Sada je jasno tko je prva žrtva Bačićevih zakona: Kako je ovo dopušteno u demokraciji?
- Detalji
- Objavljeno: Srijeda, 17 Prosinac 2025 09:03
Hrvatski sabor donio je na prijedlog Vlade Zakon o prostornom uređenju. Podržalo ga je 76 zastupnika koji su, svedimo to na jednostavno odlučili kako je sasvim u redu da se u ime interesa privatnog kapitala ljudima može prisilno oduzeti zemlja.
Privatni investitori koji u Hrvatskoj žele graditi ne moraju više strepiti od toga da im zločesti građani neće htjeti prodati svoje parcele na području na kojem žele graditi i da zato njihovi planirani projekti neće moći ugledati svjetlo dana. Novi zakon omogućuje privatnom investitoru koji je otkupio 51 posto potrebne zemlje za gradnju da preostalu zemlju stekne izvlaštenjem vlasnika koji to nikako ne mogu spriječiti. Privatnim investitorima u gradnju glavobolje više ne mogu zadavati ni gradovi i općine jer oni su razvlašteni od prostornog planiranja. Upravljanje velikim projektima centralizira se u ruke ministra graditeljstva, a privatno vlasništvo hrvatskih državljana prva je žrtva u tom procesu.
Sabor je izglasao zakon na koji je struka dala 1700 primjedbi, a lijeva opozicija već danima zaziva ocjenu ustavnosti i referendum kako bi se građanima dala prilika da zaustave potencijalno prisilno oduzimanje njihove imovine. Cilj je naravno i pokušati vratiti utjecaj lokalnih čelnika na gradnju u njihovm dvorištima, no to je manje važno. Hoće li investitorima dozvole davati država, županije ili gradovi te na kojoj će se razini projekti odobravati tema je o kojoj se može raspravljati. Za hrvatske uvjete valjalo bi izabrati onu opciju koja smanjuje korupciju ili barem olakšava njezino otkrivanje.
Centralizirati ili decentralizirati odlučivanje pitanje je političke odluke, ali odlučiti da privatno vlasništvo ima poginuti pred privatnim kapitalom ne bi smjelo biti dopušteno u zemlji koja se voli predstavljati kao demokratski uređeno društvo. Netko će reći da valja izbjeći situacije u kojima tvrdoglavi vlasnik dijela zemlje ucjenjuje investitora cijenom daleko većom od tržište ili koči projekt odbijanjem da proda zemlju uopće i donekle bi bili u pravu. Takve bi situacije valjalo izbjeći. One su krajnost, nerijetko i ludost. Međutim, odredba prema kojoj se vlasnike može izvlastiti bez pitanja krajnost je u drugom smjeru, ali istovjetna ludost.
Potrebno je omogućiti investitorima da investiraju
Ludost koja nagoni na pitanje, je li zakon donesen za neke određene investitore? Politička drama koja se digla oko zakona djeluje kao da uopće nije na tragu stvarnog interesa građana. Lijeva opozicija proziva vlast, a desna opozicija proziva lijevu opoziciju da se oni bune samo zato što vlast oduzima ovlasti lijevim političarima na lokalnim pozcijama.
Tektonska promjena u pravu ljudi na privatno vlasništvo i slobodno raspolaganje njime tako se u javnom dikursu svodi na onu staru ‘Nek susjedu crkne krava, rađe nego da ja dobijem još jednu’ i to u zemlji koja se posljednja tri desetljeća iz petnih žila trudi u svijest svojih građana vratiti privatno vlasništvo i tržišno razmišljanje.
Da, potrebno je omogućiti investitorima da investiraju. Potrebno je ukloniti prepreke koje koče oplođivanje kapitala. Potrebno je čak i disciplinirati lokalnu vlast kada ne donosi prostorne planove. Potrebno je, nerijetko i ‘urazumiti’ privatne vlasnike kada se inate otežavajući prodaju ili ih zaustaviti kada ucjenjuju. Međutim, nikad ne bi smjelo biti dozvoljeno omogućiti izvlaštenje ljudi s njihova vlasništva radi interesa velikih privatnih investitora. To što je novim zakonom dozvoljeno je provođenje projekata nasilnim putem. I zato je svaki pokušaj rušenja novoizglasanog zakona više nego dobrodošao. I sve opozicije bi se trebale ujediniti oko toga, jer opozicije služe tome da korigiraju vlast kad baš jako odluta.
