Promjena ukrajinskih granica realitet je mirovnog sporazuma
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 30 Listopad 2025 08:26
Promjena ukrajinskih granica realitet je mirovnog sporazuma. Pitanje je samo kako povući buduće granice i kako to zapakirati da se ni Putin ni Zelenski ne osjete kao potpuni gubitnici. Znamo i da dolazi zima, kad ratišta ionako u miruju, i vjerojatno bi za obje strane neki razuman kompromisni mir donio efekt olakšanja
Već je analitika međunarodnih odnosa imala gotovo mišljenje o rusko-ukrajinskome mirovnom sporazumu pod Trumpovim patronatom. Uglavnom negativno, dakako. Već se mađarski premijer Viktor Orbán šepurio prikazujući Mađarsku kao jedinu europsku državu koja ima mirovni potencijal ugostiti ruskog i američkog predsjednika na odlučujućemu mirovnom sastanku na vrhu u Budimpešti. Kad tamo – eto 'iznenađenja'! Dok pišem ovu kolumnu, stiže vijest da je pripremni sastanak između ruskog i američkog izaslanstva na ministarskoj razini (Lavrov – Rubio), dakle onaj koji bi zapravo trebao definirati sadržaj tog sastanka, odgođen iz nepoznatih razloga na neodređeno vrijeme.
Vijest je 'iznenađujuća' jednako koliko bi iznenađenje bilo da se novi termin ministarskog sastanka odredi prije nego što dovršim ovu kolumnu. Proces o kojemu potpune informacije imaju jedino najuži američki i ruski pregovarački timovi i tek donekle ukrajinski predsjednik Zelenski toliko je bremenit spinovima, koji su integralni dio pregovaračke taktike, da uistinu vrijedi pravilo: što više tih ciljano plasiranih (dez)informacija konzumirate, to više gubite iz vida stvarno stanje procesa.
Realne okolnosti
Mi uistinu ne znamo je li Trump bjesnio na Zelenskoga na pripremnom sastanku u Bijeloj kući i bacao po podu njegove karte, kako je europske lidere brifirao neimenovani izvor iz Bijele kuće. Ili je to možda spin prozveden da zadovolji Putina, izazove europske lidere da stanu u zaštitu Ukrajine i Zelenskog te otvori Trumpu širi manevarski prostor za eventualni sporazum? No poznate su nam neke realne okolnosti koje mogu ključno utjecati na tijek i rezultat tog pokušaja završetka rusko-ukrajinskog rata. Znamo, primjerice, da su i Ukrajina i Rusija iscrpljene ratom, osobito kad je riječ o ljudskim potencijalima. Znamo da je u smislu osvajanja novih teritorija rat za obje strane postao neisplativ. Niti Rusija može osvojiti, a kamoli zadržati, mnogo više ukrajinskog teritorija nego što je dosad učinila. Niti Ukrajina može vratiti, a kamoli zadržati, teritorije koje je Rusija anektirala (Krim) ili puzajući okupirala (dijelovi Donecka i Luhanska) i prije otvorene invazije.
Iako je u mnogim aspektima ruska agresija na Ukrajinu usporediva sa srpskom agresijom na Hrvatsku i BiH 90-ih godina 20. stoljeća, u nekima se uvelike razlikuje. Ukrajinska vojska nema kapacitet provesti ukrajinsku 'Oluju', okupirana i anektirana ukrajinska područja mnogo su složeniji slučaj od nekadašnje Republike Srpske Krajine, a ni Rusija nije Srbija – ni prema snazi ni prema geopolitičkoj važnosti. Koliko god pravedno zvučala obećanja europskih lidera da nema odustajanja od ukrajinske teritorijalne cjelovitosti jer se agresora ne smije nagraditi, nema onoga tko bi ta načela ostvario. Promjena ukrajinskih granica realitet je mirovnog sporazuma. Pitanje je samo kako povući buduće granice i kako to zapakirati da se ni Putin ni Zelenski ne osjete kao potpuni gubitnici. Znamo i da dolazi zima, kad ratišta ionako u miruju, i vjerojatno bi za obje strane neki razuman kompromisni mir donio efekt olakšanja – ako na proljeće ne dolazi još jedna ratna epizoda za očuvanje ratnoga statusa quo.
Prostor za kompromisni mir
Važan vjetar u leđa rusko-ukrajinskom, odnosno američko-ruskom, mirovnom procesu daje i mirovni sporazum za Gazu kao model geopolitičkog resetiranja prema kojem više zainteresiranih država sponzora preuzima odgovornost za mirovni lngmenadžment za pojedina krizna područja. Uz to je ruskom predsjedniku Putinu u interesu izvući se iz Ukrajine i postati igrač u takvim kriznim preslagivanjima, počevši od ruskoga azijskog susjedstva nadalje. Ostane li zatočenik rusko-ukrajinskoga rata, preuzima rizik da Rusiju učini igračkom geopolitičkih preslagivanja. Tu se otvara realan prostor za kompromisni mir. Zato mi se sastanak na vrhu u Budimpešti ipak čini izglednim.
A učini li se njime korak prema mirovnome dogovoru, otvara se i prostor za važne epizodne uloge, prije svega za države Europske unije, koja bi trebala preuzeti odgovornost za poslijeratnu integraciju Ukrajine. Strategija europske energetske neovisnosti o Rusiji bit će jedna od okosnica toga novog modela i u tome Hrvatska s LNG-om na Krku i Janafovom mrežom uistinu ima priliku za igru iznad svoje kategorije. A koliko vrijede politička prijateljstva kad su suprotna strateškim interesima, najbolje vidi Viktor Orbán. Kao veliki Trumpov, a i Putinov prijatelj, dobio je čast biti domaćin njihova sastanka na vrhu. Kako se pohvalio – kao jedini u Europi koji to može! Ali morat će ipak odustati od ruskog plina i nafte. Jer svi u Europi to moraju.
Višnja Starešina
