Meter: Europa umorna i od rata i od same sebe
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 13 Prosinac 2025 12:56
I treća činjenica je da je Ukrajina potpuni gubitnik rata. Dobila zapravo nije ništa (osim ako kao dobitak smatraju obećano članstvo u EU-u). Demografski i ekonomski opustjela zemlja morat će prihvatiti trajni gubitak teritorija – višestruko veći nego što bi to bilo da su pristali na preliminarni sporazum s Rusijom na Istanbulskim pregovorima u svibnju 2022.
Jedna od najzanimljivijih medijskih tema ovih dana svakako je sadržaj novog mirovnog plana za Ukrajinu američkog predsjednika Donalda Trumpa. Oko njega se upravo “lome koplja” tj. vode burne rasprave na visokim političkim razinama između svih strana neposredno ili posredno uključenih u ovaj epski geopolitički sukob s golemim ulozima, koji je davno prerastao okvire samo rusko-ukrajinskog regionalnog rata kako je to početno zamislila Moskva pri pokretanju invazije 24. veljače 2022. godine.
Upravo zbog toga je važno znati što Trumpov plan sadrži, kakve su perspektive za njegov uspjeh i u kojem se roku eventualno može očekivati njegovo potpisivanje.
Trump danas izjavljuje kako je uvjeren da se nalazi blizu dogovora i s Rusijom i s Ukrajinom, turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan pozvao je u petak Kijev na ustupanje teritorija Rusiji u zamjenu za mir, ali i Europu, koja bi, prema njegovom mišljenju, trebala pomoći Kijevu u donošenju određenih odluka, dok ukrajinski vođa Volodimir Zelenski navodi kako će za ustupanje teritorija biti potrebna provedba referenduma ili izbora. Istodobno talijanski mediji navode kako je nedavni posjet Zelenskog Rimu i razgovor s premijerkom Georgiom Meloni bio je vrlo napet, a Meloni ga je pokušavala nagovoriti na “bolne ustupke”.
Evo što je točno rekao Trump:
„Ovo zapravo ne utječe na Sjedinjene Države osim ako ne izmakne kontroli. Stvari poput ove završavaju Trećim svjetskim ratom. Rekao sam neki dan: ako svi nastave igrati ove igre, završit ćete u Trećem svjetskom ratu. A to ne želimo vidjeti. Mislio sam da smo vrlo blizu dogovora s Rusijom. Mislio sam da smo vrlo blizu dogovora s Ukrajinom.“ Prema njegovim riječima, Washington nije uključen u sukob u Ukrajini i želi da se on riješi, dok Kijev i Europa žele da SAD sudjeluje u rješavanju situacije.
Evo što je turski šef diplomacije dodatno rekao u intervjuu za CNN Turk:
„Istina je da su neki izbori, neke odluke, vrlo teški za Ukrajinu. Ali da bi se spriječili ozbiljniji gubici, odnosno za veće dobro, potrebno je riješiti se zla, odnosno nečeg lošeg… To jest, mora se napraviti izbor. Znam da je ovo teško za njih. Teritorijalno pitanje je posebno nevjerojatno složeno. Daj Bože da se nitko ne mora suočiti s ovim“, rekao je Fidan.
Moskva oprezna
S druge strane Moskva svemu ovom što se događa s Trumpovim novim planom od početka pristupa oprezno, iako je nedvojbeno kako je posljednjih dana pa i tjedana u njoj porastao optimizam oko mogućeg pronalaska mirovnog rješenja posredstvom plana američkog čelnika.
Međutim, o ponovnom jačanju opreza nauštrb optimizma u ruskoj prijestolnici svjedoči današnja izjava jednog od glavnih ruskih pregovarača – pomoćnika ruskog predsjednika Vladimira Putina za vanjsku politiku Jurija Uškova. On navodi kako se Moskvi možda ne sviđaju mnogi aspekti američkog mirovnog plana, koji je izmijenjen nakon kontakata Washingtona s Kijevom. Ušakov je novinarima rekao kako je cilj Zelenskog na europskim pregovorima uključiti u američke dokumente o mirnom rješavanju rata prijedloge neprihvatljive Rusiji.
“Ono o čemu se Amerikanci slažu s Europljanima i Ukrajincima mora nam se pokazati. Nakon svih ovih radnih pregovora (SAD-a s Ukrajinom), još uvijek čekaju da nam pokažu papire. Aktivno razmišljanje je u tijeku. Nismo vidjeli nikakve revidirane verzije američkih projekata.” — rekao je Ušakov.
S druge strane jučer je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov naglasio kako su nakon nedavnog sastanka u Moskvi između posebnog predstavnika Donalda Trumpa Stevena Witkoffa i Vladimira Putina i ruska i američka strana “potvrdile međusobne dogovore postignute na Aljasci”. Prema njegovim riječima, svi “nesporazumi su riješeni”.
I najnovija vijest iz Moskve:
Rusija bi mogla pristati na stvaranje demilitarizirane zone u Donbasu, gdje neće biti ruske vojne prisutnosti, rekao je novinarima Jurij Ušakov. Ta bi zona bila de facto pod kontrolom Ruske Federacije i tamo se mogu uvesti i druge ruske snage sigurnosti.
„Prije ili kasnije, ako ne pregovorima, onda vojnom akcijom, ovaj teritorij će doći pod punu kontrolu Ruske Federacije. Sve ostalo će ovisiti o tome. Prekid vatre može doći tek nakon povlačenja ukrajinskih snaga. A što će se dogoditi nakon toga – po mom mišljenju, to je nešto o čemu možemo razgovarati. Jer je sasvim moguće da tamo neće biti nikakvih trupa, ni ruskih ni ukrajinskih. Da, ali bit će (ruska) Nacionalna garda, naša policija, sve što je potrebno za održavanje reda i organiziranje života“, rekao je Ušakov.
Napomenuo je da se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski do sada protivio povlačenju ukrajinskih trupa s ovog teritorija.
Senzacionalna izjava o ustupanju teritorija
Izjava Mihaila Podoljaka, savjetnika predsjedničkog ureda, u intervjuu za francuski medij Le Monde prema kojoj Kijev pristaje na povlačenje svojih vojnih snaga iz Donjecke regije uzbunila je duhove u Ukrajini. Jasno je i zašto: predstavlja radikalni otklon od dosadašnjeg stava službenih vlasti po tom krajnje osjetljivom pitanju – ustupanju teritorija Rusiji, o čemu su do sada odbijale raspravljati. Kijev time čini ustupke u jednoj od ključnih točaka pregovora sa SAD-om i Rusijom, pristajući na stvaranje demilitarizirane zone u Donbasu – navodi francuski medij, dodavši kako je taj ustupak već dobio odobrenje Europe.
„S obje strane linije mora postojati demilitarizirana zona. Bit će potrebno logički i pravno utvrditi treba li povući svo oružje ili samo teško naoružanje. Kako bi se spriječila potencijalna kršenja, moraju biti prisutni predstavnici promatračkih misija i stranog kontingenta kako bi se osiguralo poštivanje načela i sporazuma. To je prirodan format za okončanje sukoba, s obzirom na to da će dio teritorija, nažalost, ostati pod de facto ruskom okupacijom i da će linija razdvajanja biti uspostavljena u svakom slučaju“, izjavio je intervjuirani ukrajinski visoki dužnosnik.
Međutim, kako danas piše ukrajinski medij Strana, navedena izjava je izazvala promptne reakcije u Kijevu. Zelenskijev savjetnik, Dmitro Litvin, odmah je pokušao opovrgnuti Podoljakovu izjavu, nazivajući prijedlog koji je predstavio “teorijskim modelom” o kojem još nije donesena odluka.
Ali, kako dalje navodi ukrajinski medij, ako pročitate tekst Le Mondea, vidjet ćete da Podoljakova izjava o njegovoj spremnosti na povlačenje trupa iz Donjecke regije nije “teorijski model”, već konkretan prijedlog iz Kijeva, onaj koji je već poslan u Washington i, štoviše, podržali su ga Europljani. Jasno je da ovaj prijedlog teško da bi mogao biti prenesen Amerikancima bez pristanka Zelenskog. Stoga je vjerojatno najbolje pretpostaviti da nema dima bez vatre.
Naravno, to postavlja pitanje kako će Podolyakov prijedlog biti primljen od strane Amerikanaca i, što je najvažnije, Rusa. Ali ključno pitanje je nešto drugo: tko će de facto kontrolirati demilitarizirani teritorij Donbasa? Kao što je poznato iz procurjelih medijskih informacija, Amerikanci predlažu da ga kontrolira Rusija. Štoviše, SAD bi bio spreman službeno priznati ovaj teritorij kao pripadajući Ruskoj Federaciji. A ako se ovaj koncept uistinu provede nakon povlačenja ukrajinskih trupa, tada više neće biti važno hoće li Rusi povući svoje snage sa sadašnje crte bojišnice. U ovom slučaju, to ne bi bila tampon zona, već teritorij pod potpunom kontrolom Ruske Federacije, s ruskim tijelima vlasti, ruskom policijom i FSB-om, ali bez fizičke prisutnosti ruskih trupa, što ne bi bilo osobito potrebno: ako Sjedinjene Države, a zatim i druge zemlje, priznaju ove teritorije kao ruske, Ukrajina vjerojatno neće pokušati napad – zaključuje Strana.
Dakle, iz svega gore navedenog je očito kako se stvari oko Trumpovog mirovnog plana odvijaju vrlo brzo i dinamično. Jesu li u njemu moguće promjene (podsjećam kako je WSJ jučer izvijestio da je Trump rekao kako više neće mijenjati plan i da je pozvao Europljane da prisile Zelenskog da ga prihvati), tj. jesu li u igri i novi elementi teško je sa sigurnošću reći, iako osobno vjerujem da jesu ali samo više “kozmetičke prirode”. Trump je “tradicionalno” sklon mijenjanju mišljenja, ali se sada ipak čini kako je odlučan u svojoj namjeri. Tim više što bi svaki novi “tvrdi” zahtjevi od strane sukobljenih igrača samo dodatno zakomplicirao čitav proces, produljio ga u nedogled, a možda i uništio – što Trump nikako ne želi. Njemu treba ovaj veliki diplomatski uspjeh i za jačanje svog međunarodnog ugleda, a još više u kontekstu predstojećih predizbora za Kongres u studenom iduće godine i posrnule Republikanske stranke (upravo zbog njegove dosadašnje politike) koja u posljednje vrijeme redom gubi sve lokalne izbore. Osim nedavno New Yorka, posebno bolan za republikance je i najnoviji gubitak Miamija gdje je uporišna baza državnog tajnika Marca Rubia.
Osim toga, ukoliko bi pristao na eventualne nove zahtjeve Zelenskog ili njegovih europskih kuratora Trump opasno riskira izgubiti Rusiju s kojom se u velikoj mjeri oko svega već dogovorio. Teško je vjerovati da će ona ići na neke nove ustupke (s izuzetkom nekih mogućih “kozmetičkih”, a Rusija je ključna zemlja koja odlučuje hoće li ili neće zaustaviti svoje vojne operacije. Da spomenuti rizik u tom slučaju itekako postoji najbolje svjedoči i navedeno današnje upozorenje Jurija Ušakova.
Što sadrži Trumpov plan?
Sve gore navedeno otvara brojna medijska nagađanja o Trumpovom planu, a kako i mi ne bismo previše nagađali, radije ćemo sada objaviti verziju istoga koja je predana Ukrajini, a koju je jučer objavio ukrajinski medij Strana pozivajući se na tamošnji medij “Ogledalo tjedna”.
Plan uključuje četiri dokumenta:
– sporazum od 20 točaka između Ukrajine, Rusije, Sjedinjenih Država i Europe;
– okvirna sigurnosna jamstva za Ukrajinu;
– obveze SAD-a u vezi s NATO-om;
– zaseban sporazum između SAD-a i Rusije.
Paket predviđa uspostavu ruskog suvereniteta nad Krimom, Luganskom i Donjeckom regijom, a promjena njihovog statusa moguća je samo diplomatskim putem.
Za Donjecku regiju (dio iste koji trenutačno kontroliraju ukrajinske snage) predlaže se demilitarizirana tampon zona, koja isključuje oružane snage obje strane. To znači da ažurirani američki plan zadržava odredbu kojom se od ukrajinskih trupa zahtijeva povlačenje iz Donjecke regije. Međutim, s obzirom na to da Rusija zadržava potpunu kontrolu nad Donjeckom regijom, demilitariziranom zonom će upravljati Rusi.
Financial Times to tumači na isti način. Prema tom mediju, američki mirovni plan predviđa da demilitarizirana zona, stvorena na području Donjecke regije koje trenutno kontrolira Ukrajina, iz koje bi ukrajinske oružane snage povukle trupe, a Rusija ih ne bi rasporedila, bude međunarodno priznati ruski teritorij.
Također, ministar američke kopnene vojske Dan Driscoll izjavio je kako je Washington spreman jamčiti sigurnost Ukrajine i stvoriti “tehnološki najnapredniju demilitariziranu zonu”. Da bi to postigao, Kijev mora povući svoje trupe iz Donbasa.
Ali vratimo se samome planu.
U Zaporiškoj i Hersonskoj oblasti SAD predlaže konsolidaciju trenutačne linije dodira. Rusija se mora povući sa svih ostalih teritorija izvan pet ukrajinskih oblasti (što znači da će Rusija morati povući svoje trupe iz Harkovske, Sumske i Dnjepropetrovske oblasti). Nakon što se dogovore o parametrima, strane se obvezuju da ih neće mijenjati silom.
Odvojeni prijedlog je ponovno pokretanje nuklearne elektrane Zaporižžja pod novim američkim operaterom, pri čemu bi se 50% proizvedene električne energije prenijelo u Ukrajinu, a isti dio Rusiji, kako je predviđeno izvornim planom od 28 točaka.
Dokumenti ukidaju prethodni zahtjev da Ukrajina u zakon ugradi svoje ne pridruživanje NATO-u. Umjesto toga, SAD predlažu uvođenje obveze Saveza da se neće širiti niti pozivati Ukrajinu u članstvo NATO-a, utvrđene i u zasebnom dokumentu i u bilateralnom američko-ruskom sporazumu. To znači da zabrana članstva Ukrajine u NATO-u ostaje na snazi.
Sjedinjene Države također izjavljuju svoju namjeru da “moderiraju” dijalog Rusije i NATO-a o sigurnosnim pitanjima i protive se raspoređivanju stranih trupa u Ukrajini.
Sjedinjene Države predlažu ograničavanje broja pripadnika ukrajinskih oružanih snaga u mirnodopsko vrijeme na 800.000 ljudi (izvorni plan bio je 600.000).
Plan sadrži odredbe o sigurnosnim jamstvima sličnim NATO-ovom članku 5, ali bez izravne obveze ulaska u rat na strani Ukrajine u slučaju novog napada. Potpisnici obećavaju “snažan vojni odgovor” u takvom slučaju, ali ta jamstva se ne odnose na djelovanje Ukrajine na ruskom teritoriju. Utvrđuje se prag “značajnog, namjernog i održivog” napada Rusije, nakon čega SAD određuje svoje mjere odgovora. Zaseban okvirni sigurnosni sporazum je u obliku “uvjeravanja” i nije pravno obvezujući, pojašnjava ZN. Predviđen je i 10-godišnji sigurnosni sporazum i stvaranje nadzorne komisije.
SAD je u paket uključio i obvezu podrške pristupanju Ukrajine EU do 1. siječnja 2027. te osiguravanja povlaštenog pristupa tržištu EU tijekom prijelaznog razdoblja.
Plan predviđa održavanje izbora u Ukrajini “što je prije moguće” nakon potpisivanja sporazuma.
Plan oporavka predlaže stvaranje američko-europskog investicijskog fonda vrijednog 200 milijardi dolara. Dio zamrznute ruske imovine treba biti odmrznut i korišten za oporavak, a postupak će se razjasniti nakon konzultacija s europskom stranom (ista shema bila je predviđena i u izvornoj verziji Trumpovog plana).
Američko-ruski dokument predviđa korištenje 100 milijardi dolara zamrznute ruske imovine pod upravljanjem SAD-a, uz stvaranje zasebnog instrumenta za zajedničke američko-ruske projekte.
Bilateralni sporazum između SAD-a i Rusije uključuje međusobne obveze: osim što SAD odbija podržati poziv Ukrajine za pridruživanje NATO-u i obvezuje se protiviti raspoređivanju stranih trupa u Ukrajini, on predviđa ekonomsku suradnju i reintegraciju Rusije u globalne forume “pod uvjetom da se ispune uvjeti”. Ovaj dokument također će ocrtati rusku predanost politici nenapadanja.
To jest, u duhu, ovaj dokument odgovara Trumpovim izvornim 28 točkama, čija je bit kompromis s Rusijom i pokušaj uzimanja u obzir niza njezinih značajnih zahtjeva (uključujući povlačenje ukrajinskih oružanih snaga iz Donbasa i status nesvrstane Ukrajine).
Također je vrijedno pozornosti spominjanje potrebe za održavanjem izbora u Ukrajini odmah nakon potpisivanja sporazuma. Nije slučajno da se ta tema posljednjih dana pojavila u Trumpovoj retorici. Također vrijedi podsjetiti da je Kremlj nedavno ponovno počeo izražavati zabrinutost zbog Zelenskijeve “nelegitimnosti”.
Drugim riječima, pitanje promjene vlasti u Ukrajini očito je značajno u okviru sporazuma o kojem se raspravlja s Rusijom, kao i obnova trgovinskih odnosa između SAD-a i Zapada općenito s Rusijom.
Međutim, čini se da ni Ukrajina ni Europa ne žele prihvatiti ovaj plan – konstatira ukrajinski medij.
O stanju na bojišnicama
U četvrtak je ruski čelnik Vladimir Putin održao novi sastanak s najvišim generalima ruske vojske i izvijestio da su ruske snage preuzele potpunu kontrolu nad gradom Severskom, u sjevernom dijelu DNR-a
Ukrajinska strana to opovrgava. Ali prema karti tamošnjeg resursa Duboka država (Deep State), Rusi su zauzeli već gotovo cijeli grad,a prema ukrajinskim vojnim dužnosnicima, grad je na rubu gubitka.
Jučer su ruske javne skupine objavile videa ruskih zastava iz raznih dijelova Severska, a kasnije te večeri vojska je na sastanku o situaciji na fronti izvijestila Putina o zauzimanju grada.
Kako piše ukrajinski vojnik pod nadimkom „Mučnoj“, “pojavljuje se sumorna perspektiva: Seversk bi se uskoro mogao odvojiti, a onda će se crta bojišnice dodatno pomaknuti – prema novoj velikoj bitci za slavjanski smjer”.
U petak vojni komentator njemačkog Bilda Julian Repke piše o potpunom gubitku Severska, naglašavajući veliku brzinu njegovog zauzimanja.
„Prilično je šokantno da se ukrajinska obrana u Seversku urušila u roku od nekoliko dana nakon što su ruske trupe napale sjeveroistočni dio grada, u kojem je nekoć živjelo 10.000 ljudi. Ruske snage sada su zauzele grad koji ih je 40 mjeseci držao na distanci na istočnoj periferiji“, piše Repke.
Putin naredio nove operacije
Na sastanku Putina s vojskom, ruski predsjednik naredio je ruskim trupama u Ukrajini da nastave borbene operacije “kako bi ostvarile svoje ciljeve u strogom skladu s planovima”. Nadalje, načelnik Glavnog stožera Gerasimov izvijestio je Putina da će se ruska ofenziva u Harkovskoj i Sumskoj regiji proširiti.
Rusko zapovjedništvo izvijestilo je navedenom prigodom Putina kako je zauzimanje Severska, grada koji je prije početka borbi imao deset tisuća stanovnika, postalo odskočna daska za ofenzivu na Slavjansk, jedan od dva najveća grada u dijelu DNR-a koji je još uvijek pod ukrajinskom kontrolom. Uz Kramatorsk.
Vojska je obavijestila Putina da je Ukrajina pokušala obraniti Seversk sustavom rovova i utvrda, ali da je ruska vojska pobijedila presjecanjem opskrbnih linija, zaobilaženjem neprijateljskih snaga i provođenjem ciljanih napada.
„Razumijemo da je stvaranjem ovog utvrđenog područja u Severskoj regiji i u samom gradu neprijatelj računao na to da ćemo se zaglaviti tijekom napada na grad i time zaustaviti naše napredovanje“, rekao je Putin zapovjednicima i čestitao im na uspjehu.
Prosudba
Iz svega navedenog jasno se uočava kako se ukrajinski rat uistinu bliži svome kraju, a o onome što će uslijediti više sam pisao na poveznici ovdje. Možda završetak rata neće doći do Božića, kako je tražio Trump, možda će trebati i još mjesec-dva, ili više – ali to ništa ne mijenja na stvari. Rat se definitivno zatvara i to je najvažnije. Jer time nestaje opasnost od vojnog kaosa koji bi mogao zahvatiti čitav kontinent – ili, kako to Trump danas kaže – da dođe do Trećeg svjetskog rata. Rata kojeg sigurno ne žele ni on ni Putin jer su im jasne njegove posljedice.
Sumirajmo činjenice:
Amerika ovaj rat više ne želi, jer je već ranije dobila najviše što je iz njega mogla dobiti, a nastavak rata smo bi je dodatno skupo koštao i prijetio neposrednim uvlačenjem u sukob s nuklearnom supersilom Rusijom što ne žele ni jedna ni druga jer im jamči jedino uzajamno uništenje. Trump je, nakon brojnih pritisaka (novim sankcijama na rusku naftu, sekundarnim sankcijama, krstarećim raketama Tomahawk za Ukrajinu) sada potpuno uvjeren kako je Putin odlučan u ostvarivanju temeljnih ruskih ciljeva zbog kojih je pokrenuto rat tj. da neće odustati dok ih ne ostvari. U tome mu Trump izlazi u susret svojim dovoljno “proruskim” mirovnim planom koji će, usprkos tome nedvojbeno imati i veliki broj kritičara i u samoj Rusiji, unutar redova njenih jastrebova;
Druga činjenica je da je Europa umorna od daljnje pomoći Ukrajini, da je politički dezorijentirana, a bremenita brojnim unutarnjim problemima i bez tog rata (politički, gospodarski, migrantski). Zauzvrat će pod svoje skute morati primiti Ukrajinu (članstvo u EU) i o njoj se financijski skrbiti. Europa definitivno, nakon Ukrajine postaje najveći gubitnik ovog rata – i u ekonomskom (izgubila je unosno rusko tržište i jeftine energente, a dobila razorenu Ukrajinu) i u geopolitičkom smislu (izgubila je prijeratni globalni utjecaj i postala nikad više podložna SAD-u u svojoj povijesti). Dio gubitaka pokušat će ublažiti de facto konfiskacijom ruske suverene imovine u svojim trezorima i sve ide u smjeru da se ta visokorizična odluka po EU uskoro i usvoji. Ali kako god bilo, proizvest će bolan ruski odgovor usmjeren prema konfiskaciji aktiva europskih tvrtki koje su poslovale u Rusiji (i financijskim i imovinskim) otprilike u istom iznosu koliki su i spomenuti ruski aktivi. To će de facto nanijeti novi veliki udarac zahvaćenim velikim europskim kompanijama i to u vrijeme kada im ni u Europi ne cvjetaju ruže zbog rastuće krize.
Najbolju sliku i ulogu Europe u ukrajinskom ratu, prema mom mišljenju, dao je 10. prosinca britanski medij The Times u autorskom tekstu Eduarda Lukasa pod naslovom „Oprosti Ukrajino, sramotno smo te tretirali“.
Tekst počinje riječima: „Dragi Ukrajinci, jako nam je žao. Britanija, kao i druge zapadnoeuropske zemlje, još uvijek voli reći da „stoji uz Ukrajinu. …“ Dalje navodi kako su se prestrašili Trumpa koji traži da Ukrajina ustupi Rusiji svoje teritorije koje ova još nije ni osvojila, i da „istina izlazi na vidjelo“. „Rusija još nije pobijedila Ukrajinu, ali je nas. … Mi smo umorni. … Alternativa vam je (Ukrajinci) ili mir ili morate umrijeti. Nas je sram.“
I treća činjenica je da je Ukrajina potpuni gubitnik rata. Dobila zapravo nije ništa (osim ako kao dobitak smatraju obećano članstvo u EU-u). Demografski i ekonomski opustjela zemlja morat će prihvatiti trajni gubitak teritorija – višestruko veći nego što bi to bilo da su pristali na preliminarni sporazum s Rusijom na Istanbulskim pregovorima u svibnju 2022. Nikada neće biti primljena u NATO savez što je bio jedan od ključnih motiva za sve što se događalo u postrevolucionarnoj Ukrajini od 2014. godine do sada. Zemlja je potpuno razorenog gospodarstva, energetske infrastrukture i velikih industrijskih pogona, znatan dio njenih žitorodnih krajeva ostat će u ruskom dijelu zaporoške regije (oko 70% iste regije). Izgubila je i najvrjednija rudna bogatstva koja su smještena upravo u Donbasu i strateški važno Azovsko more koje sada i službeno postaje zatvoreno rusko more. Jedini i najvažniji uspjeh kojeg je Kijev prema mom mišljenju ostvario je očuvanje izlaza na Crno more zapadno od Krima, a prije svega zadržavanje velikog lučkog grada Odese koji je oduvijek na piku ruskih nacionalista da ga vrate “matici zemlji”.
Zapravo bih ukratko konstatirao slijedeće: Amerikanci su u ukrajinskom ratu zaradili puno; Rusi su dobili minimum koji su tražili i ispod kojeg nisu mogli ići i u teritorijalnim i političkim zahtjevima. Cijena koju su za to platili je vrlo visoka – ali u globalnom geopolitičkom smislu definitivno su profitirali. Nametnuli su se kao kao samostalni međunarodni igrač koji više nije pod vječnim skutom zapada, a pokrenuli su neizbježni proces multipolarizma, što de facto sada prihvaća i nova američka strategija nacionalne sigurnosti – NSS, pod uvjetom da zaživi i nakon Trumpa.
I konačno, ukrajinski rat potvrdio je krah međunarodnog prava i vraćanje na scenu “prava jačega”: po prvi put u modernoj povijesti prihvatit će se ratom zauzeti teritoriji kao oni koji moraju pripasti napadaču; po prvi put oduzet će se suvereni financijski aktivi jedne države (Rusije) zaštićeni tim istim međunarodnim i nacionalnim pravima kao nedodirljivi, što čak nije bio slučaj i s onim njemačkim u vrijeme Drugog svjetskog rata. I još nešto, ovaj je rat pokazao kako će biti zaustavljen ne više aktivnostima unutar formalnih međunarodnih organizacija i njihovih tijela za to zaduženih, poput Vijeća sigurnosti UN-a, već zakulisnim dijalogom i trgovinom dvojice najvećih moćnika današnjeg svijeta (uz kineskog vođu Xi Jinpinga) – Donalda Trumpa i Vladimira Putina.
Zato bih se ovdje za sam kraj malo našalio, iako šali u ovoj tužnoj priči nema mjesta:
Rusi će na kraju vlastitim novcem (svojim zamrznutim aktivima u EU) kupiti u ratu osvojene ukrajinske zemlje, nekako slično kao što su Amerikancima prodali Aljasku (tada je to bila posljedica nedostatka novca nakon ruskog poraza u Krimskom ratu). Nije li se onda, logički, odmah mogao potpisati kupoprodajni ugovor između Moskve i Kijeva i tako izbjeći rat koji je u crno zavio Ukrajinu?
Možda bi se to i dogodilo da je umjesto Bidena u SAD-u Trump ostao na vlasti. Ipak je on stručnjak za nekretnine i za usitnjavanje i okrupnjivanje zemljišnih parcela.
