Vjerojatno se radi o primjeru tzv. tajnog kurikula
- Detalji
- Objavljeno: Utorak, 02 Prosinac 2025 11:09

Prof. Čubrić pojasnila je da se tajni kurikul odnosi na neplanirane, implicitne lekcije, vrijednosti i norme koje učenici uče u školskom okruženju, a koje nisu dio službenog, propisanog nastavnog plana.
U Hrvatskom saboru se 26. studenoga održao okrugli stol na temu ‘Zdravstvenog odgoja’. Na okruglom stolu, u organizaciji Odbora za obitelj, mlade i sport, jedna od govornica bila je Marina Čubrić, prof., izvrsni savjetnik. Marina Čubrić, profesorica-savjetnica za Hrvatski jezik u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti u Zagrebu, u Saboru je javnosti predočila izuzetno zanimljivu analizu zdravstvenog odgoja i obrazovanja. U njoj je sažeta i jezična analiza i sadržaj tematskog područja.
Radi li se o ‘tajnom kurikulu’?
“Okvirni kurikul „Zdravstveni odgoj i obrazovanje“ (ZOO) prema pilot-projektu Grada Rijeke predviđen je za realizaciju u dva modula: u 5. i 6. razredu i u 7. i 8 u 70 sati godišnje, što predstavlja razinu dvosatnog predmeta u redovnoj nastavi. No, kako je ovo ipak izvannastavna aktivnost, pitanje realizacije i nije strogo dvosatno tjedno nego predviđaju i manje, odnosno više ovisno o potrebi toga trena. To može biti put ka isticanju tema koje su izrazito osjetljive u kurikulu – Spolno i reproduktivno zdravlja i rodna ravnopravnost.
Analiza predloženoga programa donijela je zanimljive zaključke. Ona je uključila i jezičnu analizu i raspored sadržaja unutar jednog tematskoga područja i između tih područja”, napomenula je Čubrić.
Istaknula je da je već prvo čitanje pokazalo da se u temama tematskih područja ne nalazi ništa što se već ne provodi u redovnoj nastavi. Od Prirode i društva, Prirode, Biologije, Sociologije, Psihologije, Tjelesne i zdravstvene (!) kulture i posebno na satu razredne zajednice.
“Zašto nam onda treba aktivnost ili čak predmet koji sve to ponavlja i udvostručuje nepotrebno?”, upitala je Čubrić. Dodala je da se
Što je tajni kurikul?
Prof. Čubrić pojasnila je da se tajni kurikul odnosi na neplanirane, implicitne lekcije, vrijednosti i norme koje učenici uče u školskom okruženju, a koje nisu dio službenog, propisanog nastavnog plana.
“U ovome slučaju naglasak je svakako na usvajanju vrijednosti i normi, posebice onih u četvrtom tematskom području. Naime, ovdje se ponavljaju ishodi i teme koji se već nalaze u redovnom kurikulu i u obaveznim predmetima? Ništa od ponuđenih sadržaja pa čak i aktivnosti na satu ne donosi novinu u nastavnoj praksi”, kazala je.
Dodala je da u kurikulu ZOO nije jasno definirano tko može preuzeti ovu izvannastavnu aktivnost.
“Određene su vrlo općenite kompetencije: pedagoške, socijalne, osobne (?), ali ne i uskostručne. Iako je predviđena edukacija, ipak je izazov pripremiti učitelje ili provoditelje aktivnosti s pravim kompetencijama (npr. za teme koje uključuju seksualno i reproduktivno zdravlje, rodnu ravnopravnost, prevenciju ovisnosti) – to je zahtjevan segment koji zahtijeva visoku kvalitetu edukacije. Može se zaključiti da je to vrlo elastičan okvir za nositelje programa i samim time nepouzdan”, rekla je Čubrić.
Evaluacija programa gotovo nemoguća
Program je zamišljen kao izvannastavna aktivnost u okviru viših razreda osnovne škole (u ovom slučaju Grad Rijeka ponudio je razradu kurikula i uvođenje u školske godišnje kurikule i planove i programe). To znači da nije dio obveznog školskog kurikula i ne obuhvaća sve učenike. Predviđeno je isključivo formativno vrednovanje i vršnjačko vrednovanje, samovrednovanje. Naime, ne može ni biti išta drugo u okviru izvannastavne aktivnosti. Nije potpuno jasno koliko je sustavno predviđeno vrednovanje učinkovitosti programa na učenike (koje rezultate postižu, koje promjene u ponašanju i stavovima).
Treba ovdje naglasiti da je evaluacija ovoga programa gotovo nemoguća jer je ostvarivanje ishoda odgođeno, odnosno te bi učenike trebalo obuhvatiti nekim novim istraživanjem za 10 godina i vidjeti ima li učinka sve ono što su trebali usvojiti za razliku od onih koji nisu bili uključeni u taj program. Bez sustavnog dugoročnog praćenja postoji rizik da će program ostati formalno uspostavljen, ali da neće ostvariti pozitivne promjene.
Tri tematska područja – maska za četvrto
Pregledom planiranih nastavnih sati za predmetna područja zaključuje se, dodaje Čubrić, da je za četvrto područje predviđeno više sati nego za ostala područja: Zdravi stilovi života, prehrana, tjelesna aktivnost – 15 sati, Mentalno zdravlje – 18 sati, Prevencija ovisnosti i rizična ponašanja – 17 sati i Spolno i reproduktivno zdravlje i rodna ravnopravnost – 20 sati.
“To nije beznačajna razlika i ona jasno pokazuje na čemu je fokus ovoga kurikula. Očito ovaj kurikul fokus stavlja na spolni odgoj i unutar njega na rodnu ravnopravnost. Očito su ostala tri tematska područja samo maska za četvrto područje”, istaknula je u analizi.
Priča o dvojici muškaraca u istospolnoj vezi – neprikladna za djecu
Pregled sadržaja na kojima se obrađuju teme iz pojedinog područja pokazao je, napomenula je Čubrić, vrlo zanimljive stvari.
“Radi se o ilustrativnim pričama kojima se aktualizira obrađivana tema. Primjerice, u jednoj su priči/paraboli Sanja i Kristijan (pristanak na spolni odnos), u drugoj Marko i Tin (tema je štetan odnos i nasilje) i u trećoj Vanja i Saša. Priča u kojoj su dvojica muškaraca u istospolnoj vezi potpuno je neprikladna za djecu u dobi od 13. i 14. godina. Vjerojatno je ideja autora priručnika bila pokazati inkluzivnost i različitost oblika partnerskih odnosa – uključujući i istospolne veze. Takav pristup je u skladu s načelima rodne ravnopravnosti, ali pitanje je primjerenosti.
Primjer je umjetan, udaljen i neautentičan i ne uklapa se u iskustvo učenika. Treći primjer uzima dva tzv. uniseks imena, zamjenice otkrivaju spol jednog od likova. To sigurno nije slučajno.
I priča s Vanjom i Sašom o kondomima u najmanju je ruku nevjerojatna da se na takav način učenicima objašnjava kontracepcija. Iz pedagoško-razvojne perspektive to nije nimalo primjeren izbor za uzrast od 13 i 14 godina. Nažalost, nema ni riječi o obiteljskom nasilju”, naglasila je prof. Čubrić.
Fokus samo na 4. temi
“Nadalje, zanimljivo je da jedino u okviru 4. teme stoji uputa da se rezultat aktivnosti (plakat, video i sl.) stavi na mjesto u školi koje će svi vidjeti, odnosno da bude dostupno svima ako se stavlja na mrežne stranice: „Postavite izložbu na mjestu u školi koje je dostupno svim učenicima_ama.“ Ni u jednoj drugoj temi nema takve upute. Ponovno se iščitava fokus upravo na ovoj temi i želji da se implementira na sve učenike.
Načelno se rezultati rada u bilo kojoj izvannastavnoj aktivnosti zadržavaju među tim učenicima, osim ako je npr. pjesma ili priča iz literarne grupe ne objave u školskome listu. Nemoguće je da sve školske aktivnosti objavljuju sve svoje rezultate. Zato je i zanimljiva ova uputa baš za područje spolnoga odgoja i rodne ravnopravnosti”, ukazala je Čubrić.
Program ‘štiti’ određene skupine ili svjetonazore
Ovaj program, dodala je, “djeluje kao da je stvoren s namjerom da „štiti” određene skupine ili svjetonazore, umjesto da promiče univerzalne principe zdravlja, jednakosti i međusobnog poštovanja”.
Time se, kaže, gubi osnovna svrha odgojnog procesa – poticanje kritičkog mišljenja i samostalnog vrednovanja ponašanja.
“Kad školski sustav počne služiti kao instrument političkih ili ideoloških interesa, odgoj postaje sredstvo manipulacije, a ne obrazovanja”, kazala je.
“I na kraju, ali ne manje važno: pisanje imenica mocijske tvorbe učenik_ca ili učiteljima_cama jezično je nakaradno”, zaključila je prof. Marina Čubrić.


