Komunizam u povijesti Hrvatske
- Detalji
- Objavljeno: Petak, 12 Prosinac 2025 12:03
Hrvatska ne smije šutjeti. Hrvatska se mora braniti i obraniti od ove neprekidne agresije nošene i hranjene mržnjom i osvetom dijela svojih vlastitih sugrađana. Ovdje se mora obraniti ono najviše: suverenitet, nezavisnost hrvatske države i identitet hrvatskoga naroda
Hrvatski katolički narod znade da su poniznost i velikodušnost kršćanske krjeposti. On znade: boriti se za čast Boga i vlastitog dostojanstva imperativ je istine o Bogu kao preduvjetu života u miru, slozi i pravednosti. Iz rečenoga slijedi da su zajedništvo i stabilnost danas problematično dijete hrvatske nacije i neovisne hrvatske države zbog nepostojećeg konsenzusa o bitnim principima politike i o bitnim vrjednotama moralno-etičkog i filozofskog svjetonazora. Nešto gore i razarajuće ne može pogoditi jednu naciju!
Na žalost,upravo to je pogodilo hrvatsku naciju i zbog toga pati! To doživljava većina političko svjesnih Hrvatica i Hrvata u domovini i izvan domovine. Razloga za zabrinutost i frustriranost nacije ima veliki broj. Podsjetimo na samo neke događaje zadnjih dana i mjeseci.
Tko i kada se sjeti nasilno preminulih nakon rata i za vrijeme komunizma?
Žrtve komunističko-partizanskih zločina Hude jame u Sloveniji i mnogih otkrivenih i još neotkrivenih jama u Hrvatskoj obilježavaju se i pokapaju dostojno s pijetetom kako traži kršćanski i općeljudski moral, a javnost u Hrvatskoj - televizijska, novinarska, sveučilišna, akademska, umjetnička, stranačka, državna - šuti, i to ne zato što zbog žalosti nema riječi i zbog suza ne može pisati, nego zato što nije zainteresirana, jer ne prihvaća istinu, jer se boji pravorijeka savjesti, jer hoće izbjeći kajanje i traženje oprosta, jer se nije odrekla svoga komunističko-ateističkog svjetonazora
Redovito povodom obilježavanja pojedinih događaja, primjerice Vukovara, Oluje, Domovinskog rata, otvara se pravi rat novinara, umjetnika, političara, službenika pravoslavne Crkve protiv legalne, moralne obrane hrvatske domovine, protiv branitelja. Taj rat, nazovimo ga „rat mozgova u režiji emocija mržnje i osvete“, vodi se već trideset godina na tlu Hrvatske neovisne države. A javnost u Hrvatskoj šuti!
Ta šutnja je jedan od glavnih razloga da danas - u godini 2025. - politički potezi postaju sve agresivniji u oživljavanju zgsjećanja radosti i ponosa na pozdrav „Smrt fašizmu i sloboda narodu” i zahtjevi određenih grupacija ljudi iz prošlog vremena postaju sve iracionalniji i bizarniji.
Jedan primjer iz ovih dana: poznati političar iz SDP je postavio zahtjev da se partizanske pjesme, literatura itd. proglasi baštinom hrvatske kulture. Ne čudi me jer je to onaj političar koji je kod glasanja za Istanbulsku konvenciju održao u Saboru vatreni panegirik tvrdeći da je Sabor glasajući za IK konačno zaustavio procesije „križara” po ulicama koji nas hoće vratiti u tamni srednji vijek. Zastupnici HDZ-a mu, doduše, nisu pljeskali. Na žalost, nitko od njih mu nije protuslovio. Time se opet pokazalo da Sabor nosi nevoljko naziv „Hrvatski sabor”, barem ne u ovom slučaju. Ima ih i više.
Javnost na sve to šuti ne znajući da je „rat mozgova iz mržnje i osvete“ pogubniji za egzistenciju nacije i učinkovitiji u uništavanju nacionalnog bića nego rat s oružjem. Rat s oružjem, Domovinski rat, trajao je nekoliko godina završivši sjajnom pobjedom „spremnih za svoj dom”. „Rat mozgova mržnje i osvete“ s oružjem ideja, propagande laži i neistina traje već 30 godina i može trajati „vječno“, budući da se „mozgovi“ kao vojnici ovoga rata nalaze u stanju dubokog zasjenjenja i tamnog zamagljenja pripremljenog od svojih svemoćnih komandira imenom „mržnja“ i „osveta“.
Sotona: lažac,mrzitelj i neprijatelj čovjeka
Treba znati: „mržnja“ i „osveta“ djeca su jednoga bića, jednoga izvan naravnog reda postojećeg bića, pametnog i snažnog, poznatog većini kultura. Ime mu je Sotona. Sveta knjiga Biblija naziva to biće: lažac, mrzitelj i neprijatelj crnočovjeka (čovječanstva) od početka. Zar će Hrvatska „vječno“ šutjeti i trpjeti u strahu i ponižavanju jer nema dovoljno hrabrih moralnih i intelektualnih autoriteta koji bi stali na kraj nositeljima mržnje i osvete?
Hrvatska ne smije šutjeti. Hrvatska se mora braniti i obraniti od ove neprekidne agresije nošene i hranjene mržnjom i osvetom dijela svojih vlastitih sugrađana. Ovdje se mora obraniti ono najviše: suverenitet, nezavisnost hrvatske države i identitet hrvatskoga naroda. Sve ove iznesene činjenice obilježavaju aktualno stanje duše i duha hrvatskog čovjeka.
Traži se intelektualna i moralna odlučnost
Što drugo reći nego da je to stanje u Hrvatskoj najveći izazov za humani, znanstveni, politički i katolički duh hrvatskoga čovjeka zadnjih stoljeća. Taj izazov poziva sve poštene, istinoljubive i mirotvorne ljude u Hrvatskoj: sada je čas da konačno stvorite potpunu istinu o sebi kao hrvatskom narodu, o sebi kao katoličkom narodu, o sebi kao miroljubivom, u slobodu i pravdu zaljubljenom narodu, jer vi to jeste. Sada je čas da pred Europom posvjedočite snažnim političkim potezima da hrvatski narod kao narod nije nikada slobodno prihvatio nijedan totalitarni režim, pa tako niti komunistički režim niti komunističko-ateistički svjetonazor. Zbog toga je podnio velike žrtve.
Znanstveno obrađena istina mora na svjetlo dana
I konačno, sada je čas da se razradi i znanstveno oblikuje potpuna istina o zločinima Titovih partizana i jugokomunista nad hrvatskim narodom nakon rata i za vrijeme komunističkog režima do 1990. godine. Sada je čas da s argumentirano zapiše i objavi: tko su te političke snage – partije ili stranke, pojedinci ili udruge - u današnjoj Hrvatskoj koje su sudjelovale u komunističkim zločinima; koje su bile nositelji komunističkog režima kroz pedeset godina; koje i danas veličaju vođu-diktatora nazivima ulica i najljepših trgova gradova po Hrvatskoj i, konačno, koje se u svojem političkom djelovanju služe komunističko-marksističko-ateističkim svjetonazorom usprkos deklaracijama osude tog svjetonazora kao uzroka najvećih zločina protiv čovječnosti u povijesti svijeta.
Marksističko-ljevičarske udruge i obrazovanje i odgoj
Treba otvoreno postaviti političko pitanje: odakle ljevičarskim grupacijama, udrugama i pojedincima pravo da prisvajaju djelatnost na najosjetljivijem području nacije: na području obrazovanja i odgoja javno ispovijedajući svoj ateistički antikršćanski svetonazor kojeg hoće usaditi u umove mladeži i u duše djece u vrtićima?
Vjeronauk u školama je za njih nedopustiv jer „smo sekularistička država”, kažu. A što je drugo njihov ateističko-marksističko-materijalistički svjetonazor nego jedan sekularizirani vjeronauk kojega uče na seminarima partije, u studijima „otvorenog društva”, na fakultetima „rodnih teorija”?
Zastrašujuće je konstatirati da se u Hrvatskoj naših dana, da, baš u katoličkoj Hrvatskoj (87%; 83% pučanstva katolika) s državnog vrha radi na restauraciji komunističkog političkog i svjetonazorskog sustava.
S dolaskom na vlast ljevičarsko-liberalnih partija (2011.-2015.) postalo je službeno da se Hrvatsku mora vratiti u vode petkomunizma i titoizma, konkretno rečeno, započelo se stvarati „novu regiju“, zapravo staru titoističku Jugoslaviju. Danas se čini da se taj pokret ponavlja.
Ponavlja se danas kao i u prošlosti: manjina ne uzima u obzir duh i dušu kulture većinskog hrvatskog naroda. To je protiv demokracije, to je element duha totalitarizma na vodama globalizma, multikulturizma, rodne ideologije, feminizma, LGBTQ pokreta.
Kakvo zajedništvo je moguće s tim ljudima? Oni sami ga ne će jer zagovaraju nedemokratsku politiku po principu „Mi ili Oni“. „ONI“, to će reći hrvatski narod, Katolička crkva, katolički vjernici, hrvatska kulturna baština, hrvatski domoljubi, hrvatski branitelji Domovinskog rata, neovisna država Hrvatska.
Ti „MI“ ne prihvaćaju te „ONE“ intelektualno-humanom iskrenošću i poštenjem, nego možda samo tolerancijom punom prijezira, skrivenom čežnjom da će mnogo toga iz reda „ONI“ skoro nestati iz društvene svijesti. Na tome oni iz reda „MI“ marljivo rade po svim institucijama gdje su još nazočni i, naravno, u najvišoj instituciji državi Hrvatskoj ako dođu na vlast.
U pitanju je budućnost hrvatskog naroda subjekta svoje države
Kada to spominjemo,onda to nije suočavanje s hrvatskom prošlošću, nego s hrvatskom aktualnom sadašnjošću. Tu je izvor i korijen uzaludnog vapaja za zajedništvom u Hrvatskoj državi kojega za sada nema i, bojim se, da ga tako brzo ne će niti biti. Duh „Marša protiv fašizma“ i duh „guja ustaštva po ulicama“ Hrvatske svjedoče o postojanju intelektualnog primitivizma i moralne niskosti pojedinaca i skupina u Hrvatskoj.
Hrvati ne smiju radi toga gubiti nadu. Doći će bolja vremena za Domovinu i državu Hrvatsku. Zao duh iz nedavne prošlosti je vjerovao u svoju dugu osiguranu budućnost. Doživio je svoj pad koji je sudbina svakog zla: nacionalsocijalizma, komunizma , fašizma, totalitarizma.
