Deportacija nakon 30 godina nije politički progon, nego posljedica kršenja američkih zakona i neispunjenih uvjeta za boravak
- Detalji
- Objavljeno: Subota, 24 Siječanj 2026 18:55
U cijeloj priči zanimljiva je briga medija za Sandra i čuđenje kako hrvatska država nije zbrinula Sandra. Valjda su mu trebali osigurati besplatan smještaj i osigurati zaposlenje, za medije hrvatska država pokazala je da nema empatije za svoje državljane, bez obzira na to što je Sandro u SAD registriran kao kriminalac- diler narkotika.
Sandro je živio 30 godina u SAD i gle čuda deportiran je u državu čiji je državljanin, u ovom slučaju u Hrvatsku, Sandro nema nikakve veze s Hrvatskom osim što mu je majka jedno vrijeme živjela u Hrvatskoj i on je igrom slučaja rođen u Hrvatskoj i dobio državljanstvu po tom osnovu. Empatični mediji od toga su napravili senzaciju, a Sandra žrtvom Trumpova progona ilegalnih imigranata. Tako na jednoj televiziji suza suzu tjera, bezobrazni Amerikanci protjerali su čovjeka koji u SAD živi 30 godina, ima zelenu kartu, ali gle čuda ni nakon 30 godina nema državljanstvo. No vinarstvo s dna kace, novinari koji obrađuju temu a da o američkim zakonima nemaju pojma.
Da neke stvari razjasnimo. Živjeti 30 godina u SAD, a da nisi dobio državljanstvo bez obzira na zelenu kartu pokazuje da nešto ne štima u životopisu Sandra. Osoba koja pet godina živi u SAD i ima zelenu kartu u pravilu dobiva državljanstvo, naravno ako ispunjava sve uvijete, a zelena karta je samo jedan od uvjeta da bi se dobilo državljanstvo, najvažnija je prošlost i sadašnjost i poštivanje zakona. Sandro nije poštivao američke zakone. Zanimljivo da Sandro nikada nije aplicirao za američko državljanstvo,zašto, netko će reći da u Americi ljudi žive čitav život, rade i ne apliciraju za državljanstvo, istina, no ti građani nisu imali problem koji je imao Sandro, a njegov problem je sukob s američkim zakonodavstvom, Sandro nije imao pravo aplicirati i iskoristiti mogućnost da postane Amerikanac.
Sandro nije izuzetak, Sandro je pravilo i to ne po Trumpovim zakonima, već zakonima koji postoje stoljećima. Sandrov problem je kršenje saveznih zakona, a posjedovanje narkotika i kaznena odgovornost u Americi nezastariva, vječno ste registrirani i uvedeni u evidenciju, a Sandro je mogao davno biti deportiran ili možda koju godinu kasnije. Sandro nije imao uredno prijavljen boravak, odnosno nije imao trajnu adresu, nije imao nikakvu nekretninu i za američku administraciju nije postojala prepreka da ga se deportira. Da ne bude zabune, Sandro nije nikakav izuzetak u Americi, takvih slučajeva ima na tisuće. Sandro je registriran kao kršitelj saveznih zakona iz teže kategorije i njegova sudbina bila je zapisana.
U cijeloj priči zanimljiva je briga medija za Sandra i čuđenje kako hrvatska država nije zbrinula Sandra. Valjda su mu trebali osigurati besplatan smještaj i osigurati zaposlenje, za medije hrvatska država pokazala je da nema empatije za svoje državljane, bez obzira na to što je Sandro u SAD registriran kao kriminalac- diler narkotika. Cijela priča je pokušaj da se od Sandra napravi slučaj, pokaže kako su mediji i kojekakve udruge empatične prema pojedincima poput Sandra koji sam priznaje da je kod njega američka policija pronašla narkotike veće od posebne potrebe. Sandro je sam kriv za svoju sudbinu, ni hrvatska država prema njemu nema nikakvih obveza.
