U Hrvatskoj bukti verbalni građanski rat u kojem se zna koja će strana pobijediti
- Detalji
- Objavljeno: Nedjelja, 08 Veljača 2026 17:08
Nismo sproveli niti lustraciju, niti dekomunizaciju, već kada smo na korak do osvještenja od komunističkog totalitarizma, netko podmetne nogu tim stremljenjima da se prekine taj proces i ode dračavim stramputicama.
Čini mi se da se nalazimo na domak vrhunca verbalnog građanskog rata. Ako već jesmo u ratu, a da bi se stvari jednom zauvijek privele kraju, ovaj rat ne smije završiti bez pobjednika, jer u protivnom imat ćemo situaciju koja traje od 1918. do danas. Brončani rukometaši došli su na Europsko prvenstvo u rukometu Švedska -Danska opterećeni tim našim verbalnim ratom, gdje za ekipu zabranitelja igraju tri člana EHF. Ta trojka pojačana raznoraznim medijima, stvorila je nepodnošljivu situaciju oko nacionalne rukometne reprezentacije. Ritam susreta, udaljenost od mjesta treniranja i igranja, prehrana, do toga da nismo niti zaslužili po svojoj kvaliteti biti na turniru.
Sve te smišljene i dirigirane akcije urodile su reakcijom, homogeniziranja, nacionalnog ponosa i prkosa što je rezultiralo osvojenim trećim mjestom. Što mi to danas slavimo? Slavimo pobjedu nacionalne vrste, a ne nekog od klubova iz bilo kojeg sporta. Treba li nam Sigurdsson, hladni i racionalni Islanđanin reći kako se to brane boje nacionalne vrste i što je to nacionalni ponos? Jučer Hrvatska rukometna reprezentacija, malo prije nogometna, vaterpolo reprezentacija do pobjeda vođene su idejom nacionalnog ponosa i jedinstva među svim igračima bez obzira na klub iz kojeg dolazili. Pa zar je to čudno, može li biti drugačije nego tako ako se misli ginuti za svaku loptu, svaki gol, obranu? Zabranitelji današnjeg svečanog dočeka i proslave osvajanja brončane medalje, pozivaju na Ustav, ZAVNOH, ali ne i za zabranu komunizma i komunističkih obilježja.
Nije zvijezda petokraka u Americi, Nizozemskoj ili Italiji ista kao ona koja je bila u komunističkim zemljama. Tu ne može biti dvostrukih konotacija,a ima ih. Po čemu je onda komunistički sustav odbačen? Odbačen je politički, ekonomski, društveni i svaki drugi komunistički sustav, a simboli ostaju. Zašto? Suvremenik sam političkih promjena u Hrvatskoj, kao i većina vas koji ste imali volje čitajući ovaj tekst doći do ovog mjesta. Koliko god je ustaštvo kompromitirano u stvaranju nacionalne države, nema niti najmanje dvojbe da je represivni, pseudosocijalni komunistički poredak najviše odgovoran za nazadovanje hrvatskog društva od 1990. do danas kroz postupak tranzicije. Nismo sproveli niti lustraciju, niti dekomunizaciju, već kada smo na korak do osvještenja od komunističkog totalitarizma, netko podmetne nogu tim stremljenjima da se prekine taj proces i ode dračavim stramputicama.
Ne treba brinuti o doraslosti hrvatskog naroda da na osnovi vlastitog iskustva procjeni tko je u pravu, a tko ne kada je u pitanju suočavanje s prošlošću. Sloboda mišljenja, govora, pjevanja, mahanja zastavama, ne može se dijeliti na komadiće, ovaj je ispravan, ovaj ne. Upravo ti koji svojim zabranama to čine, odbacuju slobodu i uvlače nas u nove runde ideoloških sukoba. Ljudi dragi, mi moramo doći kroz edukaciju, razgovore, traženje znanstvene istine u poziciju društvene katarze, a ne lešinarenja nad prošlošću uz upotrebu dvostrukih aršina. To bi onda moglo donijeti zamah u razvoju Hrvatske. DA, rukometašima treba ispuniti želju jer su to svojim zalaganjem i borbom zaslužili, a na čast svih koji vole Hrvatsku. E da ne zaboravim, meni je Zagreb puno više od toponima, grada, lokalne samouprave, Zagreb je glavni grad svih Hrvata ma gdje god da živjeli. Zagreb je naš .
