz isporuke Tomahawka, a zaredali su i telefonski razgovori (čak dva u posljednjih nekoliko dana) između Trumpa i Zelenskog, pri čemu potonji u petak čak i osobno stiže u Bijelu kuću, na neposredan razgovor s Trumpom po navedenoj temi.

Kako god bilo, isporuke Tomahawka Kijevu bilo bi prvo korištenje američkog strateškog oružja protiv jedne druge nuklearne sile od završetka Drugog svjetskog rata, što bi u vodu bacilo sve dosadašnje sporazume, pravila i ograničenja koja su se u tom smislu primjenjivala i određivala okvire ponašanje SAD-a i Rusije (ranije SSSR-a) u sferi njihove međusobne i globalne strateške sigurnosti.

I dalje smatram kako Trump definitivno primarno koristi i Tomahawke i Zelenskog kao sredstvo političkog pritiska na Moskvu i Putina osobno, kako bi ovaj popustio u svojim zahtjevima za postizanje mira (ispod kojih Rusija definitivno ne može ići ukoliko ne želi izgledati poražena strana u ratu ne samo s Ukrajinom već i zapadom u cijelosti) i priklonio se Trumpovom mirovnom prijedlogu. Trump je sada dodatno osokoljen uspjehom u nametanju svog mirovnog plana za Gazu (iako je i on vrlo dvojben po pitanju konačnih rezultata ali je definitivno SAD-u značajno podigao status i utjecaj u međunarodnoj zajednici, koji je posljednjih godina počeo opasno padati – poglavito u vrijeme prethodne  Bidenove administracije). Međutim, kao što sam i jučer naveo u svojoj vojnopolitičkoj analizi (možete je pogledati i ispod teksta) – ispred SAD-a sada više ne stoji Hamas, već nuklearna velesila Rusija!

Priglupa omalovažavanja ruskog vojnog i nuklearnog potencijala, koje možemo pratiti na društvenim mrežama od geopolitičkih analfabeta ili pak medija kojima je jedina svrha zarada i(li) širenje čiste propagande koja s realizmom nema veze i zbog čega se svima na kraju može bolno obiti o glavu – jednostavno treba ignorirati. Ona se redovito temelje na navodno skromnim ruskim vojnim rezultatima, pri čemu se, također redovito, izbjegavaju sagledavati dvije bitne činjenice:

prvo, da se radi o krajnje složenom ratnom sukobu, potpuno izvan svih okvira dosadašnjeg vođenja ratova, s primjenom brojnih tehnoloških inovacija, potpuno novih novih oružja i umjetne inteligencije – i to s obiju strana;

i drugo, Rusija de facto ratuje ne samo s Ukrajinom, već i čitavim NATO savezom bez čije bi pomoći Kijevu ovaj rat već davno završio. I to ratuje pod teretom neviđenih gospodarskih i financijskih sankcija na svojim leđima pri čemu i gospodarski stoji relativno dobro za razliku od EU-a koji je u sve većim problemima.

Dakle, mora se zanemarivati klasična propaganda (o mišljenjima spomenutih analfabeta da i ne govorimo) i konačno shvatiti kako se Europa, ali i svijet, uistinu nalaze pred prijelomnim povijesnim trenutkom jer ukrajinski rat ne može trajati vječno. Upravo bi ga takvim – povijesnim trenutkom – mogle učiniti rakete Tomahawk, ne zbog njihove moći (jer one uopće ne spadaju u najmodernije ili najubojitije raketne sustave s obiju strana barikada, a Rusi su ih već imali prilike i dobro proučiti tijekom svoje sirijske kampanje i američkog ispaljivanja 60-ak Tomahawka na pojedine baze sirijske vojske još u vrijeme Trumpovog prvog mandata), već zbog psihološke uloge koje u tome igraju i o kojoj je gore u tekstu već bilo riječi.

U tim i takvim okolnostima brojni analitičari i na zapadu i u Rusiji sada postavljaju glavno pitanje: blefira li Trump, ili je uistinu spreman na radikalnu – zapravo prvu pravu eskalaciju ukrajinskog rata s potpuno nepoznatim i nepredvidljivim posljedicama?

Ako Rusija ne kaže čvrsto “NE” sve je gotovo

Prije nego što objavim što o tome misli američki medij The New York Times, rekao bih svoje mišljenje.

Pojedini zapadni mediji u posljednja dva dana spekuliraju po navedenom pitanju i navode razmišljanja određenih analitičara prema kojima bi Trump mogao Ukrajini isporučiti samo manji broj Tomahawka, a što ne bi imalo značajniji utjecaj na sam tijek rata.

S ovim bih se mišljenjem mogao složiti kada se ne bi radilo o konstantnom prelasku ruskih “crvenih crta” po poznatoj metodologiji: isporučit ćemo male količine našeg suvremenog oružja koje ne može prelomiti odnos snaga na štetu Rusije, čime ćemo otupiti oštricu njihove moguće oštre reakcije jer za takvu rizičnu eskalaciju ne bi imali potrebe! Ta se metodologija primjenjivala, sjetit ćete se lako, najprije za tenkove (Leopard, Abrams), pa rakete (HIMARS, Storm Shadow, Scalp, ATACMS), preko sustava PRO Patriot, do zrakoplove F-16. Dronove i njihovo usavršavanje po pitanju ubojitosti i dosega niti ne spominjem jer se radi o novim tehnologijama – izvan svih postojećih obrambeno-sigurnosnih sporazuma.

Drugim riječima zapad se po pitanju isporuka oružja Kijevu koristio metodom “polaganog odgrizanja (ruskog) repa” ili pak “kuhanja žabe”. Pritom je Moskva sve to dobro znala ali je naivno vjerovala kako će tomu jednom doći kraj – upravo s dolaskom Trumpa na vlast. Međutim, od Trumpovog dolaska SAD ne samo što nije ukinuo Bidenove pakete isporuka, već je nastavio i s dodatnom pomoći. Ovoga puta kroz Trumpov vrlo lukav potez  izvlačenja SAD iz sudjelovanja u samom ratu (iako je to netočno jer su američki obavještajni i navigacijski satelitski podaci i dalje ključni za ukrajinske vojne operacije) ali, u stvarnosti, američko oružje i dalje neprestano stiže  u Ukrajinu, samo što se to sada obavlja posredstvom europskih članica NATO saveza koje ga od SAD-a kupuju pa isporučuju Kijevu.

Ukoliko Rusija ovoga puta ne kaže odlučno “NE” što se tiče Tomahawka (ne samo njihove primjene, što se od Moskve očekuje, nego i po pitanju samih isporuka) s njima će se na kraju dogoditi ono isto što i s navedenim oružjima koja su isporučena ranije – počet će se primjenjivati u vojne svrhe. U Kijevu bi to bilo odmah shvaćeno kao zdravo za gotovo, što Moskva sada navodno ne namjerava dopustiti jer bi definitivno na kraju dovelo – prema mišljenju gotovo svih analitičara bliskih Kremlju – do nuklearnog rata sa Zapadom. Bolje je to spriječiti nego liječiti, jer lijeka za takav scenarij niti nema.

Ali vidjet ćemo kako će se stvari dalje odvijati. Hoće li najavljeni mogući razgovor  Trumpovog izaslanika Stevea Witkoffa u Moskvi s Putinom nešto promijeniti, ili će možda to promijeniti Putinova najavljena skora demonstracija najnovijeg ruskog strateškog oružja koje izaziva veliku pozornost i u Rusiji i u zapadnim vojnim krugovima? U svakom slučaju odgovor nećemo trebati dugo čekati.

Sada konačno pogledajmo što o ovoj temi piše New York Times iz čijeg teksta izdvajam najzanimljivije dijelove – i s tim ću završiti analizu. Pritom ukazujem kako je riječ o liberalnom američkom mediju, a da je ovaj tekst utemeljen na realističkom pristupu problemu, kakvog obično mediji ovog tipa već dugo izbjegavaju dajući prednost ideološkom globalističkom pristupu.

Nitko ništa ne zna, osim što Putin upozorava

Američko Ministarstvo obrane (odnedavno Ministarstvo rata, op.ZM.) razvilo je planove za prodaju ili transfer raketa Tomahawk ako ih Trump naruči. Međutim, transfer je opterećen ogromnim poteškoćama, ne samo zato što Ukrajini nedostaju potrebni lanseri, bilo morski ili kopneni – navodi NYT.

Za lansiranje raketa Tomahawk, Ukrajini će trebati vojni lanser Typhon. Ovaj korak, prema vojnim dužnosnicima, približio bi Sjedinjene Države izravnom sukobu s Rusijom. Također nije jasno koliko Tomahawka Sjedinjene Države mogu osigurati, kako će Ukrajina osigurati njihovo sigurno skladištenje i kakav će utjecaj imati ograničena zaliha raketa.

Također postoji stvarna zabrinutost zbog eskalacije napetosti s Rusijom, što je naglašeno nedavnim upozorenjima Kremlja Washingtonu o oružju dugog dometa za Ukrajinu.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov naglasio je u nedjelju u izjavi da “problem Tomahawka” izaziva “izuzetnu zabrinutost”. „Trenutno je zaista dramatičan trenutak u smislu eskalacije napetosti sa svih strana“, rekao je za rusku državnu televiziju.

Posljednjih dana Trump je nagovijestio da bi sama prijetnja slanjem raketa Tomahawk Ukrajini mogla dovesti Putina za pregovarački stol. Rekao je da planira o tome izravno razgovarati s ruskim predsjednikom. „Ako ne bude mirovnog sporazuma, možda ću poslati Tomahawke“, rekao je Trump novinarima. „Tomahawki su nevjerojatno oružje. I Rusiji očito ne trebaju. Ako ne bude mirovnog sporazuma, možda ćemo to učiniti. Možda nećemo. Ali možda ćemo to učiniti.“

Trump je uvjeren da može uspješno izvršiti pritisak na zemlje da postignu mirovne sporazume nakon što je uspio posredovati u postizanju sporazuma o okončanju rata u Gazi.

Prema novom planu financiranja dogovorenom ranije ove godine, saveznici NATO-a već kupuju američko oružje i streljivo, a zatim ih prebacuju u Ukrajinu. Danska, Norveška, Švedska, Nizozemska, Njemačka i Kanada do sada su financirale četiri pošiljke američkog oružja i opreme, ukupne vrijednosti otprilike 2 milijarde dolara. „Ova je podrška ključna“, rekao je u utorak glasnogovornik NATO-ovog vojnog zapovjedništva, pukovnik Martin O’Donnell.

Za vrijeme Bidenove administracije, Bijela kuća bila je izuzetno zabrinuta zbog Putinovog odgovora na isporuku novih američkih sustava naoružanja Ukrajini. Dužnosnici su smatrali da transfer oružja sve većeg dometa samo pogoršava rizik od izravnog uključivanja NATO-a u sukob.

Liana Fix, suradnica za Europu pri Vijeću za vanjske odnose, rekla je kako isporuka Tomahawka “ovisi o tome hoće li Putin uspjeti doći do Trumpa i prenijeti mu poruku: ‘Donalde, ne možeš to učiniti ili će doći do nuklearnog rata.”

S druge strane, napominje dalje, vidimo koordinirani pritisak iz Europe da se SAD prisili na značajniju podršku Ukrajini. Stari svijet je uvjeren da će samo aktivni i jedinstveni koraci protiv Rusije prisiliti Putina da smanji svoju specijalnu operaciju u Ukrajini.

geopolitika.news