Globalne institucije ne će tek tako nestati
- Detalji
- Objavljeno: Četvrtak, 19 Veljača 2026 08:08
Koliko ja pratim, NATO se raspada u intervalima još od pada Berlinskog zida, dakle puna tri i pol desetljeća; EU dolazi do linija raspada tek koju godinu kraće; UN je dugo odolijevao, ali sad je u terminalnoj fazi... A još su tu, širi i veći nego ikada. I katastrofičnim najavama unatoč, pa čak i s naoko ozbiljnih adresa, budite sigurni – ne će tek tako nestati.
U ono doba kad smo bili mali i neinformirani, bez interneta, mobitela i rijetki od nas s televizorom, svako bi malo tko iz razreda došao s pričom da stiže – smak svijeta. I onda smo u strepnji čekali taj dan smaka, zamišljajući kako sve nestaje pa i mi, jadni mali. Kad će, kad će, isplati li mi se uopće pisati zadaću ako bude... Kad ono, prođe rok i – ništa. Moraš pisati zadaću za sljedeći dan. Danas, kad smo već odavno veliki i svakim danom sve više hiperinformirani, naoko ozbiljni ljudi svako malo najavljuju smak NATO-a, smak EU-a, smak UN-a... Gotovo je, samo što nisu raspušteni.
Koliko ja pratim, NATO se raspada u intervalima još od pada Berlinskog zida, dakle puna tri i pol desetljeća; EU dolazi do linija raspada tek koju godinu kraće; UN je dugo odolijevao, ali sad je u terminalnoj fazi... A još su tu, širi i veći nego ikada. I katastrofičnim najavama unatoč, pa čak i s naoko ozbiljnih adresa, budite sigurni – ne će tek tako nestati.
Idealizirano Vijeće sigurnosti
Trenutačno se UN čini najugroženijim u najavama smaka međunarodnih institucija. Iniciranjem 'svojeg' ad hoc Odbora za mir (zasad samo za Gazu) američki predsjednik Donald Trump navodno stvara svoj pandan Vijeću sigurnosti, u sklopu šire operacije rušenja UN-a. I sve je to, navodno, golem gubitak za svjetsku sigurnost i dobrobit. Je li doista tako? To nerijetko idealizirano Vijeće sigurnosti, s pet stalnih članica s pravom veta (SAD, UK, Francuska, Rusija, Kina), nikada nije zaustavilo i 'riješilo' ijedan rat, UN nikada nije imao uspješnu mirovnu misiju (ako izuzmemo UNUNTAES u hrvatskom Podunavlju, koji je praktički bio SAD-ova misija). Ad hoc mirovna tijela postojala su i prije. Primjerice konferencija za primjenu mira (PIC) za BiH, poslije Daytona. Sredstva svojih misija (civilnih i vojnih) UN-ove agencije ponajviše troše na održavanje vlastitoga hladnog pogona (plaće, mirovine, honorari, troškovi misija i projekata...).
Pet godina nakon osnutka, dakle 1950., UN-ov sustav zapošljavao je 4000 ljudi, a danas ima više od 41.000 stalno zaposlenih i bezbroj honoraraca... U međuvremenu se prometnuo u istaknutog promotora i provoditelja globalističkih projekata, snažna lobistička uporišta u njemu su izgradile Kina i države islamskog svijeta, kao i globalne korporacije (farmaceutika, IT sektor...) koje su počele preuzimati upravljačke uloge država. Zato Trumpovo povlačenje iz niza UN-ovih agencija i uskraćivanje UN-ova financiranja nije iznenađenje, nego je u skladu s njegovim projektom 'America First', odnosno povratkom političkog upravljanja u države i rezanjem globalističkih infrastruktura. No nema straha da će UN nestati. Samo će se morati prilagoditi novom poretku i pojeftiniti. Ugrožene su jedino njegova nagomilana birokracija (prema mojem iskustvu najlošija od svih međunarodnih organizacija) i multinacionalne korporacije kojima prijeti gubitak političke moći i na njoj stvaranog profita.
Svakomu je bolje unutra
Opasnost od raspada, navodno, još jednom prijeti i EU-u. Kad je ono EU bio pred raspadom? U vrijeme usuglašavanja Maastrichtskog sporazuma (1991., tada još kao EZ) navodno se umalo raspao na ratu u bivšoj Jugoslaviji, odnosno pitanju priznanja Hrvatske i Slovenije. Zatim se raspadao na pregovorima o zajedničkoj valuti, ekpa na pregovorima o novome političkom konceptu EU-a, odnosno novom 'ustavu', pa na grčkome financijskom bankrotu, a iza toga još bezbroj puta... U međuvremenu je postao hiperregulirani, tromi naddržavni mehanizam, uzorni model globalizacijskog projekta, s nagomilanom birokracijom sve lošije kvalitete koja ne može odgovoriti na izazove postglobalizacijskog doba. Ali da će se raspasti? Ni govora. Svakomu je bolje unutra. Čak i Orbánu. Jedino Europa ujedinjena oko zajedničkog interesa može igrati utakmicu s velikim globalnim igračima. To od sporog EU-a traži brzu prilagodbu novom dobu. Što će, dakako, biti vrlo složeno, europski složeno. Uporni pozivi njemačkoga kancelara Friedricha Merza da nas briselska centrala oslobodi 'regulacijskog ludila' koje guši ekonomiju i rast prvi su korak u tom smjeru.
I samo koja rečenica ostala mi je za navodnu, tko zna već koju, propast NATO-a. Dovoljno. Jer NATO će postati jači: ne samo vojno nego i politički, jer u njemu glavnu riječ vode države. To je u interesu europskih saveznica zbog vlastite obrane i sigurnosti. Ali i u interesu je SAD-a (sa)čuvati svoje najpouzdanije savezništvo. Dakle, zaboravite te priče da će Trump (s)rušiti NATO. Pišite domaću zadaću – za sutra.
Višnja Starešina
