Meter: Opkoljeno preko 10000 ukrajinskih vojnika
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 29 Listopad 2025 16:11
Intenzivne promjene vojno-političkog karaktera vezano uz ukrajinski rat i onoga što se u svezi njega u Europi i svijetu događa nastupile su odmah nakon objave da je američki predsjednik Donald Trump izjavio kako za sada odustaje od sastanka s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Budimpešti
iako je – ruku na srce, taj sastanak Putinu sam predložio tijekom njihovog nedavnog telefonskog razgovora na Putinovu inicijativu, u jeku napetosti oko moguće isporuke američkih krstarećih raketa dugog dosega Tomahawk Ukrajini (od čega neće biti ništa).
Paralelno s tom objavom Trump je odobrio i svoje prve proturuske sankcije u drugom mandatu svoje vladavine protiv velikih ruskih naftnih proizvođača i izvoznika – kompanija Rosnjeft i Lukoil.
Nedavno sam, 12. listopada, u svojoj vojnopolitičkoj analizi pisao kako je Putin na summitu organizacije Zajednice nezavisnih država (ZND) u Dušanbeu, između ostalog, reagirajući na vijesti iz Washingtona o mogućem Trumnpovom davanju “zelenog svjetla” za isporuke Tomahawka Kijevu izjavio kako će u Rusiji vrlo brzo biti predstavljeno posve novo oružja bez analoga u svijetu, jer njegovo se testiranje uspješno nastavlja, a moći će se koristiti sa zračnih i pomorskih platformi. Vijest je, naravno, zaintrigirala vojne profesionalce i analitičare diljem svijeta – kao i uvijek kada Putin najavljuje vijesti sličnog karaktera.
To novo oružje definitivno je ono o kojemu je prošloga tjedna brujao čitav svijet, i definitivno predstavlja jednu, s početka ovog teksta navedenu promjenu vojno-političkog karaktera ali i geopolitičke važnosti. Riječ je o uspješnom testiranju nove ruske krstareće rakete na nuklearni pogon Burevestnik (pogledaj video ispod), koja može nositi nuklearnu bojevu glavu ili više njih. Više riječi o tome bit će kasnije u tekstu.
S druge strane Putin je spomenute američke sankcije protiv ruskih naftnih tvrtki nazvao neprijateljskim činom koji ne pridonosi jačanju rusko-američkih odnosa, da će nanijeti štetu ali neće značajno utjecati na rusku ekonomsku situaciju jer je Rusija već navikla živjeti pod sankcijama.
Ubrzo nakon navedenih američkih sankcija, istima su se pridružile i one europske budući da je Trump upravo to od europskih lidera zatražio prigodom uvođenja svojih. Europska unija to je učinila kroz svoj nedavno usvojeni 19. sankcijski paket protiv Moskve.
Sve ovo navedeno odnosilo se na promjene političkog karaktera, nastale Trumpovom odlukom o odustajanju od summita s Putinom i uvođenju sankcija. Sada se pak posvetimo promjenama vojnog karaktera koje su njezina neposredna posljedica.
Sastanak u Londonu i objava Ruske vanjske obavještajne službe
Na nedavno održanom sastanku u Londonu tzv. “Koalicije voljnih” koju predvode ključne europske zemlje, pozdravljena je navodna promjena Trumpovog smjera i njegovo ponovno vraćanje na prijašnje postavke kada je riječ o uvjetima za završetak ukrajinskog rata tj. zaustavljanju borbi na trenutačnim crtama razgraničenja kao preduvjeta za pregovarački proces.
Istodobno je ponovo naglašena volja koalicije da u Ukrajinu pošalje zajednički vojni kontingent nakon postizanja sporazuma, kao jamac njegove provedbe, iako je Trump već ranije dao do znanja kako SAD ne želi pružiti nikakva sigurnosna jamstva eventualnoj odluci takve prirode europskih čelnika.
Pojedini dužnosnici, poput britanskog premijera Keira Starmera na spomenutom sastanku čiji je bio domaćin, išli su još dalje – pa je potonji najavio nove isporuke britansko-francuske krstareće rakete Storm Shadow Ukrajini, dok je Emmanuel Macron opet, nakon dužeg vremena najavio spremnost za slanje francuskih vojnika u tu zemlju.
Danas je pak ruska Vanjska obavještajna služba – SVR, objavila kako su za tako nešto već u tijeku i praktične pripreme francuskih vojnika u istočnoj Poljskoj, nedaleko od granice s Ukrajinom i da je riječ o pripadnicima francuske Legije stranaca koja je sastavni dio francuske vojske neovisno što se u njoj bore strani državljani.
Paralelno sa svim tim izjavama i odlukama o namjerama, na samom ukrajinskom terenu intenziviraju se borbe, kao i one koje se odnose na međusobne zračne napade u dubinu ukrajinskog odnosno ruskog teritorija. Kod ovog potonjeg riječ je proje svega o ukrajinskim napadima dronovima po ruskim energetskim ciljevima, a sinoć i o pokušajima napada istih i na samu Moskvu.
Međutim, nedvojbeno je kako ruska vojska izvodi kudikamo opsežnije, masovnije i intenzivnije napade u dubinu Ukrajine koji već prijete potpunom paralizom energetskog sektora te zemlje pa i porazom zemlje, na što upozoravaju i u Kijevu kroz vijesti o uvođenju nužnih prekida isporuke električne energije ne samo pojedinim tvrtkama već i stanovnicima – i to u trajanju od 9 do 23 sata svakodnevno, uz upozorenja o teškim uvjetima opskrbe tijekom nadolazećeg zimskog razdoblja. I ne samo to! U mnogim ukrajinskim gradovima – uključujući i glavni grad Kijev, ubrzano se razrađuju planovi masovne evakuacije stanovništva uslijed očekivanih još većih ruskih zračnih napada. Sve to skupa stvara turobnu atmosferu u društvu i među stanovnicima koji sve češće svoje noći moraju provoditi u skloništima, a u Kijevu na stanicama podzemne željeznice (Metroa) pa im je rata sve više preko glave. Da i ne govorimo o snimkama nasilne mobilizacije koje preplavljuju društvene mreže.
To se raspoloženje dijametralno suprotno razlikuje od izjava državnog vrha, gdje ukrajinski vođa Volodimir Zelenski najavljuje da bi rat Ukrajina mogla izdržati još dvije, tri godine i da joj za to treba još brža i veća europska financijska i vojna pomoć. Europske su joj vođe to, naravno, retorički spremne dati, ali je sve to skupa vrlo upitno gledajući u praksi i u dugoročnom smislu. Jer svi ključni igrači u svemu ovome još itekako puno kalkuliraju, o čemu svjedoči i nedavni neuspjeh postizanja dogovora na summitu EU-a o korištenju zamrznute ruske imovine tj. njezine glavnice za kreditiranje Ukrajine u iznosu od oko 145 milijardi eura, kao i činjenice da su europski dužnosnici svjesni kako novca za daljnje financiranje Ukrajine ponestaje i da neće biti moguće bez korištenje ruske imovine – o čemu je nedavno pisao Bloomberg.
Opkoljeno 10-ak tisuća ukrajinskih vojnika
Prošli je vikend najglasnije odjeknula izjava Vladimira Putina o opkoljavanju oko 5 tisuća ukrajinskih vojnika u zoni grada Kupjanska i 5,5 tisuća vojnika u zoni Pokrovska, o čemu ga je izvijestio zapovjednik Glavnog stožera ruske vojske general Valerij Gerasimov. Oba grada strateški su prevažna za obranu Ukrajine.
Gubitkom prvog, ruskim se snagama otvara put prema Slavjansku i Kramatorsku sa sjevera a ne samo s juga, čak i sa zapada kada bi moglo doći do potpunog zatvaranja te jedine preostale velike aglomeracije na sjeverozapadnom dijelu donjecke regije (rus. DNR) tj. nemogućnosti daljnje opskrbe ruskih snaga sa zapada Ukrajine.
Gubitkom Pokrovska, ruska vojska de facto bi ovladala čitavim DNR-om, osim navedene aglomeracije smještene na njegovom sjeverozapadu, njegovim rudnim bogatstvima, te mogla nastaviti još brži prodor u susjednu Dnjepropetrovsku regiju gdje su ruske snage već ranije zauzele određena pogranična naselja i na tome se ne namjeravaju zadržati – očito vršeći dodatni politički pritisak prije svega na Trumnpa da ponovno prihvati na samitu s Putinom na Aljasci usvojeni stav o nužnosti uklanjanja prvobitnih uzroka rata i potrebi postizanja konačnog mirovnog rješenja a ne zamrzavanja ukrajinskog rata što je za Moskvu a priori ne prihvatljivo.
Zanimljivo je ukazati i na po Kijev neugodnu spoznaju, o tome, da paralelno s napredovanjem na smjeru Pokrovsk i u pograničnim zonama Dnjepropetrovske oblasti, ruske snage sada vrlo brzo napreduju i na zaporoškoj bojišnici. Onoj istoj na kojoj su se vodile i najteže borbe u propaloj, prethodno glasno najavljivanoj kao pobjedonosnoj ukrajinskoj ljetnoj protuofenzivi 2023. godine. Nakon iste se zapravo ponovno počela mijenjati vojna slika na terenu, na kojem su opet inicijativu preuzele ruske snage poslije neočekivanih teških poraza odnosno povlačenja s bojišnica u harkovskoj regiji i zapadnom dijelu Hersonske oblasti (desna strana Dnjepra, uključujući i grad Herson kao njeno administrativno središte.
O svemu ovome u nastavku ću se poslužiti analitičkim prikazom aktualnog vojnog stanja u Pokrovsku i Zaporožju ukrajinskog medija Strana, koji je priličnom dramatičan i koji ne skriva složenost stanja u kojem se nalaze ukrajinske snage ali i koji ukazuje i na određene tenzije u samom vojnom vrhu gdje se sudara potreba prikaza stabilnosti na bojišnicama za političke potrebe Kijeva, sa stvarnošću na terenu koja, blago rečeno ne izgleda optimistično.
Evo što o svemu tome piše strana.
Stišću se kliješta
Prema karti ukrajinske vojne zajednice Deep State, “siva zona” oko Pokrovska se proširila posljednjih dana. Proširila se sjeverozapadno od grada s jedne strane i sjeverno s druge (u području Krasnog Limana i Rodinskog). Udaljenost između dvaju “kliješta” je manja od šest kilometara.
Štoviše, “kliješta” sjeverozapadno od Pokrovska dolaze tik uz ključnu cestu koja opskrbljuje i Pokrovsk i istočno od njega nedaleki grad Mirnohrad. Pojedini ruski izvori već su javili kako je ta prometnica blokirana u posljednja 24 sata.
Danas je ovu informaciju iznio i ukrajinski vojni stručnjak Konstantin Mašovec. Prema njegovim riječima, Rusi su uspjeli prodrijeti u industrijsku zonu u zapadnom dijelu grada i učvrstiti svoje položaje uz željezničku prugu, efektivno zatvarajući bok snaga koje napreduju. To je, prema Mašovecu, najopasnije područje koje nosi stvarni rizik opkoljavanja Pokrovska ako ruske snage nastave napredovati u tom smjeru.
UP (Ukrajinska pravda, op.ZM.), pozivajući se na ukrajinsko vojno osoblje, piše da su Rusi na zapadnoj periferiji Pokrovska okupili snage i kreću se prema Grišinu, čije će zauzimanje efektivno dovršiti okruženje.
Sjeverno od Pokrovska, u još jednim “kliještima”, ruske snage su napredovale prema Krasnom Limanu. Prema Deep Stateu, ovo je “siva zona”, ali drugi ukrajinski izvori kažu da je Krasni Liman već pod punom ruskom kontrolom.
U međuvremenu, ukrajinske oružane snage aktivno napadaju sjeverno od Rodinskog, na Dobropiljskom isturenom dijelu, gdje su Rusi istjerani iz nekoliko naselja. Teoretski, to bi moglo utjecati na sjeverni bok ruske ofenzive na Pokrovsk, iako se to još nije dogodilo, a situacija se tamo mijenja na štetu ukrajinskih oružanih snaga.
Istočno od Pokrovska, ruska ofenziva na Mirnohrad se pojačava. Rusi tvrde da su tamo zauzeli selo Promin, dok njemački vojni promatrač Julian Repke (medij Bild, op.ZM.) tvrdi da je Ukrajina izgubila Novoekonomsko i Nikolajevku (Kijev nije ništa od toga potvrdio). Ruske i nekoliko ukrajinskih vojnih javnih skupina također izvješćuju borbama u samom Mirnohradu, u blizini rudnika 5/6.
Treba napomenuti da Mirnohradova logistika ovisi o Pokrovsku, a situacija se tamo pogoršava kako Rusi napreduju u Pokrovsk.
Potencijalni veliki ukrajinski gubici
Drugim riječima, situacija u Pokrovsku i Mirnohradu trenutno je uistinu nesigurna – nastavlja dalje Strana. Ako “siva zona” oko Pokrovska (prema prilično konzervativnim procjenama DeepStatea) postane čvrsto pod ruskom kontrolom, takav će koridor biti potpuno izložen vatri i nadzoru dronovima, što će potencijalno uzrokovati velike gubitke i u opskrbi i povlačenju ukrajinskih snaga – ne samo iz Pokrovska, već i iz susjednog Mirnohrada i ogromnog “džepa” na jugu.
Ruske javne skupine tvrde da su najspremnije ukrajinske snage već povučene iz Pokrovska, ali ukrajinski izvori izvještavaju suprotno – da su specijalne snage GUR-a raspoređene u grad jer je obrambena situacija postala kritična.
Unutar samog grada, piše Mašovets, ukrajinske oružane snage samouvjereno kontroliraju samo sjeverni dio grada – područje sjeverno od željezničke stanice, iako su ga Rusi snažno minirali zračnim desantima. Borbe se vode u središtu grada i četvrti Sobačovka, a trenutno je teško utvrditi tko kontrolira koje područje, piše stručnjak.
Prema njegovim riječima, u Pokrovsku Rusi ne provode klasične napade, već koriste taktiku “prikrivene infiltracije” s malim pješačkim skupinama od 5-10 ljudi, okupljajući se i napadaju samo tamo gdje je to povoljno. To stvara kaotičnu obrambenu strukturu za ukrajinske oružane snage i otežava ukrajinskim jedinicama otkrivanje infiltratora.
Sirski priznaje ozbiljnost stanja
Ozbiljnost situacije u Pokrovsku neizravno je potvrdio i vrhovni zapovjednik Aleksandar Sirski, koji je prekjučer održao sastanak sa zapovjednicima koji se bore u sektoru Pokrovsk. Između ostalog, vrhovni zapovjednik je zahtijevao da ne lažu u svojim izvješćima nadređenima.
„Još jednom sam naglasio zapovjednicima na svim razinama neprihvatljivost iskrivljavanja i skrivanja informacija o stvarnom stanju u izvješćima. Neiskrenost nosi vrlo visoku cijenu – živote naših vojnika“, rekao je Sirski.
Ovo upozorenje vrhovnog zapovjednika prilično je otkrivajuće – obično, komentirajući situaciju u drugim područjima, nije spominjao laži zapovjednika. Ukratko, Pokrovsk, ako nije potpuno okružen, očito je na rubu toga.
Rusi brzo napreduju na drugoj važnoj bojišnici
U međuvremenu, Rusi relativno brzo napreduju (prema standardima ovog rata) na spoju Dnjepropetrovske i Zaporiške oblasti.
Rusko Ministarstvo obrane jučer je objavilo zauzimanje triju sela izvan Donbasa: Jehorivka u Dnjepropetrovskoj oblasti te Novomikolaivka i Privolne u Zaporiškoj oblasti. Sva tri sela nalaze se na desnoj obali rijeke Jančul, koju su ruske snage već prešle na mnogim mjestima.
Ukrajinski borac “Mučnoj” piše da se borbe u Jehorivki još uvijek vode, ali samo za sjeverni dio sela – ostatak kontrolira Ruska Federacija. “Ukrajinski borci drže svoje položaje, ali situacija ostaje teška: neprijatelj postupno povećava svoje snage i mogao bi u potpunosti zauzeti ovu liniju u bliskoj budućnosti”, navodi.
„Situacija za ukrajinske trupe u Zaporiškoj regiji se brzo pogoršava: ruske trupe su u posljednja 24 sata zauzele Novomikolaivku, Pavlivku i Privolne. Uspenovka je pred padom, otvarajući put prema Huljajpolju sa sjevera“, napisao je spomenuti Julian Repke iz Bilda.
O Buravestniku
Navedeni ukrajinski medij osvrnuo se i na u uvodu ove analize spomenutu Putinovu izjavu o završetku testiranja nove ruske rakete Burevestnik. Evo što o tome navodi:
Načelnik Glavnog stožera ruske vojske Gerasimov rekao je da je raketa Burevestnik testirana 21. listopada. Ustvrdio je da je raketa sposobna probiti bilo koji sustav proturaketne obrane. Prema Gerasimovu, Burevestnik je ostao u zraku otprilike 15 sati, prešavši 14.000 kilometara.
Norveška obavještajna služba kasnije je potvrdila da je Rusija prošli tjedan lansirala Burevestnik s arhipelaga Novaja Zemlja u Barentsovom moru.
Reuters je objavio specifikacije Burevestnika. Prema njima, raketa ima novi tip pogonskog sustava, što joj omogućuje da leti mnogo dalje i dulje nego što je to prije bilo moguće s turbomlaznim i turboventilatorskim motorima.
„9M730 Burevestnik je niskoleteća krstareća raketa lansirana sa zemlje sposobna nositi ne samo nuklearnu bojevu glavu već i nuklearni pogonski sustav. NATO ju je označio kao SSC-X-9 Skyfall. Pogonski sustav omogućuje raketi da ostane u zraku dulje vrijeme prije nego što pogodi cilj. Američka neprofitna sigurnosna organizacija Nuclear Threat Initiative izjavila je da bi Burevestnik potencijalno mogao ostati u zraku nekoliko dana“, piše Reuters.
U izvješću organizacije iz 2019. navodi se: “Tijekom operacije Burevestnik, svemirska letjelica bi nosila nuklearnu bojevu glavu (ili bojeve glave), kružila bi oko svijeta na maloj visini, izbjegavala sustave raketne obrane i teren, a zatim ispuštala bojevu glavu (glave) na teško predvidljivoj lokaciji (ili lokacijama).”
Razvoj rakete izazvao je znatnu pozornost u zapadnim medijima. New York Times izvijestio je da će Burevestnik moći izbjeći američki sustav protuzračne obrane Zlatna kupola, za koji je Trump prethodno najavio da se razvija.
„Ovo je mali leteći Černobil. Ovo je loš razvoj događaja. Ovo je još jedno znanstvenofantastično oružje koje će biti destabilizirajuće i teško se nositi s njim unutar kontrole naoružanja“, rekao je Jeffrey Lewis, stručnjak za neširenje nuklearnog oružja na Middlebury Collegeu.
Neki stručnjaci smatraju da bi Burevestnikovu objavu trebalo promatrati ne toliko u kontekstu rata u Ukrajini, već u odnosu na prijedlog Moskve za produljenje Novog START-a, posljednjeg preostalog sporazuma o kontroli naoružanja između SAD-a i Rusije. Istječe u veljači. Jednogodišnje produljenje pomoglo bi Kremlju da usmjeri svoje resurse na rat u Ukrajini, izbjegavajući skupo gomilanje raspoređenog oružja, sugerira NYT.
Stručnjaci smatraju da su testovi Burevestnika zabrinjavajući razvoj događaja za globalnu sigurnost i “utrka u naoružanju”.
NYT također smatra kako je raketni test bio “oštar signal Zapadu nakon propasti planova za summit s predsjednikom Trumpom”.
Ruske javne skupine imaju svoja tumačenja ovog događaja. Prema njima, ako je Orešnik (raketa srednjeg dometa) bio “upozorenje” europskim zemljama, onda je Burevestnik “upozorenje” posebno za Amerikance. Nagovještava spremnost na eskalaciju ako se dogode određeni događaji. Na primjer, transfer raketa Tomahawk Ukrajini.
Prosudba
Neću se previše zadržavati na promišljanjima o dalekosežnom razvoju ukrajinskog rata i njegovim kontinentalnim (europskim) i globalnim reperkusijama. O tome smo već ionako dosta pisali, a sigurno će itekako biti prilika i za dodatne analize takvoga tipa.
Reći ću radije dvije stvari:
Prvo, što se tiče gore navedenog opkoljavanja više od 10 tisuća ukrajinskih vojnika i stvaranja tzv. kotla (što je izraz kojeg vole koristiti ukrajinski i ruski vojni komentatori i mediji) treba reći kako vladajući ukrajinski političari i visoki vojni dužnosnici opovrgavaju ove navode (ili opasnost od opkoljavanja ublažavaju). Međutim, podsjetio bih kako je to redovito bio slučaj i u prijašnjim sličnim situacijama. Rusi su (a tu prije svega mislim na službene objave ruskog ministarstva obrane), podsjećam, slično kao i sada, tvrdili kako se zatvorio obruč i oko ukrajinskih snaga u zoni strateški važnih gradova Bahmut i kasnije Avdiivka u Donjeckoj oblasti (rus. DNR). Službeni Kijev dugo je odbacivao ove navode kao propagandu Kremlja (što je razumljiva reakcija, i što bi vjerojatno činila bilo koja zemlja u sličnom položaju ne želeći potkopavati moral vojnika i stanovništva). Međutim, u oba slučaja pokazalo se da su izjave ruskog MO bile točne, a da je politika predugo oklijevala. Gradovi su bili izgubljeni, a ostaci razbijenih snaga povlačili su se više-manje neorganizirano i kaotično.
Drugim riječima, najnovije tvrdnje Putinovog Glavnog stožera o opkoljavanju uistinu velike grupacije ukrajinskih snaga treba itekako shvatiti ozbiljno. Prije svega u Kijevu, jer uništavanje tolikog broja vojnika u slučaju nemoguće daljnje učinkovite obrane je neprihvatljivo. To mora prije svega trezveno procijeniti ukrajinski Glavni stožer, ne misleći na političke posljedice jer će one u svakom slučaju uslijediti: štoviše, bit će još gore po Kijev ako nepotrebno izgine ukrajinska vojska u obrani nečeg što je postalo neobranjivo, nego da se povuče i tako sačuvaju životi vojnika). Ali kažem, to je prosudba GS-a koji najbolje zna stvarnu sliku vojnog stanja na terenu i stanja svojih oružanih snaga.
I drugo: ukrajinski rat definitivno će, prije ili kasnije zatvoriti Donald Trump i Vladimir Putin. Kao što sam nedavno rekao, Amerika je godinama prije njegovog izbijanja stvarala (i na kraju stvorila) sve nužne pretpostavke da do njega dođe pa ih može i ukloniti ako i kada to bude htjela, a Rusija je ona koja u Ukrajini put do ostvarivanja svojih ciljeva krči golom vojnom silom gdje joj se službene NATO snage nikada neće htjeti suprotstaviti.
